Gaurwaith
Zainteresovan član
- Poruka
- 123
Nakon dugo traženja sam naišao na ovu temu. Pratim i čitam forum već jedno dvije godine ali se do sada nisam nikada javljao. Sa svrhom oživljavanja ove teme, javljam se sada.
Ako gledamo današnju istočnu Slavoniju, sa lingvističke strane, preporučam čitanje Stjepana Pavičića iako je sada već malo zastario, ali je dobar uvod u temu. Što se govora tiče, kajkavski je, čini se, prevladavao skoro do Osijeka, a do tuda (pa sve do Dunava) su dolazile i kanonske vizitacije Zagrebačke biskupije (za vrijeme Otomanske okupacije) (Sršanov prijevod kanonskih vizitacija). Tek nakon oslobođenja od Turaka imamo značajan priljev tzv. Šokačkog stanovništva koji donose novi (ikavski i štokavski) govor. Čak i danas postoje neka sela koja su, donedavno, bila populacijski nepromijenjena čak od vremena prije Turaka (što će reći da bi se u njima mogli nalaziti potomci originalnih Slavenskih doseljenika).
Sa druge strane, svakako preporučam pregled toponima i geografskih obilježja (šume i močvare) preko prvih vojnih izmjera Provincije Slavonije iz 1781. (Ali i na svim ostalim izmjerama)
Ovo područje nije bilo baš najgostoljubivije.
https://maps.arcanum.com/en/map/firstsurvey-slavonia/
Negdje sam pročitao da čak i (neki) Mađari smatraju da je ovo područje bio tzv. Gyepel (pogranično, slabo naseljeno područje - vojna krajina) između srednjovjekovne Ugarske i Hrvatske. Područje koje nije službeno pripadalo ni jednima ni drugima. Koliko god je to moguće tako reći, s obzirom da ne možemo govoriti o granicama već eventualno o zonama utjecaja.
Zbog svega navedenog nameće mi se zaključak da bi baš u (Istočnoj) Slavoniji mogao biti ključ za razumijevanje etnogeneze Južnoslavenskih naroda. Ali o tome drugi put.
Ako gledamo današnju istočnu Slavoniju, sa lingvističke strane, preporučam čitanje Stjepana Pavičića iako je sada već malo zastario, ali je dobar uvod u temu. Što se govora tiče, kajkavski je, čini se, prevladavao skoro do Osijeka, a do tuda (pa sve do Dunava) su dolazile i kanonske vizitacije Zagrebačke biskupije (za vrijeme Otomanske okupacije) (Sršanov prijevod kanonskih vizitacija). Tek nakon oslobođenja od Turaka imamo značajan priljev tzv. Šokačkog stanovništva koji donose novi (ikavski i štokavski) govor. Čak i danas postoje neka sela koja su, donedavno, bila populacijski nepromijenjena čak od vremena prije Turaka (što će reći da bi se u njima mogli nalaziti potomci originalnih Slavenskih doseljenika).
Sa druge strane, svakako preporučam pregled toponima i geografskih obilježja (šume i močvare) preko prvih vojnih izmjera Provincije Slavonije iz 1781. (Ali i na svim ostalim izmjerama)
Ovo područje nije bilo baš najgostoljubivije.
https://maps.arcanum.com/en/map/firstsurvey-slavonia/
Negdje sam pročitao da čak i (neki) Mađari smatraju da je ovo područje bio tzv. Gyepel (pogranično, slabo naseljeno područje - vojna krajina) između srednjovjekovne Ugarske i Hrvatske. Područje koje nije službeno pripadalo ni jednima ni drugima. Koliko god je to moguće tako reći, s obzirom da ne možemo govoriti o granicama već eventualno o zonama utjecaja.
Zbog svega navedenog nameće mi se zaključak da bi baš u (Istočnoj) Slavoniji mogao biti ključ za razumijevanje etnogeneze Južnoslavenskih naroda. Ali o tome drugi put.
