Историја кроз фотографије и слике

  • Začetnik teme Začetnik teme Jacob
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
У ноћашњој ноћи, пре 199 година...

13680792_10210106019151353_5090891108641854697_n.jpg
 
Poslednja izmena:
1b56d005723ad175e526bbe57567b8ab_L.jpg


Velike potrebe Beograda za ledom, u nedostatku savremenih električnih rashladnih uređaja, trebalo je zadovoljiti na neki drugi način. Između dva svetska rata led je u Beogradu proizvodilo šest fabrika: pivare Ignjata Bajlonija, Đorđa Vajferta i Jagodinska pivara; fabrika Klaničnog društva iz Beograda; AD za fabrikaciju leda Zagreb – filijala Beograd, kao i poznati beogradski proizvođači prehrambenih proizvoda porodica Šonda.
U okviru „Šonda M.K.“, fabrike kakaoa i čokolade, u Ulici cara Uroša br. 62–70 na Dorćolu, funkcionisao je i pogon za proizvodnju veštačkog leda. Svakodnevno su, posebno u vrelim letnjim mesecima, konjske zaprege za distribuciju leda kretale put mnogobrojnih beogradskih kafana i hotela, kao najvećim potrošačima ovog proizvoda. Ovaj snimak je nastao avgusta 1932. godine.
 
Najsurovija fotografija nacističkih zločina u Srbiji skrivana 70 godina

Svedočanstva o borbi protiv nacista u kojoj su stradali mnogi ravnogorci, kao što je kapetan Miloš Gagić (32), i dalje su nepoznata i skrivena od šire javnosti.

a4ecdcc65f07a8b6cf08a98e161fc95a.jpg


Miloš Gagić (obeležen sa X), Miodrag Kostić (obeležen sa O), učitelj u selu Velika Drenova, i njihova tri saborca čija su tela izložili nacisti u Trsteniku kao opomenu. Imena ostalih nisu poznata
Dokaze o Gagićevom junaštvu u prvom pokretu otpora porobljenju Evrope u Jugoslovenskoj vojsci u otadžbini (JVO), pod komandom Dragoljuba Draže Mihailovića, pronašao je u zaplenjenoj arhivi Gestapoa istraživač Ratko Leković.

U toj arhivi su i tri fotografije koje “Blic” objavljuje posle 70 godina skrivanja. Među njima je jedna od najsurovijih fotografija nacističke odmazde u Srbije na kojima se vide izložena tela Gagića i njegovih saboraca.

Gagić, rodom iz Kladova, nakon završene Vojne akademije aprila 1929. u Beogradu služi kao pešadijski potporučnik. Od 1930. pohađa pilotsku školu u Novom Sadu i 1935. postaje instruktor letenja. Napušta aktivnu vojnu službu i radi kao pilot.

Šalju ga kao ilegalca u Beograd da prikuplja podatke o nacistima. Nemci dobijaju dojavu od Ljotićevaca da je pripadnik JVO i 12. decembra 1941. hapse ga srpski agenti i istog dana predaju Gestapou.

Držali su ga zavorenog i mučili sve do 3. marta 1942. U dokumentaciji Gestapoa stoji da je negirao bilo kakvu povezanost sa pokretom otpora i da ništa nije odao i pored mučenja.

Pušten je uz obrazloženje “ne može biti dokazano ni jedno kažnjivo delo”. Nastavlja da obaveštajne podatke dostavlja komandantima JVO.

c510fdd0dedfa5e66353c477d75538e0.jpg


Zaštitio suprugu

Miloš Gagić na saslušanju u Gestapou nije otkrio ni da se oženio neposredno pre hapšenja sa Milenom Lelom Čuturilo, kako je ne bi ugrozio. Zabeleženo je i da je iz Beograda u poslednji čas, uspeo da izvuče svoju suprugu, koju je Gestapo hteo da uzme kao taoca. Neposredno posle njihovog bekstva agenti Gestapoa pretresaju njihov stan u Ulici Bosanska 11/2 i pronalaze nekoliko fotografija koje su posvedočile da imaju posla sa, kako su zabeležili, “opasnim DM (Draža Mihailović) banditom”.

Krajem 1942. Gagić se uz pomoć svojih obaveštajnih veza zapošljava se u rudniku “Jankova klisura” kod Blaca, gde uspostavlja ilegalnu mrežu.

Zahvaljujući njegovoj organizaciji u noći između 3. i 4. aprila 1943. ovaj rudnik su razorili ravnogorci. Gestapo je počeo da ga traži, ali nije uspevao da mu uđe u trag, iako je delovao po celoj Srbiji.

Kao kapetan vodi Župsku brigadu Rasinskom korpusa JVO u više bitaka sa nacistima o čemu su građani Rasine spevali pesme.

