Ivan Grozni - Srbin?

NalimInTheHous

Primećen član
Poruka
735
Srbin i po ocu i po majci

Vasnetsov_Ioann_4.jpg


KAKAV je zaista bio ruski car Ivan Četvrti Vasiljevič Grozni (1530-1584)? Onakav kakav mu je i nadimak, ili genijalni imperator koji je utemeljio veliku Rusiju? Da li je pobožni darodavac svetogorskih manastira mogao da se zabavlja u lovu tako što umesto zveri ubija podanike? Je li zaista otrovao sopstvenog sina!?

A na drugoj strani: Imaju li Srbi posebnog razloga da se njim ponose, s obzirom na njegovo srpsko poreklo? Jer, po ocu on je loza Nemanjića i Dejanovića, a po majci je izdanak takođe znamenite porodice Jakšić.

Odgovori na ova pitanja mogu da se dobiju iz knjige "Istina o Ivanu Groznom", koju je nedavno objavio beogradski izdavač "Nikola Pašić", a koja je iz pera dvojice autora, jednog ruskog - Vječeslava Manjagina, i jednog našeg - Dejana Tanića.

Vječeslav Manjagin (1960) s puno argumenata dokazuje da su mnoge priče i knjige o Ivanu Groznom, koje ga prikazuju kao tiranina bez presedana, pune kleveta i izmišljotina!

MIT O TIRANINU

"TVORCI mita o 'tiraninu' na ruskom prestolu bile su takve zlonamerne ličnosti, kao izdajnik Kurbski, koji je podstakao napad 70.000 Poljaka i 60.000 Tatara na Rusiju; protestantski pastor Oderborn i katolik Gvanini, koji su napisali svoje pamflete daleko od mesta događaja - u Poljskoj i Nemačkoj; papski nuncije A. Posevin, organizator poljske agresije na Rusiju; imperatorski špijun Štaden, koji je savetovao cara Rudolfa da što lakše ovlada ruskim gradovima i manastirima... Svako od njih bio je savremenik opisanih događaja i imao sopstveni razlog da mrzi cara i da ga okleveta", piše Manjagin.

Groznom je, recimo, pripisano da je naredio likvidaciju desetak hiljada novgorodskih pobunjenika, iako su istoričari kasnije dokazali da su oni bili "žrtve" epidemije kuge.

Naspram ovakvih istorijskih rasprava, Manjagin ističe da je Ivan Grozni nasledio 2,8 miliona kvadratnih kilometara državne teritorije Rusije, a svom nasledniku ostavio 5,4. Za vreme njegove vladavine broj stanovnika Rusije uvećao se blizu polovine.

Naš mladi istoričar Dejan Tanić bavio se geneološkim poreklom cara Ivana Groznog i utvrdio da je on imao srpske pretke po trostrukoj liniji. Po muškoj liniji, "baba po ocu Ivana Groznog, Sofija Paleolog, bila je čukununuka despota Dejana i Teodore Nemanjić, sestra cara Dušana", a "posredno preko Nemanjića, Ivan Grozni se geneološki može povezati i sa Lazarevićima-Brankovićima, jer je kneginja Milica (u monaštvu Evgenija), supruga kneza Lazara, bila kćer kneza Vratka, praunuka velikog kneza (i dukljanskog kralja do 1208) Vukana, rođenog brata kralja Stefana Nemanjića (Prvovenčanog)".

NAKLONOST PREMA SRBIMA

AKO je ovo srpsko poreklo Ivana Groznog bilo manje poznato, jer je došlo preko vizantijskih korena, ono po majčinoj liniji mnogima je znano već odavno: njegova baba po majci bila je Srpkinja Ana Jakšić, "kćer vojvode Stefana Jakšića, koji se nalazio u službi mađarskog kralja Matije Korvina, a unuka vojvode Jakše, rodonačelnika ove znamenite srpske porodice".

