Izvorna motivacija za učenjem

Jasna

Stara legenda
Moderator
Poruka
87.203
Svaki se čovek rađa sa izvornom motivacijom za učenjem. Najviše uči u prvim
godinama života. Samo posmatra, istražuje, postavlja pitanja. A onda sa polaskom
u školu ta motivacija nestaje. Zameni je želja za nagradom ili strah od kazne. Ono
što se na taj način nauči brzo se i zaboravlja. Dete više nije u mogućnosti da uči
ono što ga zanima, onda kada ga zanima, već je prinuđeno da sedi mirno i pamti
nešto što drugi zahtevaju od njega.
Ne znam, postoji li neko ko ne vidi da je to pogrešno, a opet, tako funkcioniše
sistem obrazovanja i još je i obavezan. Nekako proizilazi da je obavezno detetu
ugušiti izvornu motivaciju za učenjem u šestoj ili sedmoj godini života, a očekujemo
da iz toga ispadne nešto dobro. Meni to ne zvuči razumno.

Kažu nekad, dete je malo i ne razume da su mu znanja koja dobija u školi
korisna i treba ga nekako motivisati da uči. Dete je još manje i sa dve ili tri godine
ali niko ne mora da ga motiviše da uči. Zar ne?

Da li vi kod sebe prepoznajete izvornu motivaciju za učenjem? Da li ste uvideli
da ono što ste takvom motivacijom naučili teško možete da zaboravite?
 
Dobro. Onda ću ja da se stidim sada zato što ne znam o čemu pričaš.

Mada, meni to liči na posledicu ovakvog obrazovnog sistema, gde se
podrazumeva da svi dobijamo iste informacije u isto vreme i da onaj
ko ih nije upamtio treba da se stidi. Kao da nas pripremaju da što
bolje jedog dana medije ispratimo, a ne za život.
 
Dobro. Onda ću ja da se stidim sada zato što neznam o čemu pričaš.

Mada, meni to liči na posledicu ovakvog obrazovnog sistema, gde se
podrazumeva da svi dobijamo iste informacije u isto vreme i da onaj
ko ih nije upamtio treba da se stidi. Kao da nas pripremaju da što
bolje jedog dana medije ispratimo, a ne za život.
ma ima u medijima na sve strane, na usi izlazi... :cool:
 
Ništa ne zevaj, nego da upoznaš lepo neku nastavnicu maternjeg jezika i
da je zamoliš da te nauči da izraziš ono što misliš. Ja eto slučajno znam
da si ti inteligentan i obrazovan čovek, ali da prvi put čitam šta pišeš, sa
ove teme bih stekla utisak da nešto nije kako treba sa tobom.. :roll:
 
Svaki se čovek rađa sa izvornom motivacijom za učenjem. Najviše uči u prvim
godinama života. Samo posmatra, istražuje, postavlja pitanja. A onda sa polaskom
u školu ta motivacija nestaje. Zameni je želja za nagradom ili strah od kazne. Ono
što se na taj način nauči brzo se i zaboravlja. Dete više nije u mogućnosti da uči
ono što ga zanima, onda kada ga zanima, već je prinuđeno da sedi mirno i pamti
nešto što drugi zahtevaju od njega.
Ne znam, postoji li neko ko ne vidi da je to pogrešno, a opet, tako funkcioniše
sistem obrazovanja i još je i obavezan. Nekako proizilazi da je obavezno detetu
ugušiti izvornu motivaciju za učenjem u šestoj ili sedmoj godini života
, a očekujemo
da iz toga ispadne nešto dobro. Meni to ne zvuči razumno.

Kažu nekad, dete je malo i ne razume da su mu znanja koja dobija u školi
korisna i treba ga nekako motivisati da uči. Dete je još manje i sa dve ili tri godine
ali niko ne mora da ga motiviše da uči. Zar ne?

Da li vi kod sebe prepoznajete izvornu motivaciju za učenjem? Da li ste uvideli
da ono što ste takvom motivacijom naučili teško možete da zaboravite?
Ja bih ovo pomerila na 11, 12 godina, jer u mlađim razredima još uvek je moguće ispratiti njihove želje, talente, kreativnost. Kada krenu u više razrede, nastavnici jednostavno ne obraćaju više pažnju na to već se trude da što više ispoštuju plan i program, preobiman, preopširan i sveden na bubanje. Ima i onih koji se trude da kroz razne aktivnosti nastave da neguju želju za učenjem... Neki od nas imaju za cilj da ih nauče kako da uče i da neguju tu njihovu radoznalost.. kada dobijem mirno, nezainteresovano odeljenje znam da je vreme da upotrebim 'tešku artiljeriju' da u deci probudim radoznalost, ne biram sredstva i ne pratim plan, radim prema osećaju i na osnovu iskustva.Kada im suvoparno znanje preneseš na zanimljiv način i još ih podstakneš da i oni sami nastave da istražuju, to je uspeh.
 

Back
Top