Jazz & Blues kutak :)

Slusa li neko stari, dobri dzez? Znaci Ninu Simone, Elu Ficdzerald, Luisa Armstronga, Pegi Li itd? Vidim da ovde ima vise ljubitelja fusion dzeza, ali meni se ovi klasici koje sam naveo neuporedivo vise svidjaju, stvar ukusa.
Ja slušam. :) , mada, u principu baš ne volim previše pevanje u džezu. No, Ela i Nina su izuzeci, koje rado slušam. I Pegi, mada, ona, strogo uzevši, nije samo jazz-pevačica. A volim i Saru, naravno. :) A i što se tiče jazz-a uopšte, ja najviše volim baš taj, hm... "pravi", Bejsija, Đanga, i ostale swing-aše, ali i kasniji, bop, i hardbop, Coltrane-a, Parkera, i "društvo" oko njih. Ipak, rado poslušam i ove fusion-ovce, kad mi se nešto svidi, uostalom, nije važan striktno "pravac".
 
Ma naravno da pravac nije vazan. Priznajem da mi fusion uopste nije legao, nekako je to za mene previse agresivno. Tu mislim na ono malo sto sam cuo a to je Weather Report, Return to forever, Shakti itd... To mi je neuporedivo sa recimo My baby just cares for me ili Every time we say goodbye... Naravno, ukusi su razliciti ali su ovde kvalitet i emocije sasvim na strani ovih divnih pevacica, bar ako se ja pitam. :)
Skoro sam poceo da "otkrivam" Pat Metheny-ja, par instrumentala koje sam cuo su mi fantasticni!
 
Jos ako bi mogla da mi napises koji od tih autora sta tacno svira, bilo bi dobro. :)
Ovde na forumu je jedan clan ostavio cbs-ov on line radio, sjajna stvar, odmah sam se zalepio za romantic jazz. Dakle takav jazz me zanima sa prigusenim gitarama ili klavirom a nikako ona fusion divljanja. :) U tom smislu, svaka preporuka je dobrodosla.
 
Jos ako bi mogla da mi napises koji od tih autora sta tacno svira, bilo bi dobro. :)
Ovde na forumu je jedan clan ostavio cbs-ov on line radio, sjajna stvar, odmah sam se zalepio za romantic jazz. Dakle takav jazz me zanima sa prigusenim gitarama ili klavirom a nikako ona fusion divljanja. :) U tom smislu, svaka preporuka je dobrodosla.
Petručani - klavir, Getz - sax, Grant Green - gitara ( on je meni gotivan posebno, album "Idle Moments" mi je jedan od najdražih uopšte), B. Carter - sax, James Carter - sax, B. Golson - sax, J. Smith - elektr. orgulje, Horace Silver- klavir , Dorothy Donegan - klavir, Bud Powell - klavir. E, da, tu je i Clifford Brown - trubač. Ima ih još mnogo, ko bi sve nabrojao, recimo, i Lester Young - sax, prava "klasika" džeza.
 
Ništa nije nemoguće! I u Bibliji piše: ''Ko traži - naći će!''
Ja tražio i našao OVO:

attachment.php



Ako nekome treba - neka se javi!
Izvini, ne vidi se, šta si našao? :)
 
što ljudi ne vole fusion?

meni je najgotivniji be-bop jer je nastao uporedo sa bitnicima i najbolej opisuje njihov duh. Mingus, Monk, Parker i kasniji Koltrejn
Има и у фјужну добрих ствари, истина. Мингус ми је понекад сморан, Монка готивим углавном, и Паркера, а каснији (последња фаза у ствари) Колтрејн ме, морам признати, доста и смара. А тек, његова жена Елис... Мислим, свака част, али на њу некако баш не могу да се навикнем. :)
 
Ја имам њeгово извођење Гершвина, "Рапсодију...", Концерт за клавир и оркестар и Прелид бр 2:
510UgoExEBL._SS500_.jpg


http://www.artistdirect.com/nad/store/artist/album/0,,3541684,00.html
Мени се баш допада, упркос не баш "славној" критици, али, ко у опште хебе критичаре ;)

П. С.
Јеси ли добио моју књигу? :)

Jesam, hvala puno... :D
Ma, kriticari... njima verujem koliko i politicarima... :rtfm:
Mene jako podseca na Chick Corea-u... a i on mi se dopada... narocito trio varijanta...
 