Ana Glinski (Jakšić) imala je i veoma značajnu ulogu u vaspitanju malog Ivana Vasiljeviča. Pošto je on rano ostao bez oba roditelja, Jelene i Vasilija, brigu o njemu preuzela je baba po majci i ona ga je, sasvim je izvesno, upoznala sa srpskom tradicijom.

Car Ivan je u mnogim prilikama potvrdio svoju naklonost prema Srbima. Posebno su zanimljivi njegovi odnosi sa hilandarskim bratstvom, a prvi njegov susret sa svetogorskim monasima dogodio se 1550. godine. "Tada su u Moskvu stigli iguman hilandarski Pajsije i još trojica monaha. Oni su molili cara Ivana da ih uzme u zaštitu od Turaka i zaustavi otimanje manastirske imovine."

Car Ivan Grozni je odmah posle ove posete, zbog Hilandara i ruskog manastira sv. Pantelejmona, uputio pismo Sulejmanu Veličanstvenom, u kojem je od turskog sultana tražio da uzme u zaštitu ova dva manastira. To je bio prvi diplomatski kontakt dve sile na ovom nivou!

Šest godina kasnije hilandarsko bratstvo zatražilo je novu pomoć od cara Ivana Groznog. NJihovi izaslanici, koji su došli u Moskvu, "bili su bogato darivani crkvenim odeždama, ikonama, knjigama i novcem. Car je poklonio Hilandaru 300 rubalja, a carev brat knez Jurij Vasiljevič 50 rubalja".

I narednih godina, sve do pred Ivanovu smrt, Hilandar će redovno dobijati pomoć od cara Ivana Groznog.

"Iako, po merilima modernog doba, car Ivan Grozni nije dugo živeo - svega 54 godine - od svih careva on je najduže vladao - 37 godina (1547-1584). NJegova ambicija bila je da od Rusije stvori najmoćniju državu u Evropi, i u tome je uspeo...", piše Dejan Tanić.

9853_vest_1529.jpg


PRAVEDNI SUDIJA

NISU svi stranci ružno pisali o Ivanu Groznom. Venecijanski poslanik Lipopmano opisuje ga 1575. godine kao pravednog sudiju, a jedan drugi Mlečanin, Foskarini, kako piše K. Vališevski, u delu "Ivan Grozni" (1992), "govori sa pohvalom o pravosuđu, stvorenom od ovog velikog gospodara koji je uveo jednostavne i mudre zakone, o njegovoj ljubaznosti, humanosti, širini njegovog znanja, o sjaju dvora, snazi armije i daje mu jedno od vodećih mesta među vladarima tog vremena".

NADIMAK PO DEDI

ZANIMLJIVO je da Ivan Vasiljevič Četvrti nije jedini u ruskoj istoriji koji nosi nadimak Grozni. Tako su zvali i njegovog dedu velikog kneza Ivana Trećeg, pa je možda Ivan Grozni svoj nadimak stekao pre nasleđem, nego što ga je zaslužio svojom surovošću.

I poznati tverski knez Dimitrije Mihailovič (14. vek) imao je nadimak Grozne Oči, koji su mu dali njegovi neprijatelji. A u ruskom narodu kaže se: "Ne može se car bez groze (straha) biti".

JUNAK PESAMA

DA je Ivan bio takav kakvim su ga neki opisali teško da bi u narodu bio popularan - a jeste. "Ni o jednom drugom caru narod nije stvorio toliko pesama i priča. Sve do 1917. godine na grob Ivanov u Kremlju dolazili su obični ruski ljudi, simbolično moleći za pomoć i pravednu presudu", piše Vječeslav Manjagin, pozivajući se na zapise mitropolita Ioana Ladožskog.

http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=6319

Sta vi mislite ? z:)
 
Питам се да можда ово Грозни једноставно не значи Велики?
Од немачке речи Groß (или Grōz на старонемачком) која има то значење? А није мало германизама у руском језику... и сам придев Велики некако више пристаје уз таквог владара него Грозни.

А да је био Србин, имао је српско порекло и био је наклоњен Србима, можда је имао и више српске крви у себи него неки српски владари, али тек тако... то није могао да буде.
 
