Koristite zastareli pregledač. Možda neće pravilno prikazivati ove ili druge veb strane. Trebalo bi da ga nadogradite ili koristite alternativni pregledač.
Moje oči dobijaju tamne boje.
Valjda žele da posive.
Ili možda i oči znaju da jesen dolazi
pa se onda farbaju u jesenje boje.
Polja kojim sam hodio, postaju tamno zelena.
I oni cvetovi koje u leto gledah.
Uveli su i samo od njih ostade prut bez lista.
Jer niko do njega nije stigao da ga za dragu ubere.
A onaj bagrem u polju što me je opijao mirisom svojim.
Sada na rubu puta ćuti.
I čeka da mu jesen obere lišće
I ogoljenog ga zimi preda.
Samo vinogradi u brdu još prkosno stoje.
I grozdovima se lepim šepure.
Kad berba grožđa prođe
I kad od vinograda ostane očerupan čokot.
A ja? Ja stojim tu negde na svom starom visu.
I prkosim jesenjim vetrovima.
Koji lomataju i mrse moju kosu.
I čekam da me starost potisne,
i skloni sa mojeg vidikovca rasplamsale duše.