Evo jedan pregled sto se tice divljih zivotinja, u zadnjih 1500 godina, do Justinijanovog zakonika, Galske, Keltske dakle nase istorije prava na divljac.
Pierson protiv Posta
Vrhovni Sud Pravde drzave New York
Zasjedanje u Avgustu, 1805.
Naziv parnice: Pierson protiv Posta,
Datoteka: 3 Caines 175
TOMPKINS, J., dostavio misljenje suda:
Ovaj slucaj je pred nama da odgovorimo na apelacioni zahtjev predan jedom od sudija u okrugu
Queens.
Pitanje podneseno za nasu odluku od strane advokata u ovom slucaju je, da li je
Ludowick Post goneci lisicu sa svojim lovackim psima, na nacin kako je obrazlozeno, stekao pravo-na ili imovinu nad lisicom, koje bi podrzavalo sudsku parnicu protiv
Pierson-a, koji je ubio tu lisicu I odnjeo je sa sobom? Advokati sa obe strane su vrlo vjesto raspravljali slucaj I predstavili za odluku vrlo novo I lijepo pitanje.
Obe strane priznaju da je lisica zivotinja divlja u prirodi, I da se imovina nad takvom zivotinjom stice posjedovanjem. Ovo priznanje svodi raspravu na usko pitanje koji cin se smatra posjedovanjem da bi se steklo pravo na divlje zivotinje?
Ako se mozemo pozvati na stare pisce opstih prinicipa zakona, onda je presuda nizeg suda ocigledno pogresna.
Institucije Justinijana (dio Justinijanovog zakonika iz 6. vijeka), knjiga 3, naslov 1, poglavlje 13, a takodje I
Fleta (pravna studija iz 13. vijeka za Englesku), usvajaju princip da gonjenje samo po sebi ne stvara imovinu ili pravo lovcu; cak i gonjenje nakon sto je zivotinja ranjena je jednako nedjelotvorno sto se tice sticanja tog prava, osim ako je zivotinja zapravo uhvacena. Isti princip priznaje I
Bracton (Engleski pravnik, 13. vijek), knjiga 2, poglavlje 1, strana 8.
Puffendorf (Njemacki pravnik 17. vijek
), knjiga 4, poglavlje 6, paragrafi 2 i 10, definise posjedovanje divlje zvjeri u prirodi kao stvarno, fizicko posjedovanje; I
Bynkershoek (Holandski pravnik, 17. vijek) je citiran takodje da se podudara sa tom definicijom. Zaista,
Puffendorf cak sa okljevanjem prihvata da divlja zvijer smrtno ranjena, ili znatno osakacena, ne moze biti pravicno presretnuta od drugoga dok je jos goni lovac koji je ranio. Navedeni strucnjaci odlucno pokazuju da gonjenje samo po sebi ne moze dati
Post-u zakonsko pravo nad lisicom, I da je lisica imovina
Pierson-a koji je presreo i ubio.
Tako da jedino preostaje da istrazimo da li postoje suprotni principi u zakonu ili kod strucnjaka, koje mozemo naci u drugim knjigama, koji bi uslovili suprotnu odluku suda. Vecina slucajeva koja se desila u Engleskoj sto se tice imovine nad divljim zvjerima su raspravljana ili odlucena po principima propisanih statuta, ili su proizisli iz spora lovca sa vlasnikom zemljista na kojem je zvjer uhvacena; lovac tvrdeci da mu vlasnistvo pripada po razlogu posjedovanja, a vlasnik zemlje po razlogu zemljista. Vrlo malo dakle mozemo uvidjeti iz tih engleskih izvjestaja.
Barbeyrac, (francuski pravnik, 17. vijek), u svojim analzima
Puffendorf-a se ne slaze sa
Puffendorf-ovom definicijom posjedovanja, nego naprotiv potvrdjuje da fizicko hvatanje nije, u svim slucajevima, neophodno da bi se stekllo imanje nad divljom zivotinjom. Medjutim, on ne objasnjava koja su sve to djela prema njegovom shvatanju koja bi znacila prizvajanje zivotinje u licne svrhe na taj nacin da iskljucuju tuzbe svih drugih osoba po pravu posjedovanja te iste zivotinje; I ni u koju ruku on ne tvrdi da je samo gonjenje dovoljno za sticanje prava. Donekle, I kolko ja shvatam
Barbeyrac-a, njegove primjedbe na
Puffendorf-ovu definiciju posjedovanja su razumne I tacne. To jeste, tjelesno hvatanje nije neophodno za sticanje prava nad ili imovine nad divljom zivotinjom; ali nasuprot tome, smrtonosno ranjavanje te divlje zvjeri od strane lovca koji ne prestaje da je goni, moze najprimjerenije biti smatrano njegovim posjedovanjem te zivotinje, jer lovac tako ispoljava svoju nedvojbenu namjeru da sebi prigrabi tu zivotinju za private svrhe, lisio je prirodne slobode, I doveo pod svoju kontrolu.
