– Nije pendrek ukras policajcu. On ga zadužuje na osnovu zakona i mora da odbije svaki napad na sebe i na građane i na imovinu, i društvenu i privatnu. Ako ne može pendrekom, onda ima pištolj. Ako ne može pištolj, doći će sa automatskom puškom. Ali, red mora zavesti, a mi već mesecima ne zavodimo red u državi – objasnio je Šešelj na Pinku metode obračuna sa studentima, dokazujući da u Vučićevom lutkarskom pozorištu nije samo fizički, nego i mentalno najmonstruoznija marioneta.
Ipak, Vučić je podliji i pokvareniji čak i od Šešelja. Za razliku od bivšeg šefa, koji predlaže da policija prebija i ubija studente, Vučić za taj posao angažuje kriminalce iz stranačkih redova, kao i fanatike iz Pantelijine generacije. U strahu od budućnosti, koju simbolizuju đaci i studenti, Vučić iz svog poremećenog uma cedi najprljavije laži i uvrede.
On, koji godinama služi dinastiji Soroš, optužuje studente da sprovode „obojenu revoluciju“ po nalogu Soroša. Upravo po nalozima iz tog centra moći, Vučić je sproveo projekat „Otvoreni Balkan“, koji je naneo nesagledivu štetu srpskoj privredi. Omogućio je uvoz radne snage iz Makedonije i Albanije po povlašćenim uslovima, što je dovelo do pada cene rada i povećanja broja mladih, obrazovanih i sposobnih građana Srbije, koji beže u inostranstvo. Po Soroševom modelu, u zakone i propise su unete odredbe koje stimulišu zapošljavanje stranaca, za koje poslodavci plaćaju petostruko niže doprinose od onih koje su obavezni da plate za domaće radnike. Uvozom mesa, paradajza, krompira i sličnih proizvoda iz Albanije, takođe bez carinskih dažbina, naneta je šteta srpskim poljoprivrednicima. Vučića to ne zanima, on je zainteresovan samo za korist koju je imao od saradnje sa Sorošima, naročito sa Aleksandrom Sorošem.