Lao Ce je u Tao Te Đingu rekao: „Kada je vlast jednostavna i smirena, narod je pošten i iskren; kada je vlast suviše stroga i oštra, narod postaje lukav i nesiguran.“Kini najvise zameraju to sto svakog svog gradjanina tretira kao malo dete..
Medjutim, taj pristup je opravdan...a cini mi se i istorijski podrzan u kini , Konfucijem i ostalima...
Mi imamo i na zapadu i na istoku primere dobrih rezultata kad se narod usmerava na disciplinu, taj deo necu uzimati kao dobar jer se najvise indoktrinacijom i zloupotrebljava, ali ga svi vole, i kad se usmerava na zdravlje i na pamet i na cistocu i na porodicno i na sport....
Stvarno imamo pozitivne rezultate..
Imamo i negativne kad se to prepusti samom narodu , npr stomatoloska zastita, dovodi neregulaciju , fuseraj medju stomatolozima i vise zuba pogresno i bez potrebe izvadi 10 losih zubara nego sto spasi 30 dobrih zubara...
Losi zubari imaju itekako bolju produktivnost, vade i ne trepcu...jer vade i zdrave i cvrste zube..
Sve se lakse zloupotrebljava nego sto se upotrebljava...
Tradicionalno se smatralo da u idealnom društvu narod treba da bude prostodušan i iskren. Zaista, u takvom društvu ljudi žive opuštenije, ne moraju da troše mnogo energije na međusobne spletke i sumnje.
To što si rekao – „Kini se najviše zamera to što svakog svog građanina tretira kao malo dete“ – možda ima istorijsko objašnjenje. Vlada je nekada zaista upravljala skoro svim aspektima života ljudi, pa su mnogi i danas navikli da, čim naiđu na problem, odmah očekuju rešenje od države.
U kapitalističkim zemljama, ljudi su više naviknuti na samostalnost i preuzimanje odgovornosti – probleme rešavaju sami.
Da li je disciplina zaista karakteristika Kine? Osim u vojsci, to nije uvek slučaj.
Mnogi se čak žale da Kinezi vole da budu „snalažljivi“, da često traže prečice i ne poštuju uvek pravila.
Možda Kina deluje disciplinovano zato što se u određenim trenucima ili pitanjima čitava nacija kreće u istom pravcu — naročito u kriznim situacijama ili pred velikim izazovima. To je, verovatno, posledica dugog istorijskog iskustva centralizovane vlasti.
Narativ o državi i jedinstvu uvek je imao važnu ulogu, ali u stvarnosti, dok je zemlja spolja ujedinjena, u narodu postoji raznolikost i sloboda.
Iako je školsko obrazovanje prilično strogo, Kinezi su u svojoj biti spontani i fleksibilni — cene međuljudske odnose, emocije i praktičnu mudrost u svakodnevnom životu.
Tradicionalno, u Kini se veliko poštovanje ukazivalo autoritetima i starijima, ali u savremenoj Kini to više nije apsolutno pravilo.
Prema mom ličnom iskustvu, poslovna kultura u Kini često deluje toplije i tolerantnije nego na Zapadu.
Zapadne kompanije vole da ističu kako podstiču „slobodu izražavanja ideja“, ali u praksi, ako zaista iskažeš svoje mišljenje, često sledi tiho isključivanje, pritisak i iskrivljavanje činjenica.
Nasuprot tome, u Kini su odnosi direktniji — kritika se obično daje otvoreno, „u lice“, a ocene učinka su, po mom mišljenju, objektivnije i poštenije.
Takav pristup može biti lakši za prihvatanje.
Naravno, Kina nije savršena — u mnogim detaljima još uvek nije tako doterana kao na Zapadu.
Uvek će postojati ljudske razlike i sukobi interesa. Ni najbolji sistem, ni najzdravije društvo ne mogu u potpunosti sprečiti nepravdu, nerazumevanje ili povremenu zloupotrebu moći.
Poslednja izmena: