Da, slažem se da je sinoćnja epizoda bila dirljiva.
Fikretina tajna udaja bila je još jedan udarac za ALi Rizu. Udala mu se miljenica (jeste da su se udaljili, da su imali i razmirice), ali ipak ona je bila neko ko nam se činio najstabilnijim.
Nedžla u tuzi is krivanju kraj muškarca kojeg voli, i porodica koja joj je u mislima. Susret sa Džemom, i suze kajanja, pogreške, saznanja koliko je povredila onoga koji to nije zaslužio.
Lejla i dalje u svom ludilu, nevericu, nemogućnosti da prihati ono što ju je snašlo.
Ševket, i dalje pufnasta roza papučica, nesposobnjaković ni kofer sestrin nije znao da ponese, da da znak, blagoslov, podršku starijeg brata koji je tu, čak i kada je najteže.
Ferhunde još u ulozi najkorektnije žene u jučerašnjoj epizodi. Bdila kraj Lejlinog uzglavlja, hranila je, ispratila sa tužnim rečima Fikret sa kojom je imala najviše nesuglasica i zlih čarki. Topla, iskrena reč čak i od Ferhunde verujem da je značila Fikret.
Na kraju, ipak Fikret na stanici u suzama deli tugu i ljubav sa ocem koji se ipak pojavio da je isprati, pruži podršku. Spojeni dlanovi na staklu voza koji je nosio Fikret u novi život, koji je, kako i sama kaže, bio novi list njene sutrašnjice.
I tužna Hajrije za postavljenim stolom za kojim, osim nje, niko ne sedi...
Rasulo porodice koja je nekada bila skladna.
I u svačijim mislima juče je bolelo sećanje na one dane kada su bili srećni, idilični, i na one trenutke kada je osmeh bio oznaka njihove sloge, zdrave sredine u kojoj su živeli i delili sve.
Pretužne su setne i suzne oči Ali Rize. Pretužna beše čitava epizoda. Verujem da je svima zaiskrila suza u oku, dok je nekoj od nas i lila suza empatije niz obraze.