Istorijsko utemeljenje novog imena SPC i nove titule njenog poglavara

Колега, мешаш бабе и жабе. Овде не говоримо уопштено, већ о једном конкретном проблему, који апослутно није догматске природе.

Сваки верник има право - и обавезу - да искаже своју забринутност, јер разлога за забринутост и те како има.
recite jedared koji je to problem?
 
Спорним променама о којима дискутујемо на овој теми.

izvini ali nerazumljiva mi je konstrukcija"istorijsko utemeljenje" ...deluje kao da je crkva u obavezi da joj ime bude prema shvatanju slavenovom ili tvom.

izdvoji samo jedan (najvažniji) detalj medju promenama i objasni zašto je tako loš.
 
izvini ali nerazumljiva mi je konstrukcija"istorijsko utemeljenje" ...deluje kao da je crkva u obavezi da joj ime bude prema shvatanju slavenovom ili tvom.

izdvoji samo jedan (najvažniji) detalj medju promenama i objasni zašto je tako loš.
Не намеравам да за твоје потребе сажимам садржину ове теме. Читај.
 
Druga izmena je promena naziva same Crkve, koja ih sada ima dva:

Српска Православна Црква - Пећка Патријаршија

I ovde ima prostora za interpretacije političkih motiva. No, o čemu se ovde radi? Šta je Pećka patrijaršija? Dve stvari:
1) manastir na Kosovu koji funkcioniše kao stavropigija pod direktnom nadležnosti vrhovnog poglavara SPC
2) mukata, odnosno fiskalna jedinica Osmanskog carstava

Istina jeste da se povremeno u domaćoj upotrebi znala javiti za vreme turskog razdoblja neformalno titula pećkog patrijarha, ali tu se radi o izolovanim slučajevima direktnog turskog uticaja. Svi su srpski patrijarsi, vodeći se strogo titulama koje su dobijali i kanonima same Crkve, pećki arhiepiskopi, a ne patrijarsi. Tako stoji i po novom ustavu:

АРХИЕПИСКОП ПЕЋКИ, МИТРОПОЛИТ БЕОГРАДСКО-КАРЛОВАЧКИ И ПАТРИЈАРХ СРПСКИХ И ПОМОРСКИХ ЗЕМАЉА

Nikada u istoriji u kanonskim dokumentima postojao nije naziv pećki patrijarh, odnosno Pećka patrijaršija izvan značenja ovog manastira:

Patrijarsija-Pec-1024x461.jpg


U nekolicini izvora u kojima se javlja kao termin u kolokvijalnoj upotrebi, radi se praktično isključivo o turskom uticaju, odnosno prenošenju naziva sa jedne fiskalne jedinice Osmanskog carstva, iz turskog jezika. Jedini razlog zbog kojeg je došlo do današnje laičke rasprostranjenosti termina 'Pećka patrijaršija' kao naziva za instituciju posledica je, slobodnije ću se izraziti ako mi se dopusti, jedne svojevrsne zablude koju je utemeljila istoriografija iz XIX stoleća, oslanjajući se dobrim delom na turske istorijske izvore.

Citiraću ponovo još jedan deo ustava:

полазећи од чињенице да је хришћанска Црква на простору данашње канонске јурисдикције Српске Православне Цркве / Пећке Патријаршије присутна од апостолских времена у непрекинутом континуитету до данас и да је организована, сходно 34. апостолском правилу, кроз историјско православно и црквено устројство од оснивања Архиепископије жичке (1219), потоње Пећке Патријаршије (1349), обновљене први пут 1557. и други пут 1922. године;

