Rogonos
Primećen član
- Poruka
- 809
Kakva je to šetnja koja traje onoliko koliko je čoveku dovoljno da se rodi, odraste, završi osnovno i srednje obrazovanje i možda započne fakultet, nauči da vozi, izgubi nevinost, u nekim slučajevima možda i započne porodicu?
Ni Bin Ladena nije bio ubijen u Avganistanu, već u Pakistanu. Al Kaida jača nego pre; ostavili su im tone naoružanja, pa ni manje ni više nego pravu avijaciju. "Sem u materijalnom" kažeš, kao da je to nešto nebitno. Celi je internet preplavljen. Snimcima u kojima talibani otpakuju nova teška naoružanja, kao da su društvene igre u pitanju. Znači, bukvalno su ih naoružali do zuba.
To je katastrofa epskih razmera; 2040-ih godina će se sa istorijskom distancom i posledicama koje tek treba da se osete i sagledaju videti bolje, ali ja verujem da je ovo obrisalo Vijetnam. I, naravno, posmatram to sve u širem kontekstu američke spoljne politike u čitavom regionu (Sirija, Irak, Libija). Ovo je pravo pravcato mračno doba SAD na polju spoljne politike.
Nakon invazije na Avganistan, George Bush je uveravao Amerikance da se neće opterećivati izgradnjom države. Ali to obećanje, koje su ponovila njegova dva naslednika, pokazalo se kao jedna od najvećih laži o ratu. Jer izgradnja države je bila upravo ono što su SAD pokušavale da urade u ratom razorenoj zemlji, i to u ogromnim razmerama. Zamislite da je u poslednjih 20 godina američka vlada potrošila više na izgradnju države u Avganistanu nego u bilo kojoj drugoj zemlji pre, obezbeđujući nešto manje od 150 milijardi dolara za rekonstrukciju, programe pomoći i avganistanske bezbednosne snage.
Strogo govoreći, prilagođena inflaciji, ova potrošnja je premašila iznos koji su Amerikanci uložili u Maršalpan za Zapadnu Evropu posle Drugog svetskog rata. U početku, kada je Avganistanima najviše bila potrebna pomoć, Bušova administracija je odbila da uključi novac, iako je pozivala Avganistance da izgrade demokratiju i funkcionisanje nacionalnih institucija od nule. Kasnije je Obamina administracija sa UN-om preterala, preplavivši zemlju više pomoći nego što je mogla da iskoristi.
Pažljivo čitanje dokumenata otkriva da su čak i američki vojnici, koji nisu bili upoznati sa istorijom i kulturom Avganistana kada su stigli, smatrali pokušaj da SAD nametne jaku centralnu vladu kratkovidim. Morali ste da objasnite mnogim ljudima zašto je centralna vlada u Kabulu svima njima od velike važnosti, jer ljudi žive u udaljenim mestima.
Centralna vlast, bar do tada, na mnogim mestima nije uradila ništa za narod i nije im bilo jasno zašto bi centralizovali vlast. Zanimljivo mi je bilo da su američka vojska i njeni NATO partneri, prilikom izgradnje političkih struktura u Bosni, prvo organizovali izbore za načelnike okruga, pre nego što su prešli na regionalne, a potom i na nacionalne izbore. A u Avganistanu su Amerikanci uradili upravo suprotno. Pustili su narod da prvo glasa za predsednika, a većina tih ljudi nije ni znala šta znači samo glasanje. Bilo je čak mnogo slučajeva da su se ljudi pitali zašto su se Rusi ponovo vratili, odnosno ti ljudi nisu ni znali da su Amerikanci u zemlji već nekoliko godina.
Poslednja izmena: