Kad partner dosadi....

BLAJBI

Zaslužan član
Poruka
103.496
Ma koliko da se ljudi vole na pocetku, veremenom i u sukobu sa zivotnim realnostima, partner pocinje malo po malo da - dosadjuje!

Sve se zna unapred, vise nema interesantnosti novoga, stalno se ponasa isto, reaguje isto, prica iste viceve, pravi iste porete, hrce jednako....

Naravno da se tada gasi i ljubav..... To je sasvim logicno...

Ostaju samo obaveze prema deci, finansijama, porodici i poznanicima...

Negde ostane i nesto od postovanja.

Neke zena imaju obicaj da kazu: "Pa kako sam se mogla udati za tebe!? Gde su mi oci bile!? Da sam se udala za mog prvog momka, danas bi zivela kao kraljica, a sa tobom se celog veka patim i mucim!"

A ljubav tada negde nestane bez traga....Kao da je nikada nije ni bilo.....

A neverstvo cuci pre vratima...
:sad2:
 
Ma koliko da se ljudi vole na pocetku, veremenom i u sukobu sa zivotnim realnostima, partner pocinje malo po malo da - dosadjuje!

Sve se zna unapred, vise nema interesantnosti novoga, stalno se ponasa isto, reaguje isto, prica iste viceve, pravi iste porete, hrce jednako....

Naravno da se tada gasi i ljubav..... To je sasvim logicno...

Ostaju samo obaveze prema deci, finansijama, porodici i poznanicima...

Negde ostane i nesto od postovanja.

Neke zena imaju obicaj da kazu: "Pa kako sam se mogla udati za tebe!? Gde su mi oci bile!? Da sam se udala za mog prvog momka, danas bi zivela kao kraljica, a sa tobom se celog veka patim i mucim!"

A ljubav tada negde nestane bez traga....Kao da je nikada nije ni bilo.....

A neverstvo cuci pre vratima...
:sad2:
znam o cemu pricas:aha:
 
Ma koliko da se ljudi vole na pocetku, veremenom i u sukobu sa zivotnim realnostima, partner pocinje malo po malo da - dosadjuje!

Sve se zna unapred, vise nema interesantnosti novoga, stalno se ponasa isto, reaguje isto, prica iste viceve, pravi iste porete, hrce jednako....
Nekad i sad, to nisu isti ljudi, nisu isti dogadjaji, nisu ista razmisljanja. Sto se tice "sukoba sa zivotnim realnostima" i te kako mogu ljudi da se vezu u nekim tezim situacijama.
Naravno da se tada gasi i ljubav..... To je sasvim logicno...
Na cemu se po tvom misljenju zasniva ljubav?
Ostaju samo obaveze prema deci, finansijama, porodici i poznanicima...
Kada se sve obaveze dele, to jos vise zblizava par. Partneri koji zajedno odgajaju decu imaju najcvrsce veze i medjusobno i sa decom. Inace, malo ti je cudan ovaj spisak obaveza. U istu kategoriju stavljas decu, finansije, porodicu, poznanike.
Neke zena imaju obicaj da kazu: "Pa kako sam se mogla udati za tebe!? Gde su mi oci bile!? Da sam se udala za mog prvog momka, danas bi zivela kao kraljica, a sa tobom se celog veka patim i mucim!"
To su one kojima su osim boljih muzeva sledovala i bolja radna mesta, bolja deca, roditelji, kolege :lol:
A ljubav tada negde nestane bez traga....Kao da je nikada nije ni bilo..... A neverstvo cuci pre vratima...:sad2:
Ljubav se gradi i cuva, a neverstvo je stvar izbora.
 
Ma koliko da se ljudi vole na pocetku, veremenom i u sukobu sa zivotnim realnostima, partner pocinje malo po malo da - dosadjuje!

Sve se zna unapred, vise nema interesantnosti novoga, stalno se ponasa isto, reaguje isto, prica iste viceve, pravi iste porete, hrce jednako....

