Jovan i Isus

Sveta685

Poznat
Poruka
7.327
Ko je zaista bio Isus - Jesua bar Josif?
Moze li se prica o Isusu razumeti bez uvida u delovanje najvaznije licnosti tog vremena - Jovana Krstitelja?
Hristos, Hriscani, Poslednja vremena, Zrtvovanje za spas ljudi na krstu, .... sve se to ne moze razumeti bez poznavanja Zabranjene istorije, a u potpunosti i bez poznavanja nastanka Suncevog sistema.
Dakle, idemo redom.
 
Vreme je da se pokrene i ova tema.
Ko malo prati stvarnu istoriju ( a malo je takvih, nažalost), zna, da nikada ljudsku istoriju nisu kreirali ni prosjaci ni skitnice.
Samo oni koji pripadaju odredjenim, na ovaj ili onaj način, uglednim porodicama.
Takvi su bili i Jovan i Isus.

Pripadnici Raskog plemstva.

Ipak, priču započinjem onim što mi već godinama ide na živce-
Koliko godina je imao Isus u vreme raspeća?

Svi smo svedoci da se svake godine pliva za Bogojavljenski krst.
33 metra, za svaku godinu Isusove starosti.
Bar tako kažu, nisam lično pitao predstavnike SPC koji tome prisustvuju, da li je to podatak koji Crkva zvanično uzima.
Ako jeste, onda je sigurno da niko od dotičnih (što je sramota) nikada nije pročitao nijedno od kanonskih Jevanđelja, jer tamo, na dva (odnosno, faktički tri) mesta piše koliko je Isus imao godina u vreme raspeća.
Samo što ta brojka nije 33 godine.
 
"I taj Isus imaše oko trideset godina kad poče;
i bješe, kao što se mišljaše, sin Josifa sina Ilijna..."


(Jevanđelje po Luci, 3. glava, 23.)

"Tada mu rekoše Jevreji:
još ti nema pedeset godina,
a Avraama li si vidio?"


(Jevandjelje po Jovanu, 8. glava, 57.)


"Isus odgovori i reče im:
razvalite ovu crkvu, i za tri dana ću je podignuti.
A Jevreji rekoše:
četrdeset i šest godina gradjena je ova crkva,
i ti za tri dana da je podigneš?
A on govoraše za crkvu tijela svojega."


(Jevanđelje po Jovanu, 2. glava, 19-21.)
 
Ova tri navoda deluju, na prvi pogled, kontradiktorno.
Na prvi pogled.
Izjava da je Isus imao oko trideset godina, ne mora da znači da se mislilo na trideset godina života.
U to vreme, punoletstvo se ostvarivalo sa 16 godina.
Ako je pisac mislio na trideset godina njegovog delovanja kao odraslog čoveka...
onda dobijamo
30 + 16 , a to je 46 godina, vreme kada je Isus počeo svoje delovanje u Palestini.
Odnosno, 46-47 godina u vreme raspeća.
Drugi navod, da nema ni pedeset godina...
To znači da je imao blizu pedeset godina (inače bi rekli: "nemaš ni četrdeset godina", da je imao manje od 40).
46 je blizu 50.
Odgovara.

Treći navod je diskutabilan, ali samo naizgled.
Izgleda da se govori o hramu koji je izgradio Irod, tj. izgleda kao da Jevreji govore o tom hramu.
Medjutim, taj hram je počet oko 20. godine pne. a 46 godina od toga je oko 26. godine ne. što je prerano vreme za ovaj dogadjaj, po svim izvorima i kriterijumima.
Biće onda, da i Isus i Jevreji govore o godinama Isusa (njegovog tela-hrama).
A to je, izričito, 46 godina.
Odnosno, 46-47 godina u vreme raspeća.
 
Takodje, biskup Iranevs navodi ( u II veku ne.) da je Isus imao oko pedeset godina kada je učio.
(Iranevs je bio Polikarpov učenik, koji je poznavao ljude koji su tvrdili da su videli Isusa).
 
E sad....
Čovek bi se mogao zapitati - otkud ta priča o 33 godine?
Sem svog simboličnog značenja (objašnjeno u "Zabranjenoj istoriji"), ova brojka bi mogla biti proizvod računanja od nepostojeće nulte godine (kada bi trebalo da je Isus rodjen, ako verujemo onom ko je utvrdio staru i novu eru - a svi znaju da to nije tačno) i raspeća, koje je onda bilo 33. godine ne (što opet ne može biti tačno).
Isus je rodjen za vreme Iroda Velikog, a on je umro 4. godine pne.
Znači da rođenje mora biti pre tog datuma.
Tako da, čak i da je raspeće bilo 33. godine (a nije) to daje više od 37 godina.

