''Ja sam iskren/a i neću da te lažem'' -rečenica koja krije uvredu u najavi.

Koliko puta ste bili u prilici da neko, ničim izazvan a posebno ne pitan za mišljenje ovako počinje svoje izlaganje, koje neretko sadrži i uvrede? Da li postoje stvari koje ne želite čuti, posebno ne od nedovoljno bliske osobe? I kada smo to prestali biti pristojni a postali ''iskreni''?
Naprotiv, iznenađuje me prijatno da mi niko iz okruženja ne soli pamet već dugo, a i kada se baci akcenat na moju objektivnu manjkavost u nečemu usput-to je kroz šalu, sasvim dobronamerno, i nimalo uvredljivo.
Iskreno se obradujem ljudima koje sretnem ponovo ili po prvi put.
Sada smo kategorija potpuno odraslih-mi, koji se znamo od ranije, i naši razgovori su krajnje navijačke i prisnije prirode, a novi ljudi nailaze kao poručeni jer su mesto i vreme susreta postali personalizovaniji i zajedničkiji.

Ne pamtim kad sam imala razgovor sa nekim čije su me reči uzurpirale.
Duša dušu nađe, i na taj način razmenjujemo dobra prema tome šta kome treba.
Drago mi je da pripadam generaciji koja prepoznaje svoje školske drugare na ulici, da imamo vremena da stanemo i proćaskamo...
Pravi smo buba-Srbi, drugačija verzija napasti-ona koja je Srbima čak sasvim OK!
Mnogi žalimo jer se tad nismo bolje poznavali i lepše družili.
Neki su imali problem sa stidom jer ih nastavnik ocrni, onako divljački pred svima, neki sa siromaštvom-što je bilo sramno a ne udes, neki sa lošim prosekom, ali, bre... sad kad se sretnemo-svi smo prilično jednaki u postignućima na različitim poljima, i bez izuzetka smo postali dobri ljudi.
Oseti se to, prihvata i ceni! :cvet:
 
Poslednja izmena od moderatora:
Ne moras jer si na sluzbenoj duznosti pa mozes samo reci: Postovani taj i taj i onda navesti to ostalo sto si navela.

A ljudski karakter se moze uzeti kao olaksavajuca okolnost- i ako je covek ubio nekig u afektu- moze dobiti manju kaznu od u max- ali mora odgovarati za svoje delo, jer kad se ljudi pocnu izvlaciti zbog ovoga ili onoga to je onda bezakonje.
A ovo nije samo moje misljenje- tako sam radio i kao moderator i brisao sam i drugim mideratorima kao i clanovima.
I na redovnom poslu ne da se tako ponasam- vec se tako ocekuje.
Red je red, a rad je rad- svako tacno ovde ima pravilnik pri ruci, mada bi u zdrav razum trebao biti dovoljan.
I svako treba biti podlozan kritici (u umerrnim granicama)- od prvog do zadnjeg.

I u licnom odnosima takodje- u zdravim odnosima zalbe i kritike nisu problem, naravno u odredjenim granicama, a kad nekom kritika jako smeta- to je obicno znak da nesto negde ne stima.
Ovo što ti pišeš je uopštena iskrenost a ja govorim o lažnoj iskrenosti ili prikrivenoj želji da nekom navodnom istinom nekoga uvrediš. Jedno je biti u nekom smislu direktan i iskren, poslovni odnosi, partnerski odnosi, porodični odnosi. Ali tolerisanje površnih poznanika i njihovu želju da kroz pominjanje iskrenosti provuku neku ''njihovu iskrenost'' je neprihvatljiva meni. Jedno je konstruktivna kritika i zna se kako se iznosi a drugo je zlonamerna želja za ubacivanjem svog netraženog mišljenja u vezi nečije situacije.
 