Naravno da se tada gasi i ljubav..... To je sasvim logicno...

Ostaju samo obaveze prema deci, finansijama, porodici i poznanicima...

Negde ostane i nesto od postovanja.

Neke zena imaju obicaj da kazu: "Pa kako sam se mogla udati za tebe!? Gde su mi oci bile!? Da sam se udala za mog prvog momka, danas bi zivela kao kraljica, a sa tobom se celog veka patim i mucim!"

A ljubav tada negde nestane bez traga....Kao da je nikada nije ni bilo.....

A neverstvo cuci pre vratima...
:sad2:

Za sve ovo je potrebno dvoje.
 
Pa dobro, nikakvo veliko otkrice.
Ne postoji nista u svetu i na svetu da ostaje nepromenjeno pod uticajem vremena ili nekih drugih faktora a sad da li se ljubav menja u smislu da se trosi, bledi i gubi, diskutabilno je. Istina da je najcesce tako, ono sto nas je u pocetku vezalo za partnera je ljubav ali jedna druga vrsta ljubavi u odnosu na onu koja je nastala tokom godina. Neke stvari su izgubile svoj prvobitni oblik pa i intezitet ali su se pojavile nove cesto jace i potrebnije.
E sad, postoje i ljudi koji bez obzira na zivotni vek ne zele da izgube strast, ne zele mirne vode, jer im je priroda nemirna ili su se samo uplasili starosti pa svoje strahove lece uvek novim pocetcima jer svi pocetci nose uzbudjenje. I kako je covek stariji pocetci traju krace i njihova uzbudljivost je sve manja tako da...samo uzaludno trose vreme kojeg nije ostalo mnogo kao sto ga bilo sa dvadeset i pet.
 
Pa dobro, nikakvo veliko otkrice.
Ne postoji nista u svetu i na svetu da ostaje nepromenjeno pod uticajem vremena ili nekih drugih faktora a sad da li se ljubav menja u smislu da se trosi, bledi i gubi, diskutabilno je. Istina da je najcesce tako, ono sto nas je u pocetku vezalo za partnera je ljubav ali jedna druga vrsta ljubavi u odnosu na onu koja je nastala tokom godina. Neke stvari su izgubile svoj prvobitni oblik pa i intezitet ali su se pojavile nove cesto jace i potrebnije.

To, o cemu ti govoris NISU LJUBAVI vec ZAJEDNICKI INTERESI...

Covekov zivot je jako, jako dug za samo jednu ljubav.... Cenim da su oni koji se kunu da ceo zivot vole samo jednu osobu OBICNE HIPOKRITE i LICEMERI....

Jer, covek po svojoj prirodi NIJE MONOGAMNO BICE. Na monogamiju su ga PRISILILE religija i moral. Ali, PRAVA PRIRODA kad tad izbije na povrsinu, makar i za trenutak...Nje se ne mozemo RESITI jer nam je SVIMA u GENIMA....



E sad, postoje i ljudi koji bez obzira na zivotni vek ne zele da izgube strast, ne zele mirne vode, jer im je priroda nemirna ili su se samo uplasili starosti pa svoje strahove lece uvek novim pocetcima jer svi pocetci nose uzbudjenje. I kako je covek stariji pocetci traju krace i njihova uzbudljivost je sve manja tako da...samo uzaludno trose vreme kojeg nije ostalo mnogo kao sto ga bilo sa dvadeset i pet.

Strast nije stvar DOBROVOLJNOG IZBORA, strast je deo PRIRODE COVEKOVE....Bolje receno postoje ljudi koji sebe mogu BOLJE OGRANICAVATI od drugih i ne dozvoliti strasti da se razmahne... Nije tacno da je uzbudljivost sa svakim novim pocetkom sve kraca i manja, rekao bih da je u reali bas suprotno...I nikako nije uzaludno trosenje vremena, nego na protiv, daje jednom zivotu LEPOTU I PUNOCU...