Takodje, opkoljavanje I obezbjedjivanje takvih zivotinja sa mrezama I klopkama, ili drugacije presretanje tih zivotinja na nacin koji im oduzima prirodnu slobodu I onemogucava njihov bijeg, moze se pravedno smatrati posjedom tih ljudi koji su svojom privredom I radom koristili metode prisvajanja zivotinja.
Barbeyrac je izgleda prihvatio, i u svojim analizma sagledao pravilnije misljenje
Grotius-a (Hugo Grotius, 16. vijek) sto se tice posjedovanja. Taj slavni pisac, u knjizi 2, poglavlju 8, paragrafu 3 strani 309, govoreci o posjedovanju kaze:
“
Requiritur autem corporalis quaedeam possessio ad dominum adipiscendum; atque ideo vulnerasse non sufficit.” (Potrebno je da vlasnik bar malo fizicku posjeduje; samo ranjavanje nije dovljno.)
Ali u narednom dijelu on objasnjava I uslovljava definiciju posjedovanja: “
Sed possessio illa potest non solis manibus, sed instrumentis, ut decipulis, retibus, laqueis dum duo adsint: primum ut ipsa instrumenta sint in nostra potestate, deinde ut fera, ita inclusa sit, ut exire inde nequeat.” (Medjutim, posjedovanje nema nikakve sunceve ruke, nego mora nacinima, prevarama, mrezama, klopkama kad su oboje prisutni. I prvo nacin mora biti pod kontrolom, a onda divlja zvjer, da je umirena, I da nemoze nigdje pobjeci.”
Ovo objasnjenje zahvata potpuno
Barbeyrac-ovu primjedby na
Puffendorf-ovu definiciju, i omogucava maksimalnu sirinu definicije za dobijanje imovine preko posjedovanja, kao sto se moze razumno uvidjeti iz rijeci i ideja Barbeyrac-ove analize. Ovaj slucaj pred nama prikazuje samo gonjenje, I ne prikazuje nikakve okolnosti ni radnje koje bi ga dovele pod definiciju posjedovanja
Puffendorf-a, I
Grotius-a, ili analize
Barbeyrac-a na ovu temu.
Navedeni slucaj datoteke 11 Mod. 74-130, ja mislim se jasno razlikuje od predstavljenog, utoliko sto je tamo parnica bila oko zlonamjernog ometanja i uznemiravanja zalbenika tokom upotrebe i korestenja privatnog prava; I u dopisu iz istog slucaja, datoteke 3 Salk 9,
Holt Ch. sudija kaze, da su patke bile u zalbenikovoj bari za mamac, dakle u njegovom posjedu, iz cega je ocigledno da je sud stavio jak naglasak u svojoj presudi na zalbenikovo posjedovanje patki po razlogu posjedovanja tog zemljista (bare za mamac).
Mi smo dakle prije naklonjeni da ogranicimo posjed ili posjedovanje zvjeri divlje u prirodi u granice propisanog od strane ucenih autora iznad navedenih, radi izvejesnosti, i ocuvanja mira I reda u drustvu. Kada bi prvo vidjenje, nasrtaj ili potraga za takvom divljom zvjeri, bez ranjavanja, nadmudrivanja, ili hvatanja u klopku, omogucili osnov za parnicu protiv drugih za presretanje I ubijanje zivotinje, pokazalo bi se to plodonosnim izvorom svadja i sudskih parnica.
Kolkogod je mozda neljubazno i neobzirno bilo ponasanje
Pierson-a prema
Post-u, u ovom slucaju, ipak njegov cin je bio produktivan bez ozljede ili stete za koju se pravna korekcija moze primjeniti. Mi smo misljenja da je odluka donjeg suda pogresna i treba biti promjenjena.