Moje je mišljenje da se ovde radi i li o fenomenu izuzetne nestručnosti, kojom prilikom nije bilo došlo prilikom izrade ustavnog predloga adekvatnih konsultacija sa ekspertima na polju istorije Crkve, ili da se radi o primeru političke manipulacije, na šta tipujem da je verovatnije slučaj. Naime, moje je uverenje da se ovde radi o svesnom izbegavanju srpskog imena zamenom navodnih prestonih centara verskih poglavara. Dok možemo govoriti o političkim i, naravno, teološkim aspektima ovog poteza, za njega ne postoji nikakvo istoriografsko utemeljenje. Dok se mnogi istoričari trude da objasne ovu distinkciju kod mnogih koje terminologija zbunjuje (a upravo ovakve konfuzije, kakve bivaju sankcionisane na ovaj način, ako ovaj ustav prođe, i uzrok su svih tih nejasnoća) ovaj ustavni predlog predstavlja doslovno gaženje po svim tim naporima i gotovo se graniči sa, dozvoliću sebi slobodu da se ovom prilikom verovatno oštrije nego što bi trebalo izrazim, falsifikovanjem prošlosti.

Nema žičke arhiepiskopije niti žičkog arhiepiskopa. Usvajanjem ovog dokumenta kao službenog akta bio bi načinjen jedan presedan koji, na izvestan način, radikalno 'menja' oko 650 istorije srpske Crkve. Na taj način, čuveni arhiepiskop srpski Danilo II, autor Života kraljeva i arhiepiskopa srpskih, postaje žički arhiepiskop koji stoluje u Peći i dok je žički manastir sedište žičke eparhije. Već sam spomenuo da po mom mišljenju 1349. godina pokazuje samo po sebi (lapsus ili ne) sa koliko nepažnje se istupalo prilikom izrade ovog nacrta (čega je dosta dobar indikator i deo o nabrajanju eparhija na području Republike Hrvatske), ali može se isto tako dodati da to srpskog patrijarha Spiridona, nakon što je sedište Crkve bilo opet prebačeno sad u Žiču 1382. godine, pećkim patrijarhom. A kada smo već kod toga, iako mi to nije bila osnovna poenta, mogli bismo ovde dodati i problematičnost samog postavljanje Dušanovog arhiepiskopa Joanikija II za patrijarha 1346. godine. Postoji dobar razlog zašto je car Dušan jedini od nemanjićkih vladaoca izbegao kanonizaciju. U ustavu nema ni pomena o izmirenju, što je bilo vrlo ključan istorijski događaj, kako za utemeljenje same patrijaršijske titule vrhovnog poglavara Srpske crkve, tako i za uopšteno uspostavu normalnog opštenja u pravoslavnoj vaseljeni.

Druga stvar koju otvaram kao pitanje opravdanosti i utemeljenosti jeste nova predložena zvanična titula poglavara SPC. Koji su razlozi za ovu izmenu? Da li su istoriografski, ili barem istorijski potkovani?

Ovaj svojevrsni presedan do kojeg smo došli predstavlja sankcionisanje nečega što se racionalno može opisati samo kao greška bez naučne utemeljenosti, iz dnevno-političkih potreba (iliti, iz razloga političke korektnosti). Na samom kraju, ono što dobijamo jeste da će se Crkva zvati Pećka patrijaršija, na čijem će čelu biti srpsko-pomorsko-zemaljski patrijarh koji je pećki arhiepiskop, ali koga će, u isto vreme, sada biti posve ispravno zvati i pećkim patrijarhom. Beogradska patrijaršija kao rezidencija, ali u isto vreme pored svega toga postoji i Pećka patrijaršija kao počasna rezidencija, odnosno stavropigij ______ patrijarha (u medijske priče o tome kako je cela poenta u isticanju prava Crkve na Kosovu ne verujem, posebno zbog toga što je bilo priče da će se Sabor navodno sastajati u Pećkoj patrijaršiji, a o tome nema ni slova u ovoj verziji budućeg Ustava Srpske Pravoslavne Crkve). Za kraj bih naveo da sve ovo smatram u izvesnoj meri i degutantnim po pitanje kulturnog nasleđa kao nacionalne baštine srpskog naroda.

Da li je sada jasnije?
 