Kada bih ceo zivot pio vodu samo iz jedne case, imao bih utisak da sam zivot PROCERDAO ULUDO....
 
To, o cemu ti govoris NISU LJUBAVI vec ZAJEDNICKI INTERESI...

Covekov zivot je jako, jako dug za samo jednu ljubav.... Cenim da su oni koji se kunu da ceo zivot vole samo jednu osobu OBICNE HIPOKRITE i LICEMERI....

Jer, covek po svojoj prirodi NIJE MONOGAMNO BICE. Na monogamiju su ga PRISILILE religija i moral. Ali, PRAVA PRIRODA kad tad izbije na povrsinu, makar i za trenutak...Nje se ne mozemo RESITI jer nam je SVIMA u GENIMA....





Strast nije stvar DOBROVOLJNOG IZBORA, strast je deo PRIRODE COVEKOVE....Bolje receno postoje ljudi koji sebe mogu BOLJE OGRANICAVATI od drugih i ne dozvoliti strasti da se razmahne... Nije tacno da je uzbudljivost sa svakim novim pocetkom sve kraca i manja, rekao bih da je u reali bas suprotno...I nikako nije uzaludno trosenje vremena, nego na protiv, daje jednom zivotu LEPOTU I PUNOCU...

Kada bih ceo zivot pio vodu samo iz jedne case, imao bih utisak da sam zivot PROCERDAO ULUDO....

Naravno da samo retki mogu proziveti zivot a da nikad ne pozele drugog partnera, da se njihova zelja ogranici na samo jednu osobu i da vole jedan put ali to ne znaci da ce kod svih ta pojava biti toliko jaka i da ce joj se dati takav znacaj da obavezno mora dovesti i do preljube, mislim fizicke preljube. Neko to shvati kao pojavu koja je prirodna ali zbog koje ne vredi rusiti sve ono sto je u zivotu steceno pa makar to bili interesi kako ih ti nazivas ili zrela ljubav kako je ja nazivam. Neki ljudi opet vole rizike, promjene i uzbudjenja i uvek ce ih staviti ispred onoga sto ti zoves dosadom dugovremenskog zajednickog zivota a ja zovem npr mirnom lukom.
Dodjoh do toga da sve zavisi ko gleda na ovo i kakvim ocima.


A sto se tice strasti i tvrdnje da je svi nosimo i tu se slazem s toibom ali se ne mogu sloziti da je kod svih ljudi ista. I oni kojima je dvadeset nemaju svi strast istog inteziteta a da ne govorim o onima koji su prevalili cetrdeset. Normalno je da strast opada sa godinama zivota (opada ne umire) i ko tvrdi suprotno mislim da nije svestan da tu strast koju oseca na isti nacin kao u mladosti bude samo strah od starosti i borba da se otme od neminovnosti fizickog propadanja i prolaznosti.
 
Ma koliko da se ljudi vole na pocetku, veremenom i u sukobu sa zivotnim realnostima, partner pocinje malo po malo da - dosadjuje!

Sve se zna unapred, vise nema interesantnosti novoga, stalno se ponasa isto, reaguje isto, prica iste viceve, pravi iste porete, hrce jednako....

Naravno da se tada gasi i ljubav..... To je sasvim logicno..


Ostaju samo obaveze prema deci, finansijama, porodici i poznanicima...

Negde ostane i nesto od postovanja.

Neke zena imaju obicaj da kazu: "Pa kako sam se mogla udati za tebe!? Gde su mi oci bile!? Da sam se udala za mog prvog momka, danas bi zivela kao kraljica, a sa tobom se celog veka patim i mucim!"



A ljubav tada negde nestane bez traga....Kao da je nikada nije ni bilo.....


A neverstvo cuci pre vratima...:sad2:


Nije logično. Gasi se zaljzbljenost, a ako ljubav nije u međuvremenu evoluirala, stvarno i nema nešto posebno da ostane.