Isus je počeo gro svoje delatnosti nakon smrti Jovana Krstitelja.
Jovan je ubijen na zahtev Salome, kćerke Irodove žene, koja je bila supruga Irodovog (pokojnog) brata Filipa.
Jovan je govorio Irodu da se ne može oženiti suprugom svog brata, pa ga je ovaj strpao u tamnicu i kasnije pogubio.
Venčanje je utvrdjeno na godinu 35. nove ere.
Tako da je raspeće moglo biti samo 36. ne.

Dalje, Vitlejemska zvezda...
Mogla bi biti Halejeva kometa, koja se u to vreme pojavila ... negde 11. ili 12.-te godine pne.
To bi opet dalo Isusovu starost od oko 47 godina.

Medjutim....
Postojao je neko, ko je imao 33 godine kada je umro, bio smatran za Boga (verovatno Sina Božjeg) i imao svoj kult na ovim prostorima.
Zvao se Aleksandar Filipović, poznatiji kao Aleksandar Veliki, ili Aleksandar Makedonski.
(Živeo od 356. do 323. godine pne.)
 
.........................

Pa i meni se čini da je 33 godine malo za ovo što mu ja pripisujem, a to je da je stekao uvid u neke fundamentalne procese materijalizacije. Mislim, tada je to samo teoretski ispoljavao, tako što je zbunjivao narod. A to je na snazi i danas, samo, ovaj put i od strane moderne nauku u primenjenom domenu. Teoretski ne, teorija je još uvek ta koju je on zasnovao.
 
Jevanđelje po Mateju:

"U ono pak doba dodje Jovan Krstitelj,
i učaše u pustinji Judejskoj.
I govoraše: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.
......
A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje
i pojas kožan oko sebe;
a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji.
Tada izlažaše k njemu Jerusalim
i sva Judeja, i sva okolina Jordanska."



Jevandjelje po Marku:

" Pojavi se Jovan krsteći u pustinji,
i propovijedajući krštenje pokajanja
za oproštenje grijeha.
I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja
i Jerusalimljani;
i kršćavaše ih sve u Jordanu rijeci,
i ispovijedahu grijehe svoje.
A Jovan bijaše obučen u kamilju dlaku,
i imaše pojas kožan oko sebe;
i jeđaše skakavce i med divlji."
 
Na osnovu ovoga, dalo bi se zaključiti, da je Jovan Krstitelj bio neki siromah, prosjak lutalica, ili šta već, koji je svojim pametnim govorima privukao pažnju ljudi na sebe i kada su oni videli njegovu mudrost, odlučili su da pristupe njegovom verskom učenju.
Tj. da se krste.
Verovatno su ljudi tada (kao i sada) bili besposleni, pa nisu imali pametnija posla nego da slušaju tamo neke prosjake, gurue, askete ili kako god.
A već da ne govorimo o sklonosti Jevreja, da tako lako menjaju svoja verska ubedjenja (verovatno su po tome najtvrdoglaviji u protivljenju istom).
Pa u čemu je onda štos?
 
Jevandjelje po Luci:

U vrijeme Iroda cara Judejskoga
bijaše neki sveštenik od reda Avijna,
po imenu Zarija,
i žena njegova od plemena Aronova,
po imenu Jelisaveta.
............................
I dogodi se,
kad on služaše po svome redu pred Bogom,
Da po običaju sveštenstva
dodje na njega da izidje u crkvu Gospodnju da kadi.
I sve mnoštvo naroda bijaše napolju
i moljaše se Bogu u vrijeme kadjenja.

A njemu se pokaza andjeo Gospodnji
koji stajaše s desne strane oltara kadionoga.
I kad ga vidje Zarija
uplaši se i strah napade na nj.
A anđeo reče mu:
ne boj se, Zarija;
jer je uslišena tvoja molitva
i šena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina,
i nadjeni mu ime Jovan."
 