Poslednja izmena:
Nikada u istoriji u kanonskim dokumentima postojao nije naziv pećki patrijarh, odnosno Pećka patrijaršija izvan značenja ovog manastira:

Patrijarsija-Pec-1024x461.jpg


U nekolicini izvora u kojima se javlja kao termin u kolokvijalnoj upotrebi, radi se praktično isključivo o turskom uticaju, odnosno prenošenju naziva sa jedne fiskalne jedinice Osmanskog carstva, iz turskog jezika. Jedini razlog zbog kojeg je došlo do današnje laičke rasprostranjenosti termina 'Pećka patrijaršija' kao naziva za instituciju posledica je, slobodnije ću se izraziti ako mi se dopusti, jedne svojevrsne zablude koju je utemeljila istoriografija iz XIX stoleća, oslanjajući se dobrim delom na turske istorijske izvore.

Citiraću ponovo još jedan deo ustava:



Moje je mišljenje da se ovde radi i li o fenomenu izuzetne nestručnosti, kojom prilikom nije bilo došlo prilikom izrade ustavnog predloga adekvatnih konsultacija sa ekspertima na polju istorije Crkve, ili da se radi o primeru političke manipulacije, na šta tipujem da je verovatnije slučaj. Naime, moje je uverenje da se ovde radi o svesnom izbegavanju srpskog imena zamenom navodnih prestonih centara verskih poglavara. Dok možemo govoriti o političkim i, naravno, teološkim aspektima ovog poteza, za njega ne postoji nikakvo istoriografsko utemeljenje. Dok se mnogi istoričari trude da objasne ovu distinkciju kod mnogih koje terminologija zbunjuje (a upravo ovakve konfuzije, kakve bivaju sankcionisane na ovaj način, ako ovaj ustav prođe, i uzrok su svih tih nejasnoća) ovaj ustavni predlog predstavlja doslovno gaženje po svim tim naporima i gotovo se graniči sa, dozvoliću sebi slobodu da se ovom prilikom verovatno oštrije nego što bi trebalo izrazim, falsifikovanjem prošlosti.

Nema žičke arhiepiskopije niti žičkog arhiepiskopa. Usvajanjem ovog dokumenta kao službenog akta bio bi načinjen jedan presedan koji, na izvestan način, radikalno 'menja' oko 650 istorije srpske Crkve. Na taj način, čuveni arhiepiskop srpski Danilo II, autor Života kraljeva i arhiepiskopa srpskih, postaje žički arhiepiskop koji stoluje u Peći i dok je žički manastir sedište žičke eparhije. Već sam spomenuo da po mom mišljenju 1349. godina pokazuje samo po sebi (lapsus ili ne) sa koliko nepažnje se istupalo prilikom izrade ovog nacrta (čega je dosta dobar indikator i deo o nabrajanju eparhija na području Republike Hrvatske), ali može se isto tako dodati da to srpskog patrijarha Spiridona, nakon što je sedište Crkve bilo opet prebačeno sad u Žiču 1382. godine, pećkim patrijarhom. A kada smo već kod toga, iako mi to nije bila osnovna poenta, mogli bismo ovde dodati i problematičnost samog postavljanje Dušanovog arhiepiskopa Joanikija II za patrijarha 1346. godine. Postoji dobar razlog zašto je car Dušan jedini od nemanjićkih vladaoca izbegao kanonizaciju. U ustavu nema ni pomena o izmirenju, što je bilo vrlo ključan istorijski događaj, kako za utemeljenje same patrijaršijske titule vrhovnog poglavara Srpske crkve, tako i za uopšteno uspostavu normalnog opštenja u pravoslavnoj vaseljeni.

Druga stvar koju otvaram kao pitanje opravdanosti i utemeljenosti jeste nova predložena zvanična titula poglavara SPC. Koji su razlozi za ovu izmenu? Da li su istoriografski, ili barem istorijski potkovani?

