Istinski smisao

LastGentleman

Primećen član
Poruka
911
Prvo bih želeo da pozdravim sve forumaše i poželim ugodan dan,verovatno će nekima biti čudno i pomalo smešno,baš ti je orginalna tema(sarkazam)

ali stvarno se pitam,šta je ustvari smisao života?
Pitao sam mnoge ljude,čuo sam hiljadu odgovora,verovatno čovek sam sebi kreira,nekome je smisao da ima porodicu da odgaji decu,nekom da uživa u životu
da se zabavlja,nekome je mir,tišina,okruženje sa malo ljudi,putovanja,samo da produži vrstu itd itd da ne nabrajam kakve sam sve stvari čuo ali realno to je samo ono što smo mi sami nama odredili,ali koje je Istinski smisao,čemu sva ta zabava,porodica,posao,avanture i tako dalje,da li postoji neki razlog,mislim ajde da posmatram sa ateističke tačke gledišta. Umreš na kraju bez obzira na sve,i nema te ne postojiš,sve što si uradio je na neki način bilo uzaludno,ajde produžio sam vrstu,i oni će umreti i njihovi potomoci jednom,svemu dodje kraj. Postao sam vernik,verujem u neko uzvišeno biće,silu,energiju,verujte mi ljudi mora postojati nešto nazovimo dušom,inače ništa ovo nema smisla.

Nešto što je večno,što se ne može uništiti,čuo sam da ljudi nakon kliničke smrti se potpuno promene i većinom ćute o tome,na primer,šef smene kod mog burazera u firmu.

Stvarno se pitam....
 
Reč smisao je I nastala od opisa dela koje je primarno misaoni rad...Osnova nečeg novostvorenog je smišljeno prethodno,
a nekad,bogami I mahinalno,slučajno u haotičnom komešanju! Glavna karakteristika smišljenog je otvorena ili skrivena
simetrija,fraktalnost,upotrebljivost za egzistencijalne ili emotivne potrebe,te lepota,trajnost I sl.atributi koji nisu karakteristični
za prirodne pojave,tj.ne nalaze se u prirodi...
Tako da se radi o tome da etimološki reč "smisao" ne znači "svrhu" ili "cilj" ili "motiv" življenja! ! !
Apsurd se reč u srpski prevodi pre svega kao logički nemoguć,a tek onda kao besmislen! Ovo besmislen
svi zapamte,a recimo Kamijeva opservacija o apsurdu se odnosi baš na tu logičku nemogućnost određenja egzistencije!
Dakle,Kami ne barata rečju "besmisao"-to je naš loš prevod već reč apsurd za Kamija znači logičku nemogućnost!
Ovo bi bar filozofima valjalo da bude jasno! (I još jedno upozorenje profesorima da ne uče decu pogrešno o Kamijevom
apsurdu!)
Naime:besmislenost može da egzistira I postoji u prirodi kao amorfnost,rasutost,razbacanost,neodređenost,nekonzistentnost itd.
dok I smislenost može biti takva,ali može posedovati attribute kao uređenost,pravilnost,upotrebljivost,lepotu,simetričnost I sl...

Inverzni process mišljenja o smislenosti ukazuje na put smišljanja vere u vise sile,u subjekte koji delaju pojave nama nerazumljivog porekla,
a koji imaju elemente smišljenih dela! Tim inverznim procesom mišljenja ,antropološki saznajemo poreklo religija,ali I književnosti,filozofije,nauka...

Evo,izašao sam u susret postavljaču teme da se ozbiljnije pozabavimo smislom,a dalje molim učesnike da tu reč pravilno tretiraju ne pridajući joj
metafizično ili čak mistično značenje.
 
Kada smo se rađali niko nas nije pitao da li to želimo ili ne.

