"Cudan si… ali svidas mi se", kaže Dinu Liz Tejlor u filmu "Div", Džordža Stivensa, filmu u kojem ce Din odmumljati svoju ulogu nesuvislog Džeta Rinka. Ni u jednoj ulozi on nije glumio ništa više osim sebe samog.
Elia Kazan, reditelj filma "Istocno od raja", reci ce za Dina: "Bio je ogranicen glumac i užasno neurotican mladic. Imao je ono poeticno lice – divno, puno boli i tuge. Raditi s njim bilo je isto kao i raditi s odanom Lesi. Morao sam mu ili bukvicu držati ili ga terorsati, ili mu ludacki laskati, po ramenu tapšati, ili ga nogom odpozadi udariti. Bio je instinktivan i tup, nikad se nijesam mogao oteti utisku da je u njemu, unutra, neki bogalj. Nije on bio kao Brando iako su ga cesto s njim uporedivali, nije tu bilo nikakve slicnosti."
Ali mogao je Din, kad je htio, šarmirati, s djecom i životinjama biti nježan; cešce je, ipak, bio osoran, povucen i pun gnijeva; posjedovao je izvjestan magnetizam, ali nije bio klasicna ljepota; njegova seksualnost bila je neodredena, dvosmislena; nije sklapao nikakve duboke ili trajne ljudske veze nego je kao nemirni usamljenik proveo veci dio svog kratkog života.
Džems Din (punim imenom Džejms Bajron Din, po engleskom pjesniku) potekao je iz ruralne Indijane i u Indijani, na farmi i u domacoj atmosferi, u ujakovoj porodici, proveo dobar dio svog djetinjstva i adolescencije.
Prvi put je napustio Indijanu kad su mu bile cetiri godine, s roditeljima je preselio u Kaliforniju. Kad je imao samo devet godina umire mu majka od raka, i to ostaje najveca trauma njegovog kratkog života. Produbljena svakako cinjenicom da ga otac, tako malog, šalje natrag u Indijanu, kao pratnju majcinom kovcegu, a onda odmah i on Dina napušta. Djecaku nedostaju i otac i majka, narocito majka, s kojom je bio jako blizak, iako mu ujak i ujna, kvekeri, pružaju idilicni život u malom mjestu, s puno ljubavi.
U knjizi "Buntovnik, Život i legenda Džejmsa Dina" (1996), autor Donald Spoto piše:
"Džimi je bio duboko podijeljena licnost, rastrzan izmedu optimizma i depresije, izmedu želje da voli i vjeruje i odbijanja da se ikada ikome potpuno povjeri i predaje. Sve je to poteklo od cinjenice da je sa devet godina izgubio, u suštini, oba roditelja."
Sve je to i uvjerljivo objašnjenje za Dinovo vjecno i bolno nastojanje da bude prihvacen od onih u njegovoj neposrednoj blizini, da zadobije afirmaciju i puno šire publike.
Da bi shvatili što je to od njega ucinilo kultnu licnost 20. vijeka dovoljno ga je vidjeti u filmu "Buntovnik bez razloga" – on savršeno, zapravo, portretira Džima Starka, tjeskobnog mladog covjeka u potrazi za istinom.
Natali Vud i Din u "Buntovniku bez razloga"
Svoju ranjivost i bespomocnost vješto skriva iza svog garda, iza prkosnog ponašanja. U stvarnom životu, Din je volio koketirati s opasnostima. Njegova opcinjenost brzinama, brzim sportskim automobilima, njegove je reditelje dovodila do ocaja. Kad covjek jednom savlada strah, više se nicega ne boji, govorio je Din.
Tridesetog septembra 1955. godine, samo tri dana po završetku snimanja "Diva" - samo dvije sedmice nakon snimanja reklamnog spota za National Highway Committee, o sigurnosti na putevima – on je sjeo u svoj novi novcati Porše Spajder 550 i krenuo na trku u Salinasu.
U 3:30 poslijepodne, policija ga je zaustavila kraj Bejkersfilda, i kaznila zbog prebrze vožnje. Dva sata i 15 minuta kasnije, na raskrsnici kalifornijskih puteva US Highway 466 i California State Route 41, istocno od Paso Roblesa, naletio je, brzinom od negdje izmedu 120 i 160 kilometara na sat, na drugo vozilo, na jedan Ford, za cijim je volanom bio neki student. Student je preživio, a 24-godišnji vozac Poršea nije, preminuo je na licu mjesta.
"Buntovnik bez razloga" poceo je s prikazivanjem cetiri sedmice nakon nesrece. Studijski bos Džek Vorner cinicno je rekao: "Niko nece doci da gleda mrtvaca." Ali došli su… i ne prestaju. Tinejdžerima širom svijeta Din ostaje idol, ikona. I za "Istocno od raja" (1955) i za "Diva" (1556) bio je posthumno nominovan za Oskara.
Njegova legenda pociva na samo tri filma, sva tri snimljena tokom 1954. i 1955. godine, za samo 18 mjeseci.