Čula sam već da mu je neko od predaka bio iz Srbije, ali to ga ne čini Srbinom, on je i dalje Rus. E sada ako je voleo srpske običaje i kulturu, verovatno nije jedini vladar. Imalo je i turskih naslednika koji su bili naklonjeni Srbima zahvaljujući ženama kao što je, recimo, bila sultanija Mara ili princeza Olivera.

Meni je u ovom tekstu zanimljiva ta druga verzija Ivana Groznog po kome on nije bio tiranin, već pravedan vladar.
 
Питам се да можда ово Грозни једноставно не значи Велики?
Од немачке речи Groß (или Grōz на старонемачком) која има то значење? А није мало германизама у руском језику... и сам придев Велики некако више пристаје уз таквог владара него Грозни.
На руском "грозан" значи нешто као "импресиван", а не "ужасан".
 
Znači i glavni grad Čečenije - Grozni je nešto impresivno :think: http://sr.wikipedia.org/sr/Грозни

Хехе :) Мада, с обзиром да је град настао у 19. веку као руска тврђава која је требало да служи као база за умиривање Чечена, а под именом крепость Грозная, вероватно је и имао то значење - "јака утврда" или томе слично.

Узгред:
Иван Грозный — имя собственное (имя с характеризующим прозванием), а также — названия, связанные с общеизвестным — именем первого царя Всея Руси; в английском переводе прозвание предстаёт в искажённом виде — terrible, чему соответствует в русском — «ужасный», причём даже не всегда в значении эквивалентном внушающему ужас или действительно страшному, иначе говоря — «неприятный»; в то время как «грозному», зачастую подразумевающему трепет, но и уважение для русского менталитета[1][2][3], в большей степени соответствует английское — formidable.
 
Poslednja izmena:
Ivan Grozni (STRAŠNI) je bio budala na kvadrat.
Sve što je radio bilo je GROZNO i STRAŠNO!
Ubio je štapom po glavi i svojega sina a prije toga nerođenog unuka.
Pobio cijele gradove.
Izgubio rat protiv Litve, Poljske, Švedske. Jedino je uspio osvojiti Sibir, pošto tamo nije bilo nikoga osim komaraca i blata.
Kakav je bio, takvo je i ime dobio.
 
Čula sam već da mu je neko od predaka bio iz Srbije, ali to ga ne čini Srbinom, on je i dalje Rus. E sada ako je voleo srpske običaje i kulturu, verovatno nije jedini vladar.

Bio je naklonjen Srbima.U Moskvi se nalazi crkva u Kremlju gde su osim Rusa naslikani Srpski vladari po njegovom nalogu...pogotovo ima Lazarevica i Brankovica!

Nije ni cudo jer je njegova po majci baba Ana Jaksic,cerka Stefana Jaksica cija je sestra Jelena bila udata za despota Jovana Brankovica,ciji je oprt cukun-deda bio Knez Lazar...dakle imao je rodbinske veze sa Brankovicima i Lazarevicima!

Osim toga,on je sa oceve strane poticao od Vizantijske carice Jelene Dragas koja je bila potomak Nemanjica.Ona je bila praunuka kralja Stefana Decanskog preko njegove cerke Teodore,udate za Dejana Dragas,gospodara Kumanova...dakle imao je rodbinske veze i sa Nemanjicima!
 
Poslednja izmena:
Meni je u ovom tekstu zanimljiva ta druga verzija Ivana Groznog po kome on nije bio tiranin, već pravedan vladar.

Istorija je uvek podložna debati, reviziji, menjanju ugla posmatranja i to je ono što je čini živom i zanimljivom. Mislim da su savremenici/naslednici "Ivana Groznog" od njegovog lika i dela, namerno napravili mit koji ne oslikava realno njegov zivot i vladavinu. Meni je licno malo nelogicno da Ivan, koji je detinjstvo proveo okruzen monasima, dakle pod jakim uticajem pravoslavlja izraste u coveka koga ce istorija pamtiti samo po surovosti.

