Jednostavno Pitanje?

MUDRICA:
Da li ste uvek ono sto jeste?

Da li ste ikada razmisljali o jednom danu koji prozivite? Kako prozivite taj dan?

Ovu temu sam otvorila, jer me inspirisala necija misao da mi, ljudi, glupavo trosimo nase vreme. Kada bi vam neko rekao (Ne daj Boze! :shock: ) da imate jos samo jedan dan zivota, kako biste ga proziveli?

Razlicito, ali sigurno ne kao ovaj danas, juce...
Da,mislim da sam uvek to...sto jesam...A zadnji dan...hm..Mislim da bi vecinja ljudi htela dea zadnji dan,ili deo zadnjeg dana provedu sami....razmisljajuci...Ovo sam vec nekoliko puta sretao...Da ljudi koji su svesni da ce umreti uskoro,zele da budu sami....osim ako imaju nekakvu poruku za nekog...
 
Sad neko da mi kaze da mi je sutrasnji dan poslednji, napravila bih divlju zurku sa svim voljenim bicima, koje bih cmakala i grlila non-stop, kupila bih i jedno stene koje bi izmazuljala do besvesti(posto mi je zelja da imam psa , a nikad ga nisam imala), a za kraj bih sa voljenom osobom ludacki vodila ljubav do smrti! Mislim da je to najbolji nacin... da se ode... 8)
 
BoraPub:
To ti mislis sad....a da ti to neko stvarno kaze...zaledila bi se...Nebi mogla da se odbranis od misli koje bi navirale...

Gde si , bre BoroPub-u jedan? :D

To je tacno, onda bi se i isplakala, ali posle bi sledilo sto sam napisala, to je jedini pravi nacin da se ode, ISPUNJEN LJUBAVLJU! Umires SRECAN, jer si i za zivota bio ISPUNJEN LJUBAVLJU! Onda i nije toliko vazno da li umires sutra ili za 50 godina! :P
 
Smejao bih se i smejao..i smejao..i smejao..dokle god imao vazduha u plucima i malih napusenih hrcaka unutar vugla koji su odgovorni za pokretanje mislilica uma, koji proizvode misli, jel? .......toliko bih se smejao i grlio druge ljude i terao ih da se smeju,
da na kraju, od svog tog silnog smeha ne bi ni primetili da se zavrsava jedno otkaceno poglavlje knjige: "Zivot, haha, dobra fora u svakom slucaju"
:wink: :D
t.j, ako ne bi smo svi poumirali pre armageddona, od svog tog silnog mega-kezenja :P
 
MUDRICA:
Da li ste uvek ono sto jeste?

Da li ste ikada razmisljali o jednom danu koji prozivite? Kako prozivite taj dan?

Ovu temu sam otvorila, jer me inspirisala necija misao da mi, ljudi, glupavo trosimo nase vreme. Kada bi vam neko rekao (Ne daj Boze! :shock: ) da imate jos samo jedan dan zivota, kako biste ga proziveli?

Razlicito, ali sigurno ne kao ovaj danas, juce...

Naravno da sam uvek i u svakoj situaciji svoja...jer sta god da radim ili kako god da se ponasam ta reakcija je deo mene i moje licnosti...mada sam cesto i kontradiktorna i zatecena pred samom sobom...

Vreme trosim kako mi odgovara...ako sam raspolozena da sedim u svojoj sobi i gledam u jednu tacku na zidu, to onda i radim...i nije mi glupo jer to je ono sto zelim i cini me ispunjenom...svaka druga aktivnost bi mi se cinila teska i nametnuta...jer za mene svaki trenutak je novo saznanje- o sebi ili o svetu...

Da saznam da sutra umirem?...pa mislim da ne bih nista posebno radila...setala bih se citavu noc kroz grad, cekala to jutro, pozvala neke ljude da im kazem da ih volim / da sam ih volela...i bila bih ubedjena da onog trenutka kad zatvorim oci pocinje novi zivot ili nesto lepo u svakom slucaju...
 
Da mi je ostao samo jedan dan zivota mislim da bih otisla negde u prirodu, na svoja omiljena mesta, bez ikoga, sama. Verovatno bih sve sto vidim pred sobom gledala dubljim ocima, kao nikad do tad. Sve bi imalo visu vrednost. Upila bih sav zivot u sebe i nastojala da se prisetim svega sto me je ikad okupiralo na bilo koji nacin...
Pronasla bih novu sebe pre nego sto mi smrt dodje.
Ne bih bila medju ljudima, vec sa prirodom, pokraj reke, ili u planini, zagledana u lepotu sveta i udubljena u jasnocu same sebe.
Mozda bih zapalila i poslednju cigaretu ili pojela cokoladicu, sladoled...
Kad bih se vratila kuci, pozdravila bi se sa svima koje znam. Mislim da ne bih plakala i kukala.
 