Ovaj svojevrsni presedan do kojeg smo došli predstavlja sankcionisanje nečega što se racionalno može opisati samo kao greška bez naučne utemeljenosti, iz dnevno-političkih potreba (iliti, iz razloga političke korektnosti). Na samom kraju, ono što dobijamo jeste da će se Crkva zvati Pećka patrijaršija, na čijem će čelu biti srpsko-pomorsko-zemaljski patrijarh koji je pećki arhiepiskop, ali koga će, u isto vreme, sada biti posve ispravno zvati i pećkim patrijarhom. Beogradska patrijaršija kao rezidencija, ali u isto vreme pored svega toga postoji i Pećka patrijaršija kao počasna rezidencija, odnosno stavropigij ______ patrijarha (u medijske priče o tome kako je cela poenta u isticanju prava Crkve na Kosovu ne verujem, posebno zbog toga što je bilo priče da će se Sabor navodno sastajati u Pećkoj patrijaršiji, a o tome nema ni slova u ovoj verziji budućeg Ustava Srpske Pravoslavne Crkve). Za kraj bih naveo da sve ovo smatram u izvesnoj meri i degutantnim po pitanje kulturnog nasleđa kao nacionalne baštine srpskog naroda.

Da li je sada jasnije?

Da li je problem zamisliti da se naziv Srpska Pravoslavna Crkva želi dopuniti nazivom njenog istorijskog centra? I, da li je problem pokušaj Crkve da time izrazi stav da su Kosovo i Metohija istorijska srpska zemlja?

Ja mislim - nije problem.
 
Da li je problem zamisliti da se naziv Srpska Pravoslavna Crkva želi dopuniti nazivom njenog istorijskog centra? I, da li je problem pokušaj Crkve da time izrazi stav da su Kosovo i Metohija istorijska srpska zemlja?

Ja mislim - nije problem.

Јесте, и то огроман проблем. Према одлукама Трулског сабора (692), постоји само пет патријараха: римски, цариградски, александријски, антиохијски и јерусалимски. У међувремену је још пет архиепископа добило почасна звања патријараха: бугарски, грузијски, српски, руски и румунски. Сви они носе формулу архиепископа/митрополита места која су им седишта, па тек онда патријараха својих народа. Ако се пећки архиепископ прогласи за пећког патријарха, он ће тиме прекршити одлуке Трулског сабора и одступити од православне цркве.

Надам се да имаш убедљиве доказе.
 
Саопштење за јавност Светог Архијерејског Сабора Српске Првославне Цркве са редовног заседања одржаног у Пећкој Патријаршији и Београду од 29. априла до 10. маја 2018. године (одломак):

Сабор је размотрио приспеле предлоге, примедбе и допуне на нацрт новог Устава Српске Православне Цркве и одлучио да све архијереје умоли да Светом Синоду доставе своја запажања о том нацрту најкасније до 1. новембра текуће године како би их саборска Комисија за Устав размотрила и како би Сабор идуће године могао да се изјасни на ту тему.

Дакле, Свети Сабор је имао слуха на критике јавности, и нови устав није усвојен.

- - - - - - - - - -

Колико се сећам, нису.
 
Nemanjici-monasi_Prvovencani-Uros-I-i-Jelena-Anzujska.jpg



сви су свети осим Душана.

На фресци пише Урош краљ и Јелена краљица све српске земље. Дакле, нема квалификације свети иако носе ореоле - ситуација слична фресци цара Стефана Душана у Леснову.

Друге две иконе су знатно каснијег датума (а трећа је вероватно пропагандни потез да се Французима објасни да је краљица Јелена била Ангевина, а не Ангелина.

Можеш ли ми рећи у које се дане обележавају свети краљеви Стефан Радослав и Стефан Урош I.
 
сви су свети осим Душана.
Али, на икони није приказан Урош о коме говоримо, већ Свети Милутин.

А сам приказ на фресци не значи ништа, из добро ти познатих разлога, ако уз име не стоји 'свети'.
 
Али, на икони није приказан Урош о коме говоримо, већ Свети Милутин.

А сам приказ на фресци не значи ништа, из добро ти познатих разлога, ако уз име не стоји 'свети'.

да, али Св. Краљ Милутин није био монах, а његов отац јесте. то би требало да знаш. на фресци стоји СВЕТИ (горе изнад краљевог монашког имена Симеон) само што се не види сасвим јасно.

иначе, и кнеза Вукана ће прибројати сабору светитеља, само чекају да му се открију мошти. зна се да је сахрањен у Студенци, где се вероватно и упокојио, као монах.