@ Milunka

hvala za linkove...

inace ja sam ovih dana navuchen na Jim Hall (i ostale gitariste iz stare garde :) )...

edit: kad vec pishete o Michel Camilo moram da pomenem i Chuck Loeba (gitara) coveka kojem je upravo Camilo pomogao oko latino "linija" u svojim kompozicijama...preporuka za one koji nisu chuli Chuck Loeb
 
Poslednja izmena:
Натрапах на ово јуче и скинух

TS_HJ_Concert_fr-1.jpg


Врло пријатно изненађење. :D
А ево шта пише:

Clarinetist Tony Scott and pianist Horst Jankowski match together very well, and the rhythm section (which is otherwise unidentified) is perfectly supportive of the lead voices. Recorded live in Ljubljana (former Yugoslavia), the music (three standards and four basic group originals) finds Scott in particularly inspired form. He romps through the uptempo pieces, and his tone is often at its coolest during the more thoughtful numbers. Although this 1990 CD is quite obscure and there are no significant liner notes, the music is quite rewarding and frequently exciting. - by Scott Yanow, AMG

Tracks:
1. The Swinging Ljubijana (Horst Jankowski) 5:48
2. Yesterdays (Otto Harbach/Jerome Kern/Vic Youmans) 5:01
3. I’ll Remeber April (Don Raye/Gene de Paul/Pat Johnston) 6:05
4. Lullaby of Birdland (George Shearing) 7:27
5. I’ll Remeber Ljubjana (Tony Scott) 8:08
6. Blues For Charlie (Tony Scott) 8:24
7. Tam Na Gorenjskem Je Lepo (B. Adamic) 2:45

Personnel:
Tony Scott (Clarinet and Saxophone)
Horst Jankowski (Piano)
Peter Witte (Double Bass)
Herman Mutschler (Drums)
 
Preuzeta vest
Igi Pop izdaje jazz album

"Preliminaires", prvi jazz album Igija Popa izlazi u aprilu ove godine.

Legendarni američki pevač koji je sa svojim bendom The Stooges nastupao na domaćim festivalima Jelen live i EXIT, snimio je jazz album "Preliminaires", zato što mu je dosadio "gitarski zvuk".

"Ovo je nešto tiši album sa prizvukom jazz muzike", rekao je Pop na videu koji je postavio na svom zvaničnom sajtu. "Jednostavno mi je dosadilo da slušam idiote sa gitarama koji sviraju lošu muziku".

Jednu od pesama na albumu, "Les feuilles mortes" Igi Pop je otpevao na francuskom, dok je numeru "King of the dogs" snimio jer je, kako kaže, "pasji život bolji pod ljudskog".

(MONDO)
 
Preuzeta vest
Igi Pop izdaje jazz album

"Preliminaires", prvi jazz album Igija Popa izlazi u aprilu ove godine.

Legendarni američki pevač koji je sa svojim bendom The Stooges nastupao na domaćim festivalima Jelen live i EXIT, snimio je jazz album "Preliminaires", zato što mu je dosadio "gitarski zvuk".

"Ovo je nešto tiši album sa prizvukom jazz muzike", rekao je Pop na videu koji je postavio na svom zvaničnom sajtu. "Jednostavno mi je dosadilo da slušam idiote sa gitarama koji sviraju lošu muziku".

Jednu od pesama na albumu, "Les feuilles mortes" Igi Pop je otpevao na francuskom, dok je numeru "King of the dogs" snimio jer je, kako kaže, "pasji život bolji pod ljudskog".

(MONDO)
Хе, хе, сви на крају увек заврше у џезу, овако или онако :D ;)
 
А ево још једног одломка из мог романа "Повратак кошаве у Београд", баш о џезу:


19. април 2004.
Током баш џезерски разбарушене расправе на омиљену нам тему каже Лучија:
-Free jazz је једини jazz који се може свирати а да буде, мислим, стварно интересантан и баш, баш никад сморан..
-Хм, сад... Иста аргументација примењива je и на главне струје џеза - одвраћа Јанко. А она на то:
-Али, оно чега није било пре но што се појавио free јесте колективна импровизација која не служи да «надсвира», дотуче или шта већ, колегу у бенду него је импровизација управо у односу на њега.
-Не знам ни то. Све зависи, ваљда, шта ко у џезу тражи - одговара Јанко, прегледајући у полици.
И, пусти нам плочу. Орнет Колмен из 1957. са Полом Блејем, уживо. На CD-у до сад није изишло.
И објашњава, (исто по ко зна који пут) да је подела на free jazz и класични вештачка. У ствари, сваки је free. Сола су сваки пут различита и извођење сваки пут другачије. Управо jazz је на своју дугачку пловидбу и кренуо одатле - од истовремене колективне импровизације свих чланова бенда, и где је сваки од чланова слушао шта се свира. Полифонија (сви импровизују све време) раних њуорлеанских састава могла би се, тако, означити као уточиште најранијег «free jazz-a». Ту немате ничег новог, а опет, све је стално ново и непоновљиво.
Е, драги профану мој, контам, у добронамерном зезању, готивимо ми и поштујемо врло твоја предавања, али хајде и да направимо кратку станку, и кулирамо уз саму мјузу.
-Е, 'ајмо мало и да то одслушамо - каже гласно Лучија као да ми чита мисли. Јанко, иза димног осмеха луле климне, благонаклоно, и, пуштајући CD, каже:
-Хајде. То је најбоље. Слушање џеза пре је искуство трагања за идеалним моделом, тренутком, емоцијом, неголи слушање на основу препоруке.
-Ма, да - констатује на крају Лучија - Џез је најбољи. Јер једино он никад не досади. Све друге мелодије, ма колико супер биле, после више слушања ипак сморе мало, али џез никада. Мјуза „најнеисцрпнија“ од свих!
You Make Me Feel So Free.
 

Back
Top