....Pokušao bih sumirati ono što sam proživeo...
Pregledao neke meni drage stvari, susreo se sa dragim ljudima, posve mirno, opušteno, jer ćemo na kraju svi biti na istom mjestu... :D
Isto bih tako dobro razmislio da li sam nekoga i ne razmišljajući povredio, a da toga nisam bio svestan... :(
 
ms:
Da mi je ostao samo jedan dan zivota mislim da bih otisla negde u prirodu, na svoja omiljena mesta, bez ikoga, sama. Verovatno bih sve sto vidim pred sobom gledala dubljim ocima, kao nikad do tad. Sve bi imalo visu vrednost. Upila bih sav zivot u sebe i nastojala da se prisetim svega sto me je ikad okupiralo na bilo koji nacin...
Pronasla bih novu sebe pre nego sto mi smrt dodje.
Ne bih bila medju ljudima, vec sa prirodom, pokraj reke, ili u planini, zagledana u lepotu sveta i udubljena u jasnocu same sebe.
Mozda bih zapalila i poslednju cigaretu ili pojela cokoladicu, sladoled...
Kad bih se vratila kuci, pozdravila bi se sa svima koje znam. Mislim da ne bih plakala i kukala.

Ово што си овде описала је заправо бег од оних који могу да поремете твој душевни мир који би настојала да постигнеш. Сад се запитај зашто су свети оци Православља бежали на исти начин у природу, живели осамљени, јер су настојали да постигну свој душевни мир. Да ли је твоја идеја случајно идентична са њиховом? :wink:
 
MaranAta:
ms:
Da mi je ostao samo jedan dan zivota mislim da bih otisla negde u prirodu, na svoja omiljena mesta, bez ikoga, sama. Verovatno bih sve sto vidim pred sobom gledala dubljim ocima, kao nikad do tad. Sve bi imalo visu vrednost. Upila bih sav zivot u sebe i nastojala da se prisetim svega sto me je ikad okupiralo na bilo koji nacin...
Pronasla bih novu sebe pre nego sto mi smrt dodje.
Ne bih bila medju ljudima, vec sa prirodom, pokraj reke, ili u planini, zagledana u lepotu sveta i udubljena u jasnocu same sebe.
Mozda bih zapalila i poslednju cigaretu ili pojela cokoladicu, sladoled...
Kad bih se vratila kuci, pozdravila bi se sa svima koje znam. Mislim da ne bih plakala i kukala.

Ово што си овде описала је заправо бег од оних који могу да поремете твој душевни мир који би настојала да постигнеш. Сад се запитај зашто су свети оци Православља бежали на исти начин у природу, живели осамљени, јер су настојали да постигну свој душевни мир. Да ли је твоја идеја случајно идентична са њиховом? :wink:


Mozda lici, ali nije isto..to je neka vrsta odavanja poste samom sebi. Mnogi ljudi zive zivot nesvesni sebe i svoje vrednosti. Vi to nazivate dusevnim mirom, a ja svescu o sopstvenom postojanju i ubrzom nestajanju.
 
Разлика је у томе што Православни верују и имају наду у васкрсење и живот вечни. За нас опција "нестајања" не постоји, односно постоји у мало другачијем облику, али је не сматрамо за прихватљиву. :roll:
 
Ako bi mi danas bio poslednji dan zivota...prvo bih se okupao i obukao najlepse odelo u kome bih zeleo da me sahrane.Oprostio bih se sa svima koje poznajem,i sa prijateljima i sa neprijateljima.Dobro bih razmislio o svom zivotu i tako pokajan otisao bih u crkvu da se ispovedim i pricestim.Mojoj supruzi cu reci da je ona najlepsi dar Boziji koji sam imao u zivotu.Zatim bih zamolio da mi dopuste da se zatvorim u sobu i da niko ne ulazi i da mi ne smeta.Umrecu...izaci cu pred lice Boga zivoga!Zatim bih poceo da se molim.Zapalio bih kandilo pred ikonom Hrista,Presvete Bogorodice i Sv.Djordja.Okadio bih tamjanom sve i ostavio bih da se soba ispuni njime.Ugasio bih sva svetla,i utihnuo bih svu buku.Sve vreme bih se molio Najmilijem Bicu koga je moja dusa upoznala:Gospodu nasem Isusu Hristu.Molio bih se takodje Duhu Svetom i Bogu Ocu.Mnogo bih se molio presvetoj Majci Bozijoj da ona posreduje za mene i da me Njen Sin primi u raj i da mi oprosti sve moje grehe,znane i neznane.Molitva ne prestaje...prolaze sati...andjeo cuvar i susretni andjeo dolaze po moju dusu...umirem...prastam svima-oprostite mi svi!Izlazim pred lice Bozije...cekam odgovor...Boze moj,budi milostiv meni gresnome!Slava ti Boze za sve,i kada dajes i kada uzimas!Ako me Bog postavi u raj,slava Ti Boze moj!Ako po gresima svojim zasluzeno odem u pakao,opet:SLAVA BOGU ZA SVE!Gospode moj,i u paklu cu te voleti!Amin!
 

Back
Top