A, i da smo pitani, imajući u vidu kako ćemo kasnije taj život proživeti,
većina bi se zahvalila na predusretljivosti ....
I odbila ovaj dar stvoritelja !
To je moje, sasvim skromno i iskreno, mišljenje
 
Poslednja izmena:
Prvo bih želeo da pozdravim sve forumaše i poželim ugodan dan,verovatno će nekima biti čudno i pomalo smešno,baš ti je orginalna tema(sarkazam)

ali stvarno se pitam,šta je ustvari smisao života?
Pitao sam mnoge ljude,čuo sam hiljadu odgovora,verovatno čovek sam sebi kreira,nekome je smisao da ima porodicu da odgaji decu,nekom da uživa u životu
da se zabavlja,nekome je mir,tišina,okruženje sa malo ljudi,putovanja,samo da produži vrstu itd itd da ne nabrajam kakve sam sve stvari čuo ali realno to je samo ono što smo mi sami nama odredili,ali koje je Istinski smisao,čemu sva ta zabava,porodica,posao,avanture i tako dalje,da li postoji neki razlog,mislim ajde da posmatram sa ateističke tačke gledišta. Umreš na kraju bez obzira na sve,i nema te ne postojiš,sve što si uradio je na neki način bilo uzaludno,ajde produžio sam vrstu,i oni će umreti i njihovi potomoci jednom,svemu dodje kraj. Postao sam vernik,verujem u neko uzvišeno biće,silu,energiju,verujte mi ljudi mora postojati nešto nazovimo dušom,inače ništa ovo nema smisla.

Nešto što je večno,što se ne može uništiti,čuo sam da ljudi nakon kliničke smrti se potpuno promene i većinom ćute o tome,na primer,šef smene kod mog burazera u firmu.

Stvarno se pitam....

Poslednji Nežni Čoveče,
Nijedno drugo pitanje, ovih godina, ne zavređuje veću pažnju od ovog postavljenog. Istovremeno, nijedno pitanje ikada postavljeno nije bez valjanog i tačnog odgovora, pod uslovom da je osoba spremna da ga sagleda i prihvati sa istom iskrenošću sa kojom ga i postavlja.
Ipak, doći ovde sa tim pitanjem a ne istraživati malo Googlovanjem ili na Youtubu izgleda mi nedovoljno ornim za sagledavanje odgovora u njegovoj celosti.
Danas sve više ljudi ima duboku i suštinsku potrebu da sazna odgovor na ovo pitanje. Ne iz filozofskih, ne iz intelektualnih već iz čisto evolucijskih razloga - tačnije, iz razloga lične evolucije svesti što je čisto duhovni razlog budući da je svest duhovna karakteristika a nikako intelektualna.
Šta je to što transformiše ljude koji su imali iskustva bliska smrti? Jednostavno što su se suočili sa delom neophodne ali nepobitne istine koja im je utisnuta tako duboko da je nikako ne mogu ignorisati.
Taj deo istine je da smo mi večita i besmrtna duhovna bića, jednostavno rečeno, mi smo duše koji imamo i ova tela a nikako obrnuto.
Iz tih razloga smisao, suština, cilj, razlog, motivacija ili sve drugo što možemo ovde prikačiti (da nam Dragoljub ne izmišlja njegove samocentrične komentare) potpuno dobijaju drugačiju boju, ton, vrednost i mesto u životu osobe koja se suočila sa korenom ličnog postojanja.
Pošto smo besmrtno biće, koje je postojalo i živelo u ovom svetu u mnogim telima, u mnogim podnebljima, u mnogim situacijama i ....i koje je imalo mnoge parcijalne ciljeve jednoga dana kada dođe dan duhovnog buđenja u sebi počinje osećati potrebu da otkrije svoj pravi razlog ovdašnjeg boravka.
Taj trenutak je prelomni u životu jedne osobe (Duše) i možemo ga nazvati "Zov Duše" iako ga rado zovem duhovnim pubertetom kada u nama otpočinje unutarnji preporod svesti...
Svi parcijalni ciljevi kao što su bogatstvo, lepota, produženje vrste i milioni drugih su samo maleni kamičci u mozaiku gradnje ili ekspanzije svesti jedne osobe (radije Duše). Konačni i stvarni smisao, cilj, razlog....jeste da kroz iskustva ekspandiramo svoj kapacitet svesti i ljubavi i naučimo služiti život umesto da od njega otimamo i živimo kao ranije ...
Najzad, probuđena Duša dobije mogućnost da još u ovom životu ostvari Realizaciju Sebe, kada potpuno spozna sebe kao duhovno biće i sve svoje prave mogućnosti i sposobnosti i kada po prvi put nadraste i nadjača svoj, koliko do juče, kloparajući i razulareni um. Daljom i konačnom dogradnjom svoje svesti i ljubavi Duša ima za cilj da Spozna i svog Kreatora a to je ono što je završni cilj po učenjima stvarnih duhovnih učitelja ali i po učenjima onih koji su nazvani filozofima.
Kada bi očistili um od mnogih primesa i pogledali srž filozofije i religije videli bismo istovetnost a to je dosezanje visokih stanja svesti i ljubavi sa čime se dostiže i duhovna sloboda koju je Hrišćanstvo nazvalo "Spasenjem."
Ljubav i svest nas vode do našeg cilja a to je da prekinemo dalju reinkarnaciju i živeći na čisto duhovnim svetovima (tamo gde je čista svest) služimo život.
Onaj ko želi raditi na svom podizanju ili svojoj realizaciji uvek je najbolje da počne od svojih snova budući da su oni tajni prolaz do najviših stadijuma svesti, ljubavi i istine.....
 