Na osnovu ovoga, prethodno navedenog, opet, daje se zaključiti da je Jovanov otac, Zarija, bio pripadnik svešteničkog staleža.
A to nije nikakva boranija - već elita.
I to bogata elita.
Tako da.... Jovanovo oblačenje u haljinu od kamilje dlake, sigurno nije posledica nemaštine - već nečeg sasvim drugog.
Onoga što je i propovedao - kraja sveta.
Skretanje pažnje na predstojeću (za Jovana i pripadnike njegovog kruga) kataklizmu.
A krštavanje Jevreja?
Ritual koji su pravi Jevreji (u to vreme možda već u manjini) praktikovali milenijumima, obzirom da su odvajkada bili sledbenici svog Boga, čija je oznaka krst.
Nije Kršćanstvo izmislio Jovan Krstitelj, već neki ljudi tri hiljade godina ranije.
A i ranije od toga, ako govorimo o Planeti Raskršća, Bogu koji je prvi poneo taj simbol.
 
"A rodjenje Isusa Hrista bilo je ovako:
kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa,
a još dok se nijesu bili sastali,
nadje se da je ona trudna od Duha svetoga.
A Josif muž njezin, budući pobožan,
i ne hoteći je javno sramotiti,
namisli je tajno pustiti.
No kad on tako pomisli,
a to mu se javi u snu andjeo Gospodnji govoreći:
Josife, sine Davidov!
ne boj se uzeti Marije žene svoje;
jer ono što se u njoj začelo
od Duha je svetoga.
Pa će roditi sina,
i nadjeni mu ime Isus;
jer će on izbaviti svoj narod
od grijeha njihovijeh."



(Jevanđelje po Mateju, I glava,18-21)
 
Poslednja izmena:
(Jevanđelje po Luci, I glava, 28-32, 36-37)

"... I ušavši k njoj anđeo reče:
raduj se, blagodatna!
Gospod je s tobom,
blagoslovena si ti među ženama.
A ona vidjevši ga poplaši se od riječi njegove i pomisli:
kakav bi ovo bio pozdrav?
I reče joj anđeo:
ne boj se, Marija!
Jer si našla milost u Boga.
I evo zatrudnjećeš, i rodićeš sina,
i nadjeni mu ime Isus.
On će biti veliki,
i nazvaće se sin najvišega,
i daće mu Gospod Bog prijesto Davida oca njegova;
.........................................................
I evo Jelisaveta, tvoja tetka,
i ona zatrudnje sinom u starosti svojoj,
i ovo je šesti mjesec njojzi,
koju zovu nerotkinjom.
Jer u Boga sve je moguće što reče:"
 
Dva odlomka, na osnovu kojih se vidi opis Isusovog začeća, ali i rodbinski odnos majki Jovana i Isusa.
Jelisabet je tetka Mariji, odnosno, Jovanova majka je tetka Isusovoj majci.
A Jovan je oko 6 meseci stariji od Isusa.
Vrlo bitno zapamtiti - za neka kasnija poglavlja.
Ali i za objašnjenje dogadjaja, koje opisuju Jevandjelja.
Izgleda da je Jovan ujak Isusu.
Ali ..... nije.
 
Od kako su stvoreni Prvi Ljudi, odnosno inteligentna bića na ovoj (ili bilo kojoj drugoj) planeti - isti se razmnožavaju seksualnim putem.
Seksualnim odnosom muškarca i žene.
I to - bez izuzetaka.
Od davnina, kao što sam već naveo u drugim temama, na ovoj planeti postoje Dva bloka, koja se otimaju o vlast nad njom.
Sledbenici Jovana (Enlila, Seta, Belog Boga,.....) i sledbenici Vasje (Lučifara, Ozirisa, Enkija, Crnog Boga,....).
Društva koja ih slede imaju neke zajedničke rituale, koje primenjuju za svoje članove.
Današnja društva (organizacije) koje slede ove Bogove su - Priorat Siona (Jovanovi sledbenici) i crvena Masonerija (sledbenici Lučifara).
Ti zajednički rituali su rituali plodnosti.
Postoji i velika razlika.
Kod sledbenika Jovana, taj ritual (seksualno sjedinjavanje) izvode čelnik društva i odabrana vestalka (sveta Devica, koja titularno nosi ime Marija, pravo ime Izide).
Kod sledbenika Lučifara (Vasje), taj ritual izvode svi prisutni članovi i to su tzv. "Orgije" (savršeno prikazane u testamentarnom delu jednog od pripadnika ovog pokreta - Stenlija Kjubrika).
Tako je bilo i u vreme oko Nove ere.
Logično je, da su medju "Jevrejima" postojali pripadnici organizacije koja sledi Jovana (Jevrejskog Boga).
Kao što je logično i da su vodeći članovi tog društva bili pripadnici visoke klase, bogati ljudi.
To su, kao što napisah, pripadnici Raskog plemstva, ljudi koji se hvale svojim poreklom od Jovana (Enlila).
A na čelu tog društva je bio - Zekarija, otac Jovana Krstitelja.
Titularno ime prvaka ovakvih društava je Jovan (kao što je slučaj i danas u Prioratu (Đovani, Žan, Džon, Huan, Johan,...)).
A neki od njih, kao što je slučaj i sa Zekarijinim sinom - dobiju to ime i kao regularno.
Zato što je Jovan ionako trebao da nasledi položaj od svog oca.