Prosto i ne znam da li to treba i nazvati neverstvom, jer "srce(te osobe) je slobodno" - kao se to govorilo u 19. veku, dosta ispravno, mislim... Pre bih to nazvala prevarom, u smislu da se ne rastaje od te osobe, a ulazi u vezu sa drugom, ostavljajući partnera/ku u zabludi, a verovatno i tu drugu osobu i sebe samog.


Rekla bih da sve to nastaje zbog savremenog shvatanja života: da smo mi i naše potrebe (čitaj: "želje slušalaca") važniji od svega drugog. I tako je i nije. Zaista je jako važno da čovek ne odustaje od sebe.
Ali, mi nekako mnogo očekujemo od svih drugih i od svega drugog, nego od sebe samih. Prevelika su i očekivanja i od braka. Koji u svojoj osnovi i nije samo ljubav... Nego način života i najvažnija odluka u životu ljudi, koja može da promeni ceo njegov tok.
Mnogo očekujemo, a niko nas ne priprema da nešto treba i da se potrudimo - i oko partnera, naravno, ali najviše oko samog braka, inače nema uspeha. Većinom se trudimo oko karijere mnogo više, a ljubav i brak uzimamo kao nešto što nam pripada samo po sebi. Nije tako ima tu da se radi i to najozbiljnije u životu.

Mada, stvarno je za sve to potrebno dvoje. Ne može samo jedan da se trudi...
 
Poslednja izmena:
Није свака промена добра. Добра је само промена на боље. Е, сад, не бирају се људи као кромпир него са мало вишим циљевима.
Па, ко добро изабере, онда нема те дилеме, да ли ће му са партнером бити досадно, да ли ће се угушити у монотонији. Лепо дупе постане ружно за 20 година, а они који су само гледали у дупе и сисе, па смориће се најстрашније са партнером кога су само по том критеријуму бирали.
 
Није свака промена добра. Добра је само промена на боље. Е, сад, не бирају се људи као кромпир него са мало вишим циљевима.
Па, ко добро изабере, онда нема те дилеме, да ли ће му са партнером бити досадно, да ли ће се угушити у монотонији. Лепо дупе постане ружно за 20 година, а они који су само гледали у дупе и сисе, па смориће се најстрашније са партнером кога су само по том критеријуму бирали.



Ne bih se slozila da je izbor kljuc i tajna uspeha. Ono sto smo izabrali sa dvadeset nestane sa trideset, nije u pitanju samo fizicki izgled, ljudi se menjaju u svakom smislu. To sto te je privuklo npr zajednicko ineresovanje prema slikarstvu ne znaci da ce odrzati brak, kod nekog ce verovatno doci do zasicenja i umesto slikarstva okrenut ce se muzici ili ako si zavoleo snalazljivu i sposobnu zenu ne znaci da ce takva biti i posle deset godina, smorice se, pozeleti da bude drugacija.
Uspeh braka je u tome da smo svesni da se sve menja i da se kompromisom i razumevanjem nosimo sa promenama kao sa najnormalnijom stvari, sve dok te promene ne budu takve da donesu nespokoj, otudjenje i zasicenost, onda se ljudi rastaju.

Ne znam koliko si u braku, ali ja sam prvih deset godina verovala da je pravi izbor partnera tajna svih tajni uspeha, dok nisam primetila da imam tako malo zajednickog sa onom devojkom koju je izabrao moj muz. :)
 
Naravno da samo retki mogu proziveti zivot a da nikad ne pozele drugog partnera, da se njihova zelja ogranici na samo jednu osobu i da vole jedan put ali to ne znaci da ce kod svih ta pojava biti toliko jaka i da ce joj se dati takav znacaj da obavezno mora dovesti i do preljube, mislim fizicke preljube. Neko to shvati kao pojavu koja je prirodna ali zbog koje ne vredi rusiti sve ono sto je u zivotu steceno pa makar to bili interesi kako ih ti nazivas ili zrela ljubav kako je ja nazivam. Neki ljudi opet vole rizike, promjene i uzbudjenja i uvek ce ih staviti ispred onoga sto ti zoves dosadom dugovremenskog zajednickog zivota a ja zovem npr mirnom lukom.
Dodjoh do toga da sve zavisi ko gleda na ovo i kakvim ocima.