Prvo bih želeo da pozdravim sve forumaše i poželim ugodan dan,verovatno će nekima biti čudno i pomalo smešno,baš ti je orginalna tema(sarkazam)

ali stvarno se pitam,šta je ustvari smisao života?
Pitao sam mnoge ljude,čuo sam hiljadu odgovora,verovatno čovek sam sebi kreira,nekome je smisao da ima porodicu da odgaji decu,nekom da uživa u životu
da se zabavlja,nekome je mir,tišina,okruženje sa malo ljudi,putovanja,samo da produži vrstu itd itd da ne nabrajam kakve sam sve stvari čuo ali realno to je samo ono što smo mi sami nama odredili,ali koje je Istinski smisao,čemu sva ta zabava,porodica,posao,avanture i tako dalje,da li postoji neki razlog,mislim ajde da posmatram sa ateističke tačke gledišta. Umreš na kraju bez obzira na sve,i nema te ne postojiš,sve što si uradio je na neki način bilo uzaludno,ajde produžio sam vrstu,i oni će umreti i njihovi potomoci jednom,svemu dodje kraj. Postao sam vernik,verujem u neko uzvišeno biće,silu,energiju,verujte mi ljudi mora postojati nešto nazovimo dušom,inače ništa ovo nema smisla.

Nešto što je večno,što se ne može uništiti,čuo sam da ljudi nakon kliničke smrti se potpuno promene i većinom ćute o tome,na primer,šef smene kod mog burazera u firmu.

Stvarno se pitam....

Писао сам о смислу живота раније и пренећу то као одговор:

На једном форуму овде човек,очито под утицајем многобројних најава смака света, а које подстичу догађања којима смо окружени, од промена климе до политичких турбуленција, тражио је предлоге шта би требао да уради пре тог краја света? Шта је важно да не пропусти?
Предлагали су му много тога. Од одласка на утакмицу до остављања потомства....а нико није образлажио разлоге тога или зашто би све то радио?

Увек се сетим, када причамо о тој теми, филма "Спасавање редова Рајана" ..кога извуку из немачког обруча али по цену губитка многих живота, тако да му капетан ,умирући, каже да то не буде узалуд и да проживи живот тако да све те жртве положене зарад његовог спасавања, имају неки смисао.
И на крају филма... када је Рајан већ старац, долази на гроб тог капетана водећи породицу, синове и унуке питајући се да ли је успео у томе. Да ли је оправдао своје спасење јер је ето формирао породицу.


Није то успех! То је градња кула од карата.

Треба у животу тражити оно што не настаје, нити нестаје, већ увек јесте како би рекао Платон. Сва задовољства, све уобичајене активности јесу пролазне, ништавне... апсурдне. Као што су ништвана сва задовољства осуђеника који чека извршење смртне казне.

