Ivo Andrić

:mrgreen:
Nema drasticne scene mucenja, a nije mi jasna ni fama oko tih scena u tom filmu.
Ako si zadnjih peanestak godina gledao Vrancuze - Martyrs, À l'intérieur i sl., onda je taj film za tebe kamilica.
Radi se vise o psiholoskoj dimenziji tog filma koja odlazi u duboku tamu.
E vidiš te krvave horore nisam gledao, al verovaću ti na preporuku vidim da ima neke korejske glumce koje gotivim
 
mislim da je to jedna od najstrašnijih kazni koje su mogle čoveka da snađu

Stravično

Onaj ko želi razumeti ove prostore mora da čita Andrića , tu se nalazi i odgovor kako je život u miru moguć i gde je koren onoga što se dogodilo u 20-tom veku


Nemci i Nemačka!
To je najveća muka moga života, slom koji može značiti u čovekovoj sudbini ili prekretnicu ili smrt. To je problem od kojeg će bolovati Evropa još sto i pedeset godina. Pa ni tada ne vidim rešenje.
Ivo Andrić, 3. novembar 1946.
 
Onaj kome se pružila prilika da, sticajem okolnosti, baci pogled u privatnu sferu velikog čoveka, naći će u njoj štošta što nije u skladu sa njegovom veličinom. To je i razumljivo. Pobude koje pokreću velike ljude u načelu nisu bitno drugačije od pobuda koje pokreću ostale smrtnike.

Nikola Milošević - Ivo Andrić i njegova "bodlja u srcu"
 
EX PONTO” IVO ANDRIC (odlomci ) II

Neumoljivo krute I nepomicne planine gledaju s oblacna visa.Visoko ukoceno nebo.Tvrda nemilosna zemlja.
Ne,nista se nece dogoditi! Ne ,planine se nece soriti.Nebo ce ostati gordo I hladno na visini!
Izmice se daljina,gubi zvuk,boje mru u sivom: da se vidi i cuje ropsko krvavo srce kako kuca.
U grmljavini i oblacima dolaze buduca stoljeca i gledaju moj sram.Pred ocima pokoljenja lezi moja dusa naga i bespomocna kao prelomljen mac.Zeze me samilostan pogled nerodjenih.
Koga li ljubi sada ona mlada zena? Ona mlada zena koju sam nasao jednog ljeta lijepu i dozrelu od sesnaest godina prolazi – bogzna zasto- jutros mojim sjecanjem.
Koga ljubi sada ona mlada zena?
Jednom sam na maloruskoj ravni nasao crven i krupan cvijet: njegova socna caska kratka cvata nudila je, u siroko rastvorenim laticama, svoje nadrasle prasnike svim vjetrovima.
Koga ljubi sada ona mlada zena?
Nikada nije bilo izmedju nas rijeci ( ja sam tesko I razumijevao njen jezik ) Inas odnos nije imao nikada odredjenog imena.Pod zvijezdama sam je ljubio do umora I do ponoci sam lezao na travi s glavom u njenom krilu.
To je bila zena stvorena za ljubav I predavala se nijema od strasti I suznih ociju sapcuci isprekidane rijeci o vjernosti.
Koga li sada ljubi ona mlada zena?
Mnogo samujes I dugo cutis ,sine moj, zatravljen si snovima,izmoren putevima duha.Lik ti je pognut I lice blijedo; duboko spustene vjedje I glas kao skripa tamnickih vrata.Izidji u ljetnji dan,sine moj!
- Sta si video u ljetnji dan,sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka I nebo vjecno, a covjek slab I kratkovijek.
-Sta si video, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vjecna.
- Sta si video,sine moj, u ljetni dan?
- Vidio sam da je ovaj zivot stvar mucna koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha I nesrece, da zivjeti znaci slagati varku na varku.
- - Hoces da usnes,sine moj?
- Ne,oce,idem da zivim.

Kad sam video kako su svijetle magle u daljini I kad sam cuo sta govore sume svojim licem koje se uvijek mijenja I vrhovi planina koji su izgubili zelen I ljepotu ali stoje mirni, goli I vjecno jednaki; kad sam video neumoljivi I dostojanstvrni hod sjene I svijetla po dolovima ispod mene I osluhnuo im glas u krvi mojoj,uplasio sam se pred snagom otkrica koja je dana covjeku.- Uvidio sam odmah da cu biti los govornik I nepouzdan svjedok.-Zastao sam casak I bio sam malen I sam sa neizrecivom tugom svijetlih kratkih dana koju samo covjek poznaje.Cutao je Bog I svijet.

U noci.Umara me miso o postojanju tolikih bica I svijetova u mraku.-Tako dugo traje sve! I svijetu se otvaraju uvijek novi dani kao rane.

Meni od svega sto sam video plamte oci.Velik svijet.Velik teret I velik umor.Duboka noc. A covjek sam.
 
X PONTO


Дању, док сунце влада, боре се у мени захтјеви тијела са истинама и завјетима душе; и душа је увјек побједница, јер под ћутањем крије врисак и у одрицању утапа жеље и страхове.

Понос човјечије душе које не могу да се одречем, и смјелост коју душа силом отима тијелу, проводе ме дању, док сунце влада.

Али ноћу, у сновима, кад усне болна али јака свијест дана и моје осамљене личности, и кад лежим беспомоћно изложен ноћи и њеним тајним силама, тада догађаји добивају страховито лице у сновима; тијело, које дању спутавају мисао и понос, долази до својих права; смела, дивна душа човјекова лежи мртва као камен на дну мора, а тијелом господаре бестијалан страх и неразумљива паника живаца.

Увијек су ноћи биле мом животу кобне. Чуда су у мени ницала и каоси хујали. Обуздавао сам велике страсти, био битке, трпио поразе и славио побједе.
 

Back
Top