------------

што се тиче тврдње уваженог колеге да се градачке монахиње баве иконописном пропагандом, уздржаћу се од коментара.
 
да, али Св. Краљ Милутин није био монах, а његов отац јесте. то би требало да знаш. на фресци стоји СВЕТИ (горе изнад краљевог монашког имена Симеон) само што се не види сасвим јасно.
Колега, ти ниси поставио само фреску, већ и иконе (од којих сам ја видео само прву). И нема потребе за таквим тоном.

Просто, нема ни једног јединог доказа да је Краљ Урош канонизован, осим ове једне иконе, на којој је представљен као светитељ. Да јесте, имао би свој празник, а препуштам теби да га нађеш у црквеном календару.

иначе, и кнеза Вукана ће прибројати сабору светитеља, само чекају да му се открију мошти. зна се да је сахрањен у Студенци, где се вероватно и упокојио, као монах.
То ми није познато.

што се тиче тврдње уваженог колеге да се градачке монахиње баве иконописном пропагандом, уздржаћу се од коментара.
Градачке монахиње се не баве 'иконопосачком пропагадном', али имај на уму да већ постоје иконе нашех блаженопочившег патријарха Павла, иако он још званично није канонизован.
 
Poslednja izmena:
да, али Св. Краљ Милутин није био монах, а његов отац јесте. то би требало да знаш. на фресци стоји СВЕТИ (горе изнад краљевог монашког имена Симеон) само што се не види сасвим јасно.
И други пут те молим да ми кажеш ког се то датума беше обележавају свети краљеви Стефан Радослав и Стефан Урош I.

што се тиче тврдње уваженог колеге да се градачке монахиње баве иконописном пропагандом, уздржаћу се од коментара.
Како другачије објаснити иконописање на француском језику (који није званични језик Српске православне цркве, бар колико је мени познато) и проглашавања неканонизованих свецима? Па још и називања Јелене Ангелине d'Anjou, иако је одавно доказано да дотична није Францускиња.
 
Како другачије објаснити иконописање на француском језику (који није званични језик Српске православне цркве, бар колико је мени познато) и проглашавања неканонизованих свецима? Па још и називања Јелене Ангелине d'Anjou, иако је одавно доказано да дотична није Францускиња.
Натписи на иконама могу бити исписани на било ком људском језику, никако само оном који је званичан.

Рађање култа светитеља неретко претходи канонизацији. Ово можемо посматрати у том светлу.

Не улазећи у детаље, код нас је одомаћила идеја да је она била d'Anjou, тако да то никако не треба да нас чуди.
 
hnQHusV.jpg


-------------

и као што је колегиница виспрено запазила- данас му је празник.

па ви верујте у случајност.

Занимљиво, с обзиром на то да црквени календар каже да се данас славе само Свети пророк Јеремија, Преподобни мученик Акакије Папучар и Преподобни Пафунтије Боровски:

http://www.pravoslavnikalendar.iz.rs/index1.html
http://www.mikroknjiga.rs/pravoslavlje/index.php?q=kalendar&godina=2018&mesec=05
http://www.pravoslavlje.nl/foto kalendari/maj2018.jpg

Овде се помињу још неки свеци, али нигде помена краљу Стефану Урошу:

https://www.crkvenikalendar.com/
 
Занимљиво, с обзиром на то да црквени календар каже да се данас славе само Свети пророк Јеремија, Преподобни мученик Акакије Папучар и Преподобни Пафунтије Боровски:

http://www.pravoslavnikalendar.iz.rs/index1.html
http://www.mikroknjiga.rs/pravoslavlje/index.php?q=kalendar&godina=2018&mesec=05
http://www.pravoslavlje.nl/foto kalendari/maj2018.jpg

Овде се помињу још неки свеци, али нигде помена краљу Стефану Урошу:

https://www.crkvenikalendar.com/

не знам шта да ти кажем. најбоље да се обратиш писмом манастиру Сопоћани, верујем да ће ти они све разјаснити.
 

Back
Top