Sta moze da bude ozbiljno za coveka u zatvoru osudjenog na smrt? Kako da se spase , kako da pobegne ; nista drugo za njega ne moze da bude ozbiljno.
citat G.I. Gurdjijev

Ма колико наизглед исправно мишљење било да ми нестајемо после смрти а остаје свет...то није тачно. Свет као такав нестаје а ми остајемо. "Ништа" је псеудопојам без значења и никада за нас неће бити неко "ништа", већ нешто. Тако да је смрт реалан прелаз у нешто.

Пре смрти треба се дакле припремити за то нешто... стицати знање. Знање које ће разоткривањем илузорне природе света и живота и ништавности овакве врсте егзистенције у којој смо, коначно и у перспективи, довести до негације воље и до спасења на начин да се никада више не вратимо у егзистенцију у којој смо.

Сведенборг је таква деловања назвао облачење свадбеног руха.

Ponekad se događa da se u Društvo andjela uvuku licemeri, naviknuti da skrivaju svoju unutarnjost, tako da uzimaju izgled dobra u kome su oni koji sačinjavaju to Društvo, te tako oponašaju Anđele svetla. Ali, tu ne mogu dugo ostati, jer iznutra ih nešto počinje izgarati i mučiti, te im lica poprimaju olovnu boju i nestaje im daha. To im menja uticaj i dejstvo oprečnog života. Oni se tada žure da stignu u Pakao, gde se nalaze njima slični, i ne odvažuju se da se popnu drugi put. Takvi su slični čoveku koji za stolom medu zvanicama nije bio obučen u svadbeno ruho, pa je stoga bio bačen "u tamu najkrajnju"

Свадебно рухо је оно што зовемо "ја"... наш сопствени дух који је квалитативна множина...или нешто слично мелодији. Свака мисао, сваки увид који стекемо за живота креира и мења мелодију нашег бића...као што свака нота мења мелодију композиције. После додавања ноте, мелодија више није иста. Исто тако, после неке мисли, искуства, увида, мелодија нашег бића није иста. Промењена је. Свадебно рухо је тиме добило нови изглед.

Тако да на питање шта да радиш пре смрти?

Одговор је све оно што ће учинити да када смрт дође, не нађеш се го на краљевској свадби и да зато будеш избачен са ње.
 
Ako misliš, u obliku nekog skora, ili rešenja na neko logično pitanje. Dakle, nešto što bi potpadalo pod ljudski spektar sposobnosti za rezon - sumnjam da je moguće kvantifikovati odgovor, koji bi zadovoljio. Svakog ponaosob, i sve odjednom.

Ljudska sposobnost da u svemu vidi šablon je evolutivna karakteristika, koja je poslužila koliko je i odmogla. Potraga za šablonom, smislom, preselila se sa planetarnih htenja - na kosmičke, kroz vreme. Jedno pitanje, pitanje boga je postalo pitanje kosmosa.
Recimo, Lav da je postao, kao zverko, najviši na lestvici stvorenja po Zemlji, moguće je da bi video kosmos kao veliku sočnu šniclu, koju treba zagristi. Opet šablon, ali nešto drugačije vrste.
Dakle, na pitanje svoje, odgovor jedini koji možeš dobiti - jeste šablon, ili opis nekog šablona. A to svakako ne može biti ni na koji način zadovoljavajuće.
U takvoj prilici većina ljudi obično odluči da se zadovolji aproksimantom svoga iskanja - nekome je to religija, nekome vojska, nekome muzika, nauka, nekome sport, narkomanija, bilo šta. Neki prostiji šablon, koji se može percipirati uz manje turbulencije.
 
Тако да на питање шта да радиш пре смрти?

Одговор је све оно што ће учинити да када смрт дође, не нађеш се го на краљевској свадби и да зато будеш избачен са ње.
Kako god se oblačio-sve ti spadne I ides u društvo mrtvih pesnika-kako si I došao ovde-od majke rođen!:eek::sad2::whistling:
 
Kako god se oblačio-sve ti spadne I ides u društvo mrtvih pesnika-kako si I došao ovde-od majke rođen!:eek::sad2::whistling:

Јел. А то што сам ти сто пута одговорио на то је ушло на једно а изашло на друго уво а остало ово што каже Шилер:

Они су као жене које се стално враћају својој првој речи када им се умно говорило сатима.
Шилер

Дакле, све што ти се изнесе ти се враћаш својојо првој речи.

