Tri cuda...
Porječkala se trojica Židova čiji je rabin svetiji.
"Moj je najsvetiji", vikne prvi .."evo zašto! Krene on brodom krcatim ljudi na hodočašće u Izrael kad li nasred oceana zadesi ih neviđena oluja s kišom, orkanskim vjetrom i valovima kao neboderima ... ljudi vrište, posada nemoćna. Svi u smrtnom strahu, ali ne i rabi! Smireno izmoli molitvu ... kad ono .... oko broda nekim čudom stvori se oaza mira. Kako brod putuje, s brodom putuje i oaza. I svi stigoše sretno i bezbrižno na odredište!"
"Ma to nije ništa!", reče drugi .. "i moj krene na hodočašće ali avionom! Iznad oceana, baš na pola puta, otkazaše na avionu oba motora! Komande ne rade, smrt je neminovna! Svi prestravljeni, ali ne i moj rabi! Pomoli se i gle čuda: avion stane propadati, stvori se oko njega čudesna aura, neobjašnjivi podtlak, koji ih je nosio sve do Afrike. I tamo sletješe da se nikome ništa nije dogodilo. Čudo, najveće čudo!!!"
"Ma, sve to ipak nije ništa", treći će, "moj rabi uradio je da bude još i veće čudo." "Ma daaaj, kako je moguće nadmašiti prva dva čuda!?", u nevjerici će prva dvojica.
"Pa evo kako! Jednoga dana šetaše rabi prema sinagogi, a biješe subota. Odjednom ugleda novčanik! Debeo, masan, iz njega vire same stotice. Ajoooj! Sline mu na usta, oči samo što nisu iskočile. Uzeti, ne uzeti, uzeti, ne uzeti, uzeti ... pitanje je sad!!?? Zna da to ne smije jer subota je!! Prava agonija!!! Što će, kako će, muči se on i znoji, kad li ... na pamet mu padne da je on ipak svet čovjek i u odličnim odnosima s Onim Gore!
Moj se rabi pomoli i gle čuda!!!! SVUGDJE SUBOTA, A OKO NJEGA ... ČETVRTAK!!"