Obiliću se divio i car Ivan Grozni

filesphpc.jpg


U reprintu ruskog letopisa iz 16. veka,kako su „Novosti“ pisale, brojne stranice i ilustracije opisuju boj na Kosovu. Ovaj dragoceni rukopis sada košta 50.000 evra, pa bi mogao da stigne i do naših čitalaca

DO čitalaca u Srbiji uskoro bi mogao da stigne faksimil letopisa iz 16. veka na kojem je navodno radio i ruski car Ivan Grozni. Reč je o unikatnom letopisu u kome je značajan prostor posvećen Srbima, a u koji su do pre nekoliko godina imali privilegiju da zavire samo retki istoričari.

Sedam originalnih knjiga letopisa se čuva u Sankt Peterburgu, a tri u Moskvi.

Kad su pre tri godine „Novosti“ ekskluzivno pisale o velikom poduhvatu ruskih biznismena dobrotvora, koji su na skupoj tehnici preštampali letopis iz 16. veka, te knjige su bile preskupe da bi ih otkupile naše institucije kulture. Vrlo kvalitetno izdanje u kožnom povezu košta oko 150.000 evra, a jeftinije se sada može nabaviti za oko 50.000 evra, pa bi tako sada mogao i da stigne do naših čitalaca.

Moskovski biznismen Vadim Jakunjin vlasnik najvećeg distributera lekova „Protek“ finansirao je objavljivanje reprint izdanja letopisa, pa je za to osnovao i posebnu kompaniju „Akteon“, kojom je rukovodio Haris Mustafin. Jakunjin zaista nije žalio novac i kupljen najmoderniji skener u Francuskoj. Angažovani su dizajneri koji su stručno obrađivali svaku stranicu kako bi izgled kopije bio zaista veran originalu.

O Srbima se govori u više tomova - u četvrtom, petom, šestom, sedmom gde se na 12 stranica opisuju događaji na Kosovu i Metohiji.

Opisano je kako je za Kosovsku bitku saznao ruski mitropolit Pimen u Carigradu 1389. Vest o srpskom porazu na Kosovu ražalostila je ruske monahe u Carigradu. Zbog bliskosti sa Srbima, monasi su pomislili da Turci i njih mogu pobiti, pa su se brzo raznim putevima vratili u Rusiju.

Interesantno je da je zapisano da je car Murat bio hrišćanskog porekla, i da je Miloš (Obilić) prevario Turke kako bi ga ubio. Po toj priči Miloš je kazao Turcima da se zavadio sa carom Lazarom, pa je zato i pušten kod Murata. U tekstu ispod slike kojom je ilustrovan zapis, piše da su Turci odmah ubili „hristjanskog slugu“. Oslikana je i pogibija cara Lazara. U sedmom tomu, vidi se kako Turci hvataju Lazara i odsecaju mu glavu.

Način na koji su oslikane slike, u letopisu se naziva „serpska ili južnoslovenska“ koloristika. Sve slike su prvo crtane olovkom, pa su tek posle toga bojene. Na njima je radila cela „brigada slikara“, a istoričari misle da su ih radili majstori koji su oslikavali unutrašnjost Kremlja.

Posebna vrednost novog faksimilnog izdanja je što su izdavači odlučili da se uz knjige štampaju objašnjenja starog arhaičnog jezika. Bez tog prevoda velika većina ljudi ne bi mogla uopšte da razume stari tekst.

SAT U KREMLJU - U SEDMOM tomu zapisano je i to da je prvi sat u Kremlju postavio srpski kaluđer koji se zvao Lazar. Kaluđer je stigao iz Srbije i postavio veliki zidni sat u Kremlju 1504. godine.

ILUSTROVANA ENCIKLOPEDIJA - LETOPIS je u pravom smislu velika ilustrovana enciklopedija sveta i Rusije do perioda Ivana Groznog. Pretpostavlja se da bi autor mogao da bude mitropolit Makarije, za koga se tvrdi da je bio izuzetno obrazovan čovek, a u redakciji knjige navodno da je mogao učestvovati i car Ivan Grozni! Na margini poslednjeg, desetog toma napisano je rukom šta treba popraviti, a veruje se da je to mogao da napiše car.