Ти видиш како неко умире и војла. Све је јасно.Могу сада филозофи да ти декламују да ствари нису тако просте како их видиш али џаба. јел тако?

Ништа зато. И ово што сада напишем тј разбиће се као јаје о зид. Али због оних који ово читају а који осим што гледају умеју и да мисле даље од тога што виде, да одговорим поново:

Simbolično šefe,simbolično...Jer to je bezvredno-potvrdu i certifikat da je to tako dobijaš od predsedavajućeg mitinga čutologa (miting spomenika)...
Hrabri čoveče...

Ти нон стоп понављаш тај израз који си измислио и фиксирао.. тај "Митинг ћутолога". И онда га износиш као неки ДЕУС ЕХ закључак свих расправа којих овде водимо. Међутим, та твоја шаљива поштапалица за коју мислиш да је улитмативна истина јесте једна твоја наивна заблуда. И сачувај је за себе. Ево, морам да поставаљам слике да би вас тргнуо из омамљености празних апстракција, и вратио на конкретне чињенице било посредне било непосредне.

Кажеш да је "митинг ћутолога" тј овако нешто, показатељ да субјекта после смрти НЕМА!
4987788_f260.jpg


Јел? А шта је онда ово што ову слику посматра или у имагинацији замишља? Јел то тај субјекат кога после смрти нема? :neutral:

Ако кажеш чим то схватиш. "Па очито је да има субјекта када овај "митинг ћутолога" замишљамо али нема га после смрти."

Да ли? Ок онда ако ти тако кажеш. Али да би показао истинитост те твоје тврдње мораш дати и разлог за то. Замисли онда овај митинг ћутолога овакав какав је, али без субјекта који га опажа или замишља?

Немогуће?

Епа, та немогућност да замислиш свет без твог сопственог субјекта може ти показати да изван свести, изван овог световног постојања не постоји објективан свет већ постоји нешто сазнању непојмљиво а ипак нашем духу најближе. Оно што зовемо ствар по себи, трајање ,воља, ЈА или субјекат.
 
Uveren sam da ne postoji ni svet ni zivot...

Ovo sto mi zivimo je SAMO JEDNA MISAO.

Ta misao se pojavljuje sa nasim rodjenjem i nestaje sa smrcu...

Sve je tu unapred odredjeno: mi zivimo jedan film unapred napravljen ...

Sve je u toj misli i dok ona postoji postoji sve ovo oko nas.

Kada se ugasi - svega odjednom nestaje.

Meterijalnog sveta nema....Nema ni duse...Kada umremo sve nestaje, misao se gasi...
 
Епа, та немогућност да замислиш свет без твог сопственог субјекта може ти показати да изван свести, изван овог световног постојања не постоји објективан свет већ постоји нешто сазнању непојмљиво а ипак нашем духу најближе. Оно што зовемо ствар по себи, трајање ,воља, ЈА или субјекат.
:mrgreen:Štos je u tome da ja svet bez mene ladno mogu da zamislim-isti je ovakav,samo mene nema u njemu,dok je tebi to
neprihvatljivo I stoga veruješ da ćeš I dalje nekako postojati...:manikir:

- - - - - - - - - -

A kroz miting čutologa samo corvusi grakču s obližnjih stabala,a spomenici cute ko zaliveni-nema bune...
Disciplina maksimalna 100% totna!:cool:
 
