Senna
Buduća legenda
- Poruka
- 41.914
Samo sam se normalno ponasaoA inače ti pojma nemaš zašto
Ma nervozni profesori, sve im smeta.
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Samo sam se normalno ponasaoA inače ti pojma nemaš zašto
Sve to neradnici i živčanoSamo sam se normalno ponasao
Ma nervozni profesori, sve im smeta.
Pa sto su me stavili pored prozora ako ne zele da pricam sa nekim ispred skole!?Sve to neradnici i živčano
Objašnjeno je nekoliko upisa prije, zašto je to tako.Inače, ta tvoja škola je super, kod nas je 31 i više neopravdanih: isključenje iz škole. Do 30 ukor nastavničkog vijeća i vladanje loše.
Aha, nisam to vidjelaObjašnjeno je nekoliko upisa prije, zašto je to tako.
Što ja volim ovakve đačićeStave me pored cesme, ne smem da pustim vodu i osvezim druga pored...
Jel im zoves roditelje u skolu?Što ja volim ovakve đačiće
Samo par puta, kada bi svi bežali i to bih samo ponekad i ja sa njima, ili ako nisam spreman za ocenjivanje.Bilo je predmeta kojima sam samo ja prisustvovao, odeljenje je bilo divlji zapad, mnogo toga je prolazilo.Pogledajte prilog 1446983
Jesti li bežali sa časova kada ste bili učenici? Priznajem, jesam Nekada jer nisam spremna za čas, nekada jer sam bojkotovala nekog profesora, smatrajući ga lošim.Puno je anegdota sa onima koji su umesto da daju test, kad pobegnemo sa časa, obrađivali novu lekciju I je l ste imali štrebere koji su uvek ostajali na času, nikad ni sa jednog časa nisu pobegli, čak i kada većina učenika pobegne?
Sada, sa ove distance, ta bežanja su mu ostala kao neki lepi deo odrastanja, pokušaj da pobegneš od obaveza, koje te ipak sačekaju u svakom slučaju. Nekako je svaka generacija imala svoje 'omiljeno mesto' za bežanje sa časova. Sećam se kafića u blizini škole, parka, gradskog i još nekih mesta.
Razmišljala sam u kakve ljude su odrasli oni koji su ponekad pobegli sa časa, da li su i dalje neodgovorni, beže li još od obaveza ili su prerasli takav način rešavanja problema. A oni koji su uvek bili savesni, je l im bude ponekad žao što su propustli poneki dečji nestašluk?
Pogledajte prilog 1446983
Jesti li bežali sa časova kada ste bili učenici? Priznajem, jesam Nekada jer nisam spremna za čas, nekada jer sam bojkotovala nekog profesora, smatrajući ga lošim.Puno je anegdota sa onima koji su umesto da daju test, kad pobegnemo sa časa, obrađivali novu lekciju I je l ste imali štrebere koji su uvek ostajali na času, nikad ni sa jednog časa nisu pobegli, čak i kada većina učenika pobegne?
Sada, sa ove distance, ta bežanja su mu ostala kao neki lepi deo odrastanja, pokušaj da pobegneš od obaveza, koje te ipak sačekaju u svakom slučaju. Nekako je svaka generacija imala svoje 'omiljeno mesto' za bežanje sa časova. Sećam se kafića u blizini škole, parka, gradskog i još nekih mesta.
Razmišljala sam u kakve ljude su odrasli oni koji su ponekad pobegli sa časa, da li su i dalje neodgovorni, beže li još od obaveza ili su prerasli takav način rešavanja problema. A oni koji su uvek bili savesni, je l im bude ponekad žao što su propustli poneki dečji nestašluk?
Meni je uvek žao onih koji nikad nisu umeli da budu dete...Takvi su se najbolje snasli vecina njih.