Obzirom, da se ovi krugovi sastoje od pripadnika jedne familije (krvno povezanih porodica), nije nikakvo čudo, da je jedna od vestalki, svetih devica, bila i Marija, kojoj je Zekarijina supruga (Jelisabeth) bila tetka.
Sad....... shit apens.
Desilo se, neplanirano, da je Sveta Devica ostala u drugom stanju.
Naravno, sa vodjom pokreta - Zekarijom.
Moralo se nešto preduzeti.
Marija je "uvaljena" jednom od (takodje) pripadnika organizacije - Josifu.
On je bio "oduševljen".
Reakcija je bila, otprilike - "niste morali baš meni da ukažete takvu čast, mogli ste naći i nekog drugog,....."
Ali - organizacija ne trpi neposlušnost i Josif je morao da se pretrpi (uostalom, posle je sa Marijom imao i svoju decu).
A Zekarija je zamenjen "Svetim Duhom" (ma šta to trebalo da znači).
Tako da Jovan i Isus nisu bili Ujak i Nećak.
Već dva Polubrata.
I tu započinju nevolje....
 
Šta imamo kao posledicu?
Imamo pripadnike Raskog plemstva, ljude koji svuda po svetu imaju uticaj na vodjenje politike (ako već sami ne vladaju kao Kraljevi).
I to Raskog plemstva sa područja koje je izvorna Rasija (Asija) i koje je najcenjenije.
I imamo jednu situaciju, koja je bila pokretač ljudske istorije 3.000 godina ranije, a sada se ponovila.
Imamo opet dva polubrata, koji su pripadnici uticajnih, (a mnogo važnije) krvno značajnih porodica.
Kao i situacija sa originalnim Jovanom (Enlilom) i njegovim polubratom Vasjom (Enkijem).
Samo što je sada postojala jedna bitna razlika.....
Zakoniti sin je bio i prvorodjeni.

Šta je mogao da očekuje drugorodjeni, nezakoniti, prikriveni sin?
Ništa.
Sem da bude podredjen svom polubratu.

A oduvek je bilo - ono što imamo i ne cenimo mnogo.
Ono što ne možemo da imamo - želimo po svaku cenu.
Po svaku cenu.
 
Jovan Krstitelj je postao vodja organizacije u vreme o kojima govore Jevandjelja.
Ali, mnogo pre toga, desilo se nešto što je jako bitno.
Svestan da nema nikakvu perspektivu u organizaciji kojoj je pripadala njegova familija - Isus se okrenuo na drugu stranu.
Prišao je organizacijama koje slede suparničkog Boga - Ozirisa (Lučifara).
A gde su najjače takve organizacije?
Naravno - u kolevci Ozirijanskog kulta, Egiptu.
Isus je otišao u Egipat.


Vredno učeći, prolazeći i napredujući kroz nivoe organizacije, Isus je stekao mnoga tajna znanja i postao .... nešto, što bi se danas moglo zvati "Velikim Majstorom".
Vodjom jedne od Ozirijanskih organizacija.
Ali, to mu nije bilo dovoljno.
Kao i svi - i Isus teži da dobije ono što ne može imati.
Vraća se u Judeju.
 
Poslednja izmena:
U to vreme, na Svetoj Zemlji, Jovan drži svoje propovedi:

"Pokajte se,
jer se približi carstvo nebesko.
...........................
Porodi aspidini!
ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide?
Rodite dakle rod dostojan pokajanja.
..................
Već i sjekira kod korijena drvetu stoji;
svako dakle drvo koje ne radja dobra roda,
siječe se i u oganj se baca.
Ja dakle kršćavam vas vodom za pokajanje;
a onaj što ide za mnom, jači je od mene:
.....
on će vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.
Njemu je lopata u ruci njegovoj,
pa će otrijebiti gumno svoje,
i skupiće pšenicu svoju u žitnicu,
a pljevu će sažeći ognjem vječnijem."