Prvo bih želeo da pozdravim sve forumaše i poželim ugodan dan,verovatno će nekima biti čudno i pomalo smešno,baš ti je orginalna tema(sarkazam)

ali stvarno se pitam,šta je ustvari smisao života?
Pitao sam mnoge ljude,čuo sam hiljadu odgovora,verovatno čovek sam sebi kreira,nekome je smisao da ima porodicu da odgaji decu,nekom da uživa u životu
da se zabavlja,nekome je mir,tišina,okruženje sa malo ljudi,putovanja,samo da produži vrstu itd itd da ne nabrajam kakve sam sve stvari čuo ali realno to je samo ono što smo mi sami nama odredili,ali koje je Istinski smisao,čemu sva ta zabava,porodica,posao,avanture i tako dalje,da li postoji neki razlog,mislim ajde da posmatram sa ateističke tačke gledišta. Umreš na kraju bez obzira na sve,i nema te ne postojiš,sve što si uradio je na neki način bilo uzaludno,ajde produžio sam vrstu,i oni će umreti i njihovi potomoci jednom,svemu dodje kraj. Postao sam vernik,verujem u neko uzvišeno biće,silu,energiju,verujte mi ljudi mora postojati nešto nazovimo dušom,inače ništa ovo nema smisla.

Nešto što je večno,što se ne može uništiti,čuo sam da ljudi nakon kliničke smrti se potpuno promene i većinom ćute o tome,na primer,šef smene kod mog burazera u firmu.

Stvarno se pitam....
Smisao zivota je umrijeti radi zivota i zivjeti radi smrti, a to je jedno isto. Dakle, umrijeti zbog eto neke lijepe i dobre zene... ali ne u smislu da kidas vene, nego da je to kao na spanskim serijama zabranjena ljubav, pa te neko kida na komade do smrti ko Mel Gibsona u "Hrabro srce" ili jeretika fra Dolčina [fra Dolcino] i njegovu Margaret u stvarnosti...ali imamo mi odlicne pjevace, smisao je i opljanit se uz ovo, idem da kupim votku...
 
:mrgreen:Štos je u tome da ja svet bez mene ladno mogu da zamislim-isti je ovakav,samo mene nema u njemu,dok je tebi to
neprihvatljivo I stoga veruješ da ćeš I dalje nekako postojati...:manikir:

Да. Тако је за вас који гледате неспособни да мислите мало изван тога што видите.
Као дивљаци у амазонској џунгли. У радију су мали људи! И можеш ти да им објашњаваш електронику ко
колико хоћеш.... У радију певају мали људи.

Кажеш, можеш да зaмислиш свет без твог сазнајућег субјекта . Кажеш исти је овакав само тебе нема.
То је безвезарија, апсурд, у правом смсилу наивна будалаштина.
Као што можеш да замислиш једnaкостраничан правоугули троугaо у равни тако можеш и да замислиш објект без субјекта.


Pokusaj da zamislis svet u buducnosti u kome ne postoje saznajuca bica. Svih sest milijardi ljudi je nestalo.Nestalo je ostalih saznajucih bica
Znaci u tom svetu nema subjekta a svet postoji potpuno isti kakvim ga opazamo danas .

Verovatno ces reci da nema nista lakse od toga.

Evo, zamisljas brda, doline, drvece, travu, sunce , mesec. Sve to postoji kao takvo a nema saznajucih bica. To je svet bez subjekta:
On izgleda kao na ovoj slici:

nature17111_zpsa0f26e1a-1.jpg


Medjutim, vidis li da ovde nesto ne štima? Subjekta ima. Ti si taj koji ovu sliku posmatra i zamislja. Ovaj svet ovakav postoji u tvojoj svesti
Pokusaj da zamislis svet koji bi bio ovakav a da nema subjekta ispred koga je ili tebe koji ga zamislja i opaza ovakvog.

Vidis, u ovom trenutku ukazujemo na premisu koja je dostupna samo samosvesti ne i opazanju ili na subjekat. Subjekta nema nigde spolja ..njega cemo pronaci jedino u sebi na neposredan nacin. Zato nije moguce Barkljevu korelativnost dokazvati posredno, pozivajuci se na logiku i odnose izmedju stavri. Ovde imamo nesto sto nije stvar u odnosu prema svim ostalim stvarima .. samim tim taj odnos moze se uvideti samo neposredno. Nikakve analogije i metafore nemaju vazenja.