:pivce:
 
Имао је српске крви, али то не значи да је био Србин. По тој логици, нити један од српских владара није био Србин, зато што су имали румунске, бугарске, ромејске, италијанске, мађарске крви.
 
Што се не отвара тема о Принцу Вилијаму, скандинавских краљевима, Хабсбургер или неким другим посто су и они српског порекла посто су се властелске породице увек мешале.
 
Vladari i vlastelasu anacionalni ne samo u političkom smislu jer su pripadali socijalnom a ne etničkom sloju društva veći u biološkom smislu jer su bili mješavina svih evropskih naroda pri čemu jedan nije imao prednost nad drugim.
Prije neki mjesec sam tražio neke ruske rukopise i naletim na ljetopis Ivana Strašnog u izvanrednom PDF formatu slobodno usnimavanje na adresi
http://oldpspb.ru/faksimilnye-izdaniya/
to je čitava gomila PDF-ova ali su minijature fantastične, valja se potrudici i usnimiti džabe nego li kupovati za 50.000 eura
 
Vladari i vlastelasu anacionalni ne samo u političkom smislu jer su pripadali socijalnom a ne etničkom sloju društva veći u biološkom smislu jer su bili mješavina svih evropskih naroda pri čemu jedan nije imao prednost nad drugim.

Anacionalni nisu bili, sta pokazuje razlika izmedju Anglosaksona i Normana u Engleskoj u srednjem veku.

Sta je tacno da nacionalnost majke nije imala neki znaчaj.
 
Што се тиче владарских породица, све оне имају и српске, и енглеске, и руске, и њемачке, и италијанске крви... Иван је био дјелимично, малим дијелом Србин, а то је занемарљиво...
 
Anacionalni nisu bili, sta pokazuje razlika izmedju Anglosaksona i Normana u Engleskoj u srednjem veku.

Sta je tacno da nacionalnost majke nije imala neki znaчaj.

Pa dobro moguće je da su čudno gledali na one koji nijesu umjeli govoriti njihovim jezikom, no je plemić svuđeplemić pa makar se morao i više potruditi da bi se dokazao.
Nacionalnost majke nije imala pravni značaj ali jeste politički na kraju krajeva niko od vladara nije bio jednak u etničkom smislu sa narodom kojim je vladao već su bili mješavina svih naroda tako ni vladari Rusa nijesu bili Rusi ni vladari Srba Srbi ni Bugara Bugari i tako dalje. Svakako je pogrešno danas projektovati nekakve savremene političke planove i ideje u daleku prošlost.

Uzgred Katarina Velika je iz Anhalt Zerbs što znači Srpskog Anhalta i jeste bila Srpkinja što opet nema nikakve veze sa današnjim balkanskim Srbima
 
Ivan Grozni (STRAŠNI) je bio budala na kvadrat. Sve što je radio bilo je GROZNO i STRAŠNO!

po tebi je grozno i strašno to što je uveo red u haos ?

465 година од проглашења Руског царства

Иван IV Васиљевич Грозни, старији син великог кнеза Василија III Ивановича, родио се 1530.године. Оставши у трећој години живота без оца, према писању његових савременика, био је приморан да рано упозна бескрупулозну борбу за власт, издају и крв. Стога није ни чудно што је из личне библиотеке свога оца читао само оне књиге у којима је проналазио одговор на питање како да се супротстави све већој власти бољара. Након смрти његове мајке и регенткиње, Јелене Глинске, повела се сурова борба између две династије, Шујски и Белски.

g_carskiveliki.jpg


Крајем 1546.године владајући кругови схватили су да се унутрашњи немири по сваку цену морају окончати, те је одлучено да се Иван IV крунише за руског владара. Иван је 16.јануара 1547.г. крунисан круном коју је према легенди византијски цар Константин IX Мономах даровао свом унуку, Владимиру Мономаху. Овај чин је допринео процесу учвршћивања уверења да је Москва трећи Рим, а као таква наследница православног Византијског царства.

