Jeste li svesni svojih limita i kako se nosite s njima?

[besmrtna]

Mislim na ograničenja u određenom aspektu života, ne morate reći kom ako ne želite...
Ili možda svoj život vidite kao beskrajno more u koje treba samo da uronite i ulovićete ono što želite.
Ja ipak mislim da je većina ljudi svesna svojih limita, a ono što me posebno zanima je - kako se nosite sa njima? Da li ih vremenom prihvatite ili u vama stalno izazivaju neprijatnost, možda i patnju?

Svesna sam limita kao i onoga sta mogu i srecna sam jer sam svesna

Skromnost je svesnost ogranicenja... i to je vrlina...

 

[slobodnafrikusa]

Trebam hitno POMOC ! Molim vas pomozi te mi ... Svom drugu u svim problemima sam pomogla razgovorom kao psihijatar. Ali ovo sad ne znam. Trebam nekog strucnog! Bio je u najvecoj bandi u carsi... patili ljude, ubijali, krali, pljackali, ...Sad je ok! Nije vise u tome tesko mu je bilo al' se rijedio tog drustva i svega.. Al je to ostavilo posljedice na njegovo psihicko stanje. Sada se jako cesto nervira, kada pobudali ne zna se kontrolisati. Covjeka kojeg ne voli mogao bi ga kaze rasporit po stomaku i gurnut svoju glavu u njegovo tijelo ... Vise nema straha, ni Boga se ne boji. To mu stvara psihicke probleme, jako ga muci iz dana u dan. A ja ne znam kako da mu pomognem... Molim vas objasnite mi sta da mu kazem ... kako da mu pomognem ... jer on to vjerujte zasluzuje.. POMOZI TE MENI DA BI JA MOGLA NJEMU !

Hvalla vam punoo, unaprijed !

 

[Egreta27]

Mislim na ograničenja u određenom aspektu života, ne morate reći kom ako ne želite...
Ili možda svoj život vidite kao beskrajno more u koje treba samo da uronite i ulovićete ono što želite.
Ja ipak mislim da je većina ljudi svesna svojih limita, a ono što me posebno zanima je - kako se nosite sa njima? Da li ih vremenom prihvatite ili u vama stalno izazivaju neprijatnost, možda i patnju?

Objektivna ogranicenja u vidu drustvenih pravila koja se moraju (tj. trebalo bi...) postovati, sa nekom lakocom zaista i postujem. Razna pravila, zakone, ...itd.
Postujem i trazim da se i moja prava ne krse.
Cak i reagujem u okviru dozvoljenih granica, ako se osjetim "ugrozenom".

Ali, licno postavljene granice i principe...sa tim se tesko nosim. Stalno se preispitujem, skoro u svemu.
Ne znam koliko sam svjesna svojih ogranicenja, tj. da li ih i po kom osnovu imam-po prirodi stvari ili (ne)svjesnom sopstvenom nametu, i zasto bas tako, i kad sam zaista u pravu a kad u zabludi i...?

 

[Truman]

mislim na ona unutrasnja ogranicenja koja NE POSTAVLJAMO SAMI SEBI vec su nam, eto, imanentna...

 

[Egreta27]

mislim na ona unutrasnja ogranicenja koja NE POSTAVLJAMO SAMI SEBI vec su nam, eto, imanentna...

Ne vjerujem da je ista tek tako, tu...postoj niotkuda i...i ta unutrasnja ogranicenja uvijek imaju neki uzrok kako i zasto postoje...na svjesnom ili podsvjesnom nivou...
Ili su dio temperamenta, ili vaspitanja, i/ili...a ako znamo uzrok, znamo i kako da poradimo na tim ogranicenjima?
Mozda grijesim?

 

[Truman]

Naravno da sam i mislio na nesvesno, ali uzroci koji sežu tako duboko nam najčešće nisu dostupni...

 

[besmrtna]

mislim na ona unutrasnja ogranicenja koja NE POSTAVLJAMO SAMI SEBI vec su nam, eto, imanentna...

A spoljasnja ogranicenja ???

 

[Truman]

Ako mislis na ogranicenja koja nam dolaze iz okruzenja ( tipa rodjena si u nekoj nedodjiji gde nema perspektive ) to mi nije bilo na umu dok sam otvarao temu, ali slobodno pisite i o tome ako zelite...

 

[besmrtna]

Meni vise smetaju ta ogranicenja, koja su spolja nametnuta...

 

[Egreta27]

Ako mislis na ogranicenja koja nam dolaze iz okruzenja ( tipa rodjena si u nekoj nedodjiji gde nema perspektive ) to mi nije bilo na umu dok sam otvarao temu, ali slobodno pisite i o tome ako zelite...

Ja sam sklona tome da sve, pocev od sebe, analiziram.
Pa i ta nesvjesna ogranicenja...prije ili kasnije se pitam zasto i kako, i pripisem im neki uzrok znacenje, otkud to meni?
Npr. Uvijek se trudim sa svim ljudima da razgovaram civilizovano, bez povisenja tonova i ostale buke...a nekad situacija zahtijeva drugacije. Neki ljudi zaista ne razumiju drugacije nego da se vulgarno i sa vriskom nesto kaze...a ja to ne mogu. I kad sam u nekoliko navrata probala, poslije sam se osjecala jadno. Kao da sam pogazila svoje principe.

Preko nekih svoih granica sam probala da idem i nije mi se dopalo. Znam sta me tamo ceka. I kakva se vracam nazad. Neke zato i ne prelazim. Ali se i ne kajem za to.
Nemam problem sa limitima iz prostog razloga...kazu-"Sto najvise mrzis, to ce te stici...", i "Proslom danu ne treba kisobran"...zato, sta bude bude, sta je bilo bilo, tako je valjda najbolje...jer, nema pravila kako se nositi sa necim cemu ne znamo ni namjenu ni naziv, ni tok ni pravac...

 

[Truman]

analiziranje često nije dovoljno, čak ni preduzimanje akcije ako si zaista limitiran u toj stvar ( da ne ulazim sad u pitanje sudbine, karme i sl. pošto mnogi ljudi u to ne veruju ).

 

[Egreta27]

analiziranje često nije dovoljno, čak ni preduzimanje akcije ako si zaista limitiran u toj stvar ( da ne ulazim sad u pitanje sudbine, karme i sl. pošto mnogi ljudi u to ne veruju ).

Ja u shali nekad kazem...losa karma...u sudbinu ne vjerujem, tacnije vjerujem u ono sto nam je namijenjeno...da svako nosi svoj krst...i stvarno kad nesto ne ide...nema druge, nego reci ili pomisliti-visa sila, i prihvatiti kao takvo, dati sebi oduska, ali prihvatiti...jer kako drugacije objasniti i nositi se sa tim?