Poslednja izmena:
Ali tolerisanje površnih poznanika i njihovu želju da kroz pominjanje iskrenosti provuku neku ''njihovu iskrenost'' je neprihvatljiva meni. Jedno je konstruktivna kritika i zna se kako se iznosi a drugo je zlonamerna želja za ubacivanjem svog netraženog mišljenja u vezi nečije situacije.
"Da budem iskren" je vrlo cesto pocetak recenice u engleskom jeziku, i zavisno od konteksta uglavnom ima 2 znacenja: 1.Nekad je ublazavanje u smislu da se kritikuju neke poteze odredjene osobe, ali se nema nista licno protiv osobe 2. Hajde da se ne pretvaram, tj hajde da ne uvijamo u oblande vec je tako i tako... i na poslu to cesto znaci- mozemo raditi zajedno- ja cu raditi svoj deo posla i ti radi svoj deo posla, ali nemoj me vise smarati (pojednostavljeno).

I oba slucaja su po meni opravdana, i u smislu da neko ima pravo da kritikuje odredjene greske, i u smislu da nema potrebe da se pretvara- i zavisno od konteksta i ti imas nakon saslusanog da kazes: Da budem iskren....

A poenta sto ja zelim da vam kazem da ljudi cesto izigravaju neke moralne visine, pa trpe, pa izigravaju nesto- a to pre ili kasnije ode u mnogo gorem smeru, nego da se iskreno kaze i dogovori kako cemo se ponasati.

Naravno postoji i treci problem- kad je neko izricito bezobrazan- ali to je stvar lose komunikacije.
A postoji i kategorija ljudi koji uvek zahteva poseban tretman i sve ih vredja, a oni su posebna prica.
 
Ne volim da delim savete.
Ne volim da me nepitani savetuju.
Čovek treba da ima svoj mali svet u kom će biti zaštićen od navalentnosti.
Kritika nije problem ako se tiče i drugih ljudi.
Ukoliko sam u pitanju ja, moj život i postupci, ne volim lične komentare.
Tako je. Naši izbori su naši izbori , loši ili dobri, vezano za bilo šta i nije im potreban komentar. Sasvim je druga stvar ako mi upitamo za mišljenje.
 
Koliko su izbori samo neciji, zavisi od mnogo okolnosti, osoba koja zivi sama ima vise prostora za odlucivanje i izbor, dok u okviru porodice se moraju uzeti i obzir ostali clanovi porodice, a na sirem nivou- s razlogom postoje zakoni, i samo drustvo jedne drzave zavisi koliko se ti zakoni postuju, prilagodjavaju itd…
Svako ima pravo na svoj mir i svoj kutak, zato imamo dom, ali otici na javnim mestima su stvari regulisane drustvenim normama, pravilnicima itd.. i pojedinac se mora prilagoditi, jer i ostali imaju odredjeno pravo izbora.
Treba uvek obratiti paznju i na druge i na “vece dobro”.
 
Ovo što ti pišeš je uopštena iskrenost a ja govorim o lažnoj iskrenosti ili prikrivenoj želji da nekom navodnom istinom nekoga uvrediš. Jedno je biti u nekom smislu direktan i iskren, poslovni odnosi, partnerski odnosi, porodični odnosi. Ali tolerisanje površnih poznanika i njihovu želju da kroz pominjanje iskrenosti provuku neku ''njihovu iskrenost'' je neprihvatljiva meni. Jedno je konstruktivna kritika i zna se kako se iznosi a drugo je zlonamerna želja za ubacivanjem svog netraženog mišljenja u vezi nečije situacije.
obicno nikog ne zanima "njihova iskrenost"..
 
Zaista mi ne prijaju ljudi koji pod maskom ''iskrenosti'' izjavljuju najveće uvrede i to pravdaju osim time što su iskreni i navodnom željom da ti ''otvore oči''. Odakle potreba tolikog mešanja u tuđe živote, tuđa mišljenja, stavove?
Da znam odgovor
odakle
dobio bih verovatno Nobelovu nagradu...
ili bio psihijatar sa najvisim priznanjima.
Ovako mogu samo da kazem moje misljenje.
Vecina ljudi koristi fenomen tzv psiholoske projekcije...
ono sto vide u ogledalu ne smeju da kazu sebi pa biraju metu.
Naravno da postoje i oni koji su samo zlobna djubrad ii oni koji mise da je to normalbo
ali oni su manjina,,,
 

Back
Top