Jesen u meni tuguje .......

index.php
 
СЕРЕНАТА

Чуј, плаче месец млад и жут.
Слушај ме, драга, последњи пут.

Умрећу, па кад се зажелиш мене,
не вичи име моје у смирај дана.
Слушај ветар са лишћа свелог, жутог.

Певаће ти: да сам ја љубио јесен,
а не твоје страсти, ни чланке голе,
но стисак грања руменог увенутог.

А кад те за мном срце заболи:
загрли и љуби грану што вене.
Ах, нико нема части ни страсти,
Ни пламена доста да мене воли:

Но само јабланови вити
и борови пусти поносити.
Но само јабланови вити
и борови пусти поносити

Милош Црњански


2jeelvd.jpg
 
Poslednja izmena:
flat,550x550,075,f.jpg


Moje oči dobijaju tamne boje.
Valjda žele da posive.
Ili možda i oči znaju da jesen dolazi
pa se onda farbaju u jesenje boje.

Polja kojim sam hodio, postaju tamno zelena.
I oni cvetovi koje u leto gledah.
Uveli su i samo od njih ostade prut bez lista.
Jer niko do njega nije stigao da ga za dragu ubere.

A onaj bagrem u polju što me je opijao mirisom svojim.
Sada na rubu puta ćuti.
I čeka da mu jesen obere lišće
I ogoljenog ga zimi preda.

Samo vinogradi u brdu još prkosno stoje.
I grozdovima se lepim šepure.
Kad berba grožđa prođe
I kad od vinograda ostane očerupan čokot.

A ja? Ja stojim tu negde na svom starom visu.
I prkosim jesenjim vetrovima.
Koji lomataju i mrse moju kosu.
I čekam da me starost potisne,
i skloni sa mojeg vidikovca rasplamsale duše.

Vladica ???
 

Back
Top