Дошавши на престо Иван IV је наставио да спроводи реформе започете у време владавине његове мајке. Међу његовим највећим реформама свакако спадају формирање руског парламента 1549.године, сазивање Светог Синода Руске православне цркве, доношење Законика и формирање стајаће војске. На пољу спољне политике, цар је такође имао велике успехе – сломио је Златну хорду на Волги, освојивши Казански и Астрахански каганат.

Велики ударци у приватном животу временом су узимали данак, тако да је Иван показивао све веће склоности ка диктаторској власти. Мајку су му отровали бољари, најстаријег сина му је наводно несрећним случајем усмртила дадиља, а након што је он сам озбиљно оболео 1533.г. и затражио од бољара да његовом сину положе заклетву верности, што су ови одбили, крвопролиће је било на помолу. У контексту ових догађаја уследио је покољ становника Новгорода по царевом наређењу.

Последње године царевог живота обележило је убиство властитог сина и престолонаследника Ивана. Наизглед обична свађа између оца и сина завршила се убиством Ивана Млађег. Одређени извори кажу да је током сахране цар ударао главом о синовљево мртво тело, желећи да и сам умре.

Историчари су се последњих деценија усагласили око опште оцене владавине овог цара. За време Ивана IV, и поред свих негативних појава, дошло је до уједињења руске државе, смиривања феудалних сукоба и јачања државне управе.

Као један од најобразованијих Руса тог времена за собом је оставио велики број писама, стихира, а према његовом налогу настала је и његова Лична хроника. О њему је до данас снимњено 16 филмова, написано на десетине књига, а посвећене су му и две песме.

http://www.vidovdan.org/index.php?o...ja-ruskog-carstva&catid=50:istorija&Itemid=94

Izgubio rat protiv Litve, Poljske, Švedske.

http://en.wikipedia.org/wiki/Livonian_War

bilo je još država u tom savezu koje su se borile protiv Ruskog carstva... No bez obzira na poraz, ruski uticaj u Baltičkom regionu nije smanjen, naprotiv.

Jedino je uspio osvojiti Sibir, pošto tamo nije bilo nikoga osim komaraca i blata.

:hahaha::klap:

Западни Сибир припојен је Русији са распадом татарског Сибирског ханства, и крајем 16. века ницали су први руски градови – Тобољск, Тјумењ, Сургут... Почело је и привредно освајање тих непрегледних и далеких пространстава. Тамо су бежали од феудалног јарма угњетени сељаци, слате су експедиције, ловци су кретали за богатим трофејима, трговци за јефтиним крзнима.
http://www.rusijadanas.rs/component/content/article/127

Јермак Тимофејевич (рођен 1532. или 1542, умро 5. или 6. августа 1585) руски истраживач Сибира и вођа козака. Његова истраживања Сибира означила су почетак ширења Русије према томе подручју и почетак његовог освајања од стране Русије. Омогућио је Ивану Грозном да прошири границе Русије са Урала на реку Иртиш.

Surikov_Pokoreniye_Sibiri_Yermakom.jpg


http://en.wikipedia.org/wiki/Russian_conquest_of_Siberia
http://en.wikipedia.org/wiki/Conquest_of_the_Khanate_of_Sibir
 
Posljednji ruski carevi Aleksandar III i Nikolaj II su bili skoro cistokrvni Nijemci. Imali su poneku kap ruske krvi koja im je ostala od predaka 5-6 koljena iza njih.

Naravno i engleska kraljica je više Njemica, a po Balkanu su sve uglavnom bili čisti Njemci izuzev vladara Crne Gore i Srbije đe su bile domorodačke dinastije ali već porodičnim vezama čvrsto u njemačkom zagrljaju. Ili što bi rekao moj drug Dejvid Ajk uhibridnom reptilskom zagrljaju, nemšto mi se čini da njegove tvrdnje nemožemo tek tako odbaciti.
 

Back
Top