Tebi pod “anti-bugarska osećanja” spada i konstatacija činjenica da je radi ispunjavanja svojih megalomanskih sanstefanskih ambicija Bugarska sa Austrougarskom neprekidno pravila planove o
potpunom uništenju Srbije, vodila dva napadačka rata u dve godine (1913. i 1915.) i time zajedno sa K und k Austrougarskom srpski narod izložila ljudskim gubicima
genocidnih razmera - Srbija je u Prvom svetskom ratu izgubila 26,5% populacije, i da je odmah po porazu u Prvom svetskom ratu i sloma Austrougarske počela da traži nove saveznike za napad na sve susede, i da je u Musoliniju Boris III, fašista s krunom na glav, našao podršku a u Hortijevoj Mađarskoj imao sagovornika punog razumevanja? Do napada na Srbiju i Grčku još tokom dvadesetih godina XX veka nije došlo samo zbog toga što su novopečeni saveznici nisu raspolagali ni delićem potrebne snage, ambicije nisu nedostajale, što se pokazalo u Drugom svetskom ratu, bugarskim učešćem u okupaciji i podeli Jugoslavije a posle i objavom rata zemlju koja je Bugarskoj i omogućila kratkotrajnu “aneksiju” nekih od željenih teritorija. Naravno, nije bilo želje da se oproba ratna sreća sa Brozom i NOVJ pa su Caribrod (ubrzo preimenovan u Dimitrovgrad) i Bosilegrad ostali u Srbiji.
Zanimljivo je da Bosilegrad nije preimenovan u Bosiljgrad, iako bi takav naziv odgovarao srpskom jeziku. Da na primer takav gest, korišćenje bugarskog kao službenog jezika u ove dve opštine, kao i mogućnost osnovnog i srednjeg školovanja dece pripadnika bugarske zajednice u Srbiji, možda pokazuje malo drugačiji odnos srpskog naroda prema bugarskom nego sto je bio Bugara prema Srbima kad god je bilo prilike da se okupira deo Srbije to do kolege
@Boris T ne dopire.