O čemu se ovde radi i zašto ove propovedi?
 
Radi se o drevnim zapisima, koja su pogrešno protumačena.
O prolasku planete Nibiru.
Kao što sam već napisao u odgovarajućoj temi - ta planeta, odnosno mini-zvezda, prolazi pored Zemlje svakih (u proseku) oko 4.300 godina.
A to je period dve Zodijačke ere.
Prethodni prolazak se desio na razmedji dve zodijačke ere - ere Bika i ere Ovna.
Naredni prolazak bi trebao takodje da se desi na razmedji dve Zodijačke ere.(u proseku)
Ali - ne sledeće dve, već dve iza njih (svake druge smene - ta smena bi trebala da bude oko 2.200. g. ne.)
Jovanovci to nisu znali.
Otuda je, na razmedji dve Zodijačke ere, ere Ovna i ere Riba - Jovan počeo propovedi o dolasku Poslednjih vremena i pokajanju.
O onom koji dolazi posle njega (Bogu Nebeskom, planeti Nibiru, ne Isusu) i koji će sve spaliti ognjem.
Jer.... to jeste standardna katastrofa, koju prouzrokuje prolazak ove mini-zvezde.
Povećanje temperature na Zemlji, ogromni požari, zračenja, glad, pustoš, potresi,....
Poslednja vremena.
Ali ne tada.
To tek čeka ljude u budućnosti.
A Isus je to znao.
Egipatska tajna društva su imala bolji kontinuitet i bolja znanja od bliskoistočnih.
Otuda Isusove propovedi:
"Ja ću se žrtvovati za spas čovečanstva - i neće biti nikakvog stradanja".
I nije ga ni bilo.
Zato što nije ni trebalo da ga bude.
Isus je svojom žrtvom "iskupio" grehe čovečanstva (tako i zbog toga je nastala ta priča, koju inače niko ne ume da objasni).
Ezoterijskim ritualom raspeća na krstu.
 
Ali, ima tu još nešto.
Isus stalno pominje "ugaoni kamen":

"Reče im Isus:
zar nijeste nikad čitali u pismu:
kamen koji odbaciše zidari,
onaj posta glava od ugla;
to bi od Gospoda i divno je u vašijem očima."


(Jevandjelje po Mateju, glava 21, 42.)

"Zar nijeste čitali u pismu ovo:
kamen koji odbaciše zidari,
onaj posta glava od ugla."


(Jevandjelje po Marku, glava 12, 10.)

"A on pogledavši na njih reče:
šta znači dakle ono u pismu:
kamen koji odbaciše zidari,
onaj posta glava od ugla."


(Jevandjelje po Luci, glava 20, 17.)

Šta je "ugaoni kamen"?
 
Ovo je "ugaoni kamen":





Kamen na vrhu luka, koji spaja (i drži) dva stuba.
U simbolici ezoterijskih društava, koja su i ovde na sceni, desni stub (naše levo) označava Jovana (Enlila), a levi stub (naše desno) označava Vasju (Lučifara, Enkija).
U Masoneriji su to JHN (Jahin) i VS (Voas ili Boaz), u stvari suglasnici u imenima dva Boga.
Luk koji spaja dva stuba je Kraljevski svod, odnosno - Anu (Odin).
Isus je želeo da objedini dva stuba.
Dva pokreta, koji slede suparničke Bogove.
Johanitski i Ozirijanski.
Ali - imao je jedan problem.
Jovan Krstitelj je bio na čelu Johanitskog pokreta.
 
Ovde treba skrenuti pažnju na nešto.....

Sva Jevandjelja su pisali sledbenici Isusa.
Sva - bez izuzetka.
Zato je potpuno besmisleno očekivanje nekih ljudi, da u njima nadju bilo šta loše po Isusa.
Odnosno - direktno iskazano, neće ga naći.
Ali - indirektno?

Jevandjelje po Tomi:

"Isus reče: "dvoje će se nasloniti na ležaj; jedan će umreti, drugi će živeti."
Saloma reče: "ko si ti čoveče? Seo si na moj ležaj, i jeo sa moga stola kao da je tvoj."
Isus joj reče: "Ja sam koji je došao od nedeljivoga. Obdaren sam stvarima od Oca mojega."
Saloma reče: "Tvoj sam učenik.""



Saloma je bila Isusov učenik.
 

Back
Top