Moguce je da postoje ljudi koji mogu da se ISKONTROLISU SNAGOM VOLJE...Kao sto mogu da se iskontrolisu razni fakiri, isposnici, ziloti, talibani...

Ali, ja u tome ne vidim SMISAO zivota i ljubavi, vec samo jednu PATNJU i OKOV nametnutu ljudskom bicu obicajima, religijom, sredinom...
Cak i oni koji su vrlo jaki na iskusenja, po nekda popustaju.....

Sto bi neko rekao, svi smo mi GRESNA BICA i zato "Ne vedi me vo iskusenije..."



A sto se tice strasti i tvrdnje da je svi nosimo i tu se slazem s toibom ali se ne mogu sloziti da je kod svih ljudi ista. I oni kojima je dvadeset nemaju svi strast istog inteziteta a da ne govorim o onima koji su prevalili cetrdeset. Normalno je da strast opada sa godinama zivota (opada ne umire) i ko tvrdi suprotno mislim da nije svestan da tu strast koju oseca na isti nacin kao u mladosti bude samo strah od starosti i borba da se otme od neminovnosti fizickog propadanja i prolaznosti.

Tako sam i ja mislio kada sam imao 25-30-35 godina.....:mrgreen:

Razmisljao sam kako mogu da se vole ljudi od recimo 50 godina?

Ne, oni se ne vole, to su samo neki interesi u pitanju..

Kako mogu da su strasni, da uzivaju u seksu?

Ne, nemoguce, pa oni su STARI ZA TO...

A znas sta sam zakljucio kada sam PRESAO PEDESETU?

DA SVE RASTE SA VREMENOM !

Sasvim je moguce da je u osnovi toga nesvesni strah od prolaznosti postojanja, ali, bez obzira na to - STRAST RASTE...

(Nikada mi nije bilo milije da se okrenem za nekom lepom guzom nego danas! :lol:)
 
Ma koliko da se ljudi vole na pocetku, veremenom i u sukobu sa zivotnim realnostima, partner pocinje malo po malo da - dosadjuje!
Sve se zna unapred, vise nema interesantnosti novoga, stalno se ponasa isto, reaguje isto, prica iste viceve, pravi iste porete, hrce jednako....
Naravno da se tada gasi i ljubav..... To je sasvim logicno...
Ostaju samo obaveze prema deci, finansijama, porodici i poznanicima...
Negde ostane i nešto od postovanja.

Neke zena imaju obicaj da kazu: "Pa kako sam se mogla udati za tebe!? Gde su mi oci bile!? Da sam se udala za mog prvog momka, danas bi zivela kao kraljica, a sa tobom se celog veka patim i mucim!"
A ljubav tada negde nestane bez traga....Kao da je nikada nije ni bilo.....
A neverstvo cuci pre vratima..:sad2:

O čemu mi ovde pričmo ...Da li je neverstvo koje je pred vratima, glavna poenta ove teme ?

Čitajući tvoj post mogu da zaključim samo jedno , ako nekome brak ide ovim tokom onda to više nije brak.Brak je zajednica dvoje ljudi koji su svoju ljubav ozvaničili zakonom.
Ovo o čemu ti pričaš je propao brak, zajednica koja više ne funkcioniše.Nema tih obaveza koje mogu da povežu ovako opisanu zajednicu.
Nema vređanja, prebacivanja krivice i iskazivanja žrtve.(da ne citiram uvrede iz posta ) Ako dođe do toga, onda su ličnosti već zakasnile sa rastankom.
Tako da ovo neverstvo koje čeka pred vratima je upravo ono što im treba da se vrate u život.
Samo što do neverstva ne treba ni da dođe, već da se rastanu kao ljudi , olakšaju sebi i nastave sa životom.
 
Poslednja izmena:

Back
Top