621b06c71087f1a44db939faaff784b4.jpg


Miloš Gagić komanduje Župskom brigadom Rasinskom korpusa (obeležen sa "X")

Bio je jedan od glavnih aktera najvećeg sukoba ravnogoraca i ljotićevaca 25. avgusta 1943, kod Stopanje, blizu Trstenika. Ljotićevcima su pomagali Nemci i Bugari.

U ovoj bici poginulo je 12 četnika (14 ranjenih i 3 nestala) i čak 157 ljotićevaca (84 ranjenih). Ranjen je i zloglasni ljotićevski komandant Marisav Petrović koji je učestovao u Kragujevačkom streljanju.

Kapetan Gagić, kako je zabeleženo, gine je smrću junaka - predvodeći svoju brigadu u jurišu ispred svih. Nemci dolaze do njegovo tela, i još četvorice njegovih poginulih saboraca.

Prema rečima istraživača Lekovića sudbina kaptana Gagića je samo jedna od mnogih pripadnika JVO koji su dali život za slobodu.

- Ti ljudi se uopšte i ne spominju, a kamoli da ih ima u udžbenicima ili da su im podginuti spomenici - navodi Leković, koji je u arhivi Gestapoa pronašao podatke o stradanju brojnih ravnogoraca, što će pretočiti u knjigu.

http://www.blic.rs/vesti/drustvo/ek...h-zlocina-u-srbiji-skrivana-70-godina/ggtpb2c
 
ЧЕТНИК па ПАРТИЗАН

био у четничком руководству. Након напада на Шабац, партизани и четници су се разишли, а поп Зечевић је у то време превео око 500 четника у партизане.

Члан Комунистичке партије Југославије постао је 1942. године. У рату је био замјеник политичког комесара Ваљевског партизанског одреда, члан Врховног штаба НОВ и ПОЈ, члан Извршног одбора АВНОЈ-а и повереник Вјерског одсјека Првог засједања АВНОЈ, члан Националног комитета ослобођења Југославије (НКОЈ) и повереник за унутрашње послове.


После ослобођења Југославије налазио се на разним одговорним дужностима. Био је министар унутрашњих послова у Влади ФНРЈ; министар грађевина и саобраћаја у Влади НР Србије (1952 — 1953); председник Савезног већа Савезне народне скупштине (1954—1960); председник Одбора за организацију власти и управу Савезне скупштине. Члан Савезног извршног већа био је од јануара 1953. године. Био је посланик републичке Уставотворне и Савезне народне скупштине, члан Савезног одбора ССРНЈ, Председништва Савезног одбора СУБНОР и друго. Имао је чин резервног пуковника ЈНА.


Преминуо је у Београду 26. октобар 1970. године. Сахрањен је у Алеји заслужних грађна на Новом гробљу.

- - - - - - - - - -

JdmbCnK.jpg
files.php


- - - - - - - - - -

као и хиљаде четника после прогласа краља петра другог да се ставе под титову команду
 
:hahaha: проко јел си ти толико оптерећен са мном или шта је у питању? хоћеш да се упознамо? :mrgreen:

Ово је тема о сликама па не видим одакле ти потреба да одговараш на сваки мој пост? стварно изгледаш пресмешно....ја поставим слику четника, ти одма слике партизана :mrgreen:...колико имаш година, 15? озбиљно...и не видим какве везе твој пост има са мојим? комунисти су дуго тврдили да нису примали усташе у своје редове, да се са њима поступало без поговора по кратком поступку али данас знамо да је и то била само једна од небројено њихових лажи...комунисти су оберучке примали најокорелије усташе у своје редове, и са њима водили одлучујуће битке за Србију, против четника...па објасни, какве везе може да има прелазак четника у партизане, са преласком усташа?

Друго, поп Зечевић нема везе са преласком четника у партизане после прогласа краља...човек је постао члан КПЈ 1942. :dash: дакле он чак није ни партизан, већ комуњара...све је радио из личне користи...замисли тек ту поремећену личност која на капи носи крст и петокраку??? :lol:

Треће, да ли су ти познати примери преласка партизана у четнике, у току рата??? било их је и те како...и то након страшних злочина партизана или пошто би српски партизани увидели да ратују против своје браће, за хрватску ствар, а по налогу КПЈ....а, било је чак и случајева преласка партизана у усташе...
 
Poslednja izmena:
Совјетски постер приказан у часопису "Атеиста" из 1929. године. На насловној страници су приказани радници како избацују Исуса Христа из грађевинских колица.

13934741_619654294867958_8034697474723938430_n.jpg



"Бољшевизам: Несрећа једне нације." (постер из доба Руског грађанског рата)
13062265_575215932645128_514722986204778758_n.jpg
 

Back
Top