To je debilizam bjezanje sa casova mrzio sam to kao dijete ali takodje i strebanje u 1 klupi sam mrzio.Disciplonovan ali i svoj licno nikada i nisam bio dijete.I mirni i nestasni su mi se gadili bili su obicni prosjecni uvijek sam volio solo likove posebne ne cudne nego posebne sa kojima sam mogao da vodim ozbiljan razgovor cak i u tim godinama a znao sam cak 2 lika takva bas super bili
A nemirni likovi kao bili zabavni a to je mit makar za mene,meni su jednako bili dosadni kao streberi nisu ni imali pojma sta je prava zabava, a kod vecine njih je uvijek bio izrazen taj takmicarski duh kao i danas kod vecine muskaraca svijeta ali oni to mijesaju sa zabavom.A zabava je u talentima koje covjek posjeduje i sa kojima kreira odnos sa ljudima oko sebe treba znati razne stvari raditi za pravu zabavu.
Meni je uvek žao onih koji nikad nisu umeli da budu dete...
Бежање са часова не мора да значи да је дебилизам. Постоји више разлога зашто неко не жели да буде на настави. Неки су сасвим оправдани.Takvi su se najbolje snasli vecina njih.
To je debilizam bjezanje sa casova mrzio sam to kao dijete ali takodje i strebanje u 1 klupi sam mrzio.Disciplonovan ali i svoj licno nikada i nisam bio dijete.I mirni i nestasni su mi se gadili bili su obicni prosjecni uvijek sam volio solo likove posebne ne cudne nego posebne sa kojima sam mogao da vodim ozbiljan razgovor cak i u tim godinama a znao sam cak 2 lika takva bas super bili
A nemirni likovi kao bili zabavni a to je mit makar za mene,meni su jednako bili dosadni kao streberi nisu ni imali pojma sta je prava zabava, a kod vecine njih je uvijek bio izrazen taj takmicarski duh kao i danas kod vecine muskaraca svijeta ali oni to mijesaju sa zabavom.A zabava je u talentima koje covjek posjeduje i sa kojima kreira odnos sa ljudima oko sebe treba znati razne stvari raditi za pravu zabavu.
Sve ovo što si naveo mogu primeniti na mnoge, koje poznajem, a jesu bili nestašna deca.
Аналитички, поимање и доживљај среће је за свакога различито.
Оно што ти сматраш срећом за мене би био потпуно протраћен, усамљенички живот.
Оно што ја сматрам срећом је моја интеракција са породицом и људима који су ми драги, за тебе је протраћен живот.
Некоме је срећа успех у послу.
Некоме десеторо деце.
Дакле, оно што ти управо радиш је наметање једног начина живота који би 99 посто људи на планети учинио несрећнима и незадовољнима.
Уживај ти у ономе што радиш, или барем настави да убеђујеш себе да ти такав начин живота прија, пусти бабетине и нас осредње да уживамо у ономе што волимо.
Нити ћеш ти остати запамћен по великим делима, нити ће нас памтити свет као значајне људе...будимо макар срећни у свом микроуниверзуму.
Cesto bih se probudio uredno, poneo ranac, a onda se usput predomislio, svratio negde na kafu ili otisao kod druga itd... Vratio bih se kuci na vreme kao da sam bio u skoli...Jesti li bežali sa časova kada ste bili učenici?
Чак ниси ни срећан, буквално животариш...Ja ne tezim sreci,niti me cini srecnim da radim vecinu stvari koje radim al osjecam smisao,za mene je sreca vise ono sto bi zamislio u nekom novom zivotu,ovaj svijet gledam kao mjesto koje je determisano da bude ograniceno za srecu,a i tu srecu kao privid ti determinisu materijalnim vrijednostima
Чак ниси ни срећан, буквално животариш...
Da li sam bežala sa časova?
Jesam, jednom kada smo kolektivno pobegli sa istorije. Posle nam je svima bilo žao.. Profesor istorije je bio jako, jako strog, ali predavao je istoriju na zanimljiv način.
I nažalost, imala sam dosta opravdanih izostanaka zbog problema sa zdravljem..i samo taj jedan neopravdani čas.