Ali onaj ko ima mogucnsot takve introspekcije,..takvog osvrta na praosnovnu cinjenicu svesti ..na odnos ja i spoljni svet oko mene...Takav covek moze uvideti apodkitcki (apsolutno) da svet kakvim ga opazamo svoje sustinsko postojanje kao takvog, ima u svesti subjekta koji ga opaza i koji je ispred njega. Uklonimo subjekat koga nalazimo u samosvesti i objekat nije vise objekat.

Na prvi pogled izgleda da je izvesno da bi objektivni svet postojao i onda kada ne bi postojalo nijedno spoznajuce bice , jer se o tome in abstracto da razmisljati a da ne izbije na videlo protivurecnost koja se nalazi u osnovi toga. Ali kada covek pokusa da realizuje tu apstraktnu misao , sto ce reci da je svede na opazajne predstave u kojima ona jedino moze naci svoju istinitost, pa shodno tome pokusa zamislliti nekakav objektivni svet bez saznajuceg subjekta, onda on shvata da je ono sto tako zamislja u stvari nesto suprotno od onoga sto je smerao, naime , da to sto je zamislio nije nista drugo do postupak u intelektu jednog saznajuceg subjekta koji opaza jedan objektivan svet , dakle, da je to upravo ono sto je on hteo iskljuciti. Jer taj opazajni i stvarni svet ocevidno je fenomen mozga pa otud i protivurecnot u hipotezi da bi taj svet mogao i postojati kao takav nezavisno od svih mozgova.

Sopenhauer
 
Poslednja izmena:
Ko se rodio samo da bi ljepoti svjedocio, imao se rasta i roditi ...
ako ces "Gorski Vijenac" meni je ovo najfilozofskiji dio:
- VUK: zalije mi je sto mi se slomila puska no da su mi brata ubili, znas kakva je bila strasna, moze li mi ko od majstora sa primorja - cuo sam da svasta znaju - popravit to, neki kovac
- VLADIKA DANILO:
mrki Vuce, podigni brkove
da ti vidju toke na prsima [da ti vidim toke (vrsta pancira od metalnih djelova spojenih) na prsima
da prebrojim zrna od pusakah
kolika ti toka polomise [da prebrojim koliko su ti djelov metalnih na tokama polomile puske]
mrtvu glavu ne dize iz groba [mrtvacu glavu jos niko ne dize iz groba]
nit prekova bistra dzeferdara [nit iko prekova dobru pusku (dzeferdar) koja se slomila]
ti ces pusku bolju nabaviti
a u ruke Mandusica Vuka
svaka puska bice ubojita

vladika danilo ustaje i daje iz kredenca (regala) Vuku jedan dobar dzeferdar
(tu je kraj gorskog vijenca)

- to kad procitam idu mi suze na oci od srece, kao da pocinjem da vjerujem u zivot poslije smrti...
 
ako ces "Gorski Vijenac" meni je ovo najfilozofskiji dio:
- VUK: zalije mi je sto mi se slomila puska no da su mi brata ubili, znas kakva je bila strasna, moze li mi ko od majstora sa primorja - cuo sam da svasta znaju - popravit to, neki kovac
- VLADIKA DANILO:
mrki Vuce, podigni brkove
da ti vidju toke na prsima [da ti vidim toke (vrsta pancira od metalnih djelova spojenih) na prsima
da prebrojim zrna od pusakah
kolika ti toka polomise [da prebrojim koliko su ti djelov metalnih na tokama polomile puske]
mrtvu glavu ne dize iz groba [mrtvacu glavu jos niko ne dize iz groba]
nit prekova bistra dzeferdara [nit iko prekova dobru pusku (dzeferdar) koja se slomila]
ti ces pusku bolju nabaviti
a u ruke Mandusica Vuka
svaka puska bice ubojita

vladika danilo ustaje i daje iz kredenca (regala) Vuku jedan dobar dzeferdar
(tu je kraj gorskog vijenca)

- to kad procitam idu mi suze na oci od srece, kao da pocinjem da vjerujem u zivot poslije smrti...

Forma je pozajmljena, ali sustine sam je autor :D
 

Back
Top