Pumpaj Dinstanović
Zaslužan član
- Poruka
- 104.966
Korb osporava da je postojao unapred formiran ustaški plan da se izvrši genocid nad Jevrejima i Romima, kao i da se na taj način reši i srpsko pitanje (po modelu trećinu pobiti, trećinu pokrstiti i trećinu proterati) iz razloga što kaže da se radi o dosta drugačijoj situaciji od one koja je bila u Nacističkoj Nemačkoj. Iliti, direktnih izvora potvrde tog narativa nema, a one koji o tome svedoče Korb otpisuje, zbog toga što se radi o ove tri kategorije:
1) posleratnim ispitivanjima ustaša i njihovih saradnika koje je vršila jugoslovenska tajna služba tj. UDBA
2) nekoliko izjava navodno izrečenih u maju i junu 1941. godine, a koji svi dolaze iz pera njihovih političkih protivnika
3) memoari nemačkih zvaničnika napisani davno posle 1945. godine
Ovo je, prema njemu, značajna razlika u odnosu na dokumentarne izvore koje imamo u Nacističkoj Nemačkoj, gde je genocidna namera i sve izuzetno dobro dokumentovano. Govori izrečeni u dva meseca tokom '41. su iz izvora političkih protivnika i ne postoji nikakva njihova vanjska potvrda, tako da se tu može raditi o ratnoj propagandi, dok prema saznanjima UDBA vrlo kritički nastupa kao prema 'zvaničnoj' verziji koju nameću komunisti. Što se tiče memoara, radi se o, po njegovom mišljenju, dosta kasnije napisanim izvorima koji se ne mogu uzeti bez spoljašnje potvrde tako da autentično prenose sećanja, već ti autori, neki od kojih su i tesno sarađivali sa Jugoslovenima kao npr. Nojbaher, pišu pod uticajem novostvorene interpretacije.
Za genocidnu nameru ustaša, kao nešto što bi se razvilo pre rata i sprovodilo odmah po njihovom ustoličenju, Korb tvrdi da i sama praksa pobije tj. stanje na terenu. On ustaško klanje ne dovodi toliko u vezu sa nacifašističkom ideologijom u celini, iako kaže da je bilo i nemačkog podstreka na vršenje zločina, koliko i nekim ranijim uzrocima; on tu vidi koljače sa tradicijom pravaškog nasilja koja se razvila još iz Austrougarske monarhije, a koja je dobila 'odrešene ruke' zahvaljući Silama Osovine.
1) posleratnim ispitivanjima ustaša i njihovih saradnika koje je vršila jugoslovenska tajna služba tj. UDBA
2) nekoliko izjava navodno izrečenih u maju i junu 1941. godine, a koji svi dolaze iz pera njihovih političkih protivnika
3) memoari nemačkih zvaničnika napisani davno posle 1945. godine
Ovo je, prema njemu, značajna razlika u odnosu na dokumentarne izvore koje imamo u Nacističkoj Nemačkoj, gde je genocidna namera i sve izuzetno dobro dokumentovano. Govori izrečeni u dva meseca tokom '41. su iz izvora političkih protivnika i ne postoji nikakva njihova vanjska potvrda, tako da se tu može raditi o ratnoj propagandi, dok prema saznanjima UDBA vrlo kritički nastupa kao prema 'zvaničnoj' verziji koju nameću komunisti. Što se tiče memoara, radi se o, po njegovom mišljenju, dosta kasnije napisanim izvorima koji se ne mogu uzeti bez spoljašnje potvrde tako da autentično prenose sećanja, već ti autori, neki od kojih su i tesno sarađivali sa Jugoslovenima kao npr. Nojbaher, pišu pod uticajem novostvorene interpretacije.
Za genocidnu nameru ustaša, kao nešto što bi se razvilo pre rata i sprovodilo odmah po njihovom ustoličenju, Korb tvrdi da i sama praksa pobije tj. stanje na terenu. On ustaško klanje ne dovodi toliko u vezu sa nacifašističkom ideologijom u celini, iako kaže da je bilo i nemačkog podstreka na vršenje zločina, koliko i nekim ranijim uzrocima; on tu vidi koljače sa tradicijom pravaškog nasilja koja se razvila još iz Austrougarske monarhije, a koja je dobila 'odrešene ruke' zahvaljući Silama Osovine.
Poslednja izmena: