Istine i zablude o bombardovanju 1999.

Untitled.jpg


- - - - - - - - - -

Untitled.jpg


- - - - - - - - - -

Untitled.jpg


- - - - - - - - - -

Untitled1.jpg


- - - - - - - - - -

Untitled.jpg
 
Iskander, jel znas nesto o borbama u Rugovskoj klisuri?


Konkretno, sta?

Konkretno me sve zanima. Tamo je kako i sama reč kaže klisura, znači veoma težak teren za nastupanje. Pretpostavljam da u tim stenama od planina ima i pećina i da je zgodno za skrivanje. Gledao sam neke video snimke kao reportaže iz tih predela. Put je uzan i pun krivina. Gde su bile te borbe? na planini ili?
 
Konkretno me sve zanima. Tamo je kako i sama reč kaže klisura, znači veoma težak teren za nastupanje. Pretpostavljam da u tim stenama od planina ima i pećina i da je zgodno za skrivanje. Gledao sam neke video snimke kao reportaže iz tih predela. Put je uzan i pun krivina. Gde su bile te borbe? na planini ili?

Nisu se vodile borbe u Rugovskoj klisuri, ja konkretno ne znam ni za jedan veci dogadjaj. Mozda je bilo sporadicnih napada iz zaseda, ali vojska i policija izuzetno dobro poznaju teren, tako da ih nije bilo moguce uvuci u takvu vrstu borbe...pogotovo sto svi znamo da ovk i siptari nisu neki borci vec banda koja napada iz zasede i to ako je moguce sto dalje (zbog svoje bezbednosti). Da se razumemo, pricam o borbi o otvorenom sukobu na terenu, toga u klisuri nije bilo...Znam za jedno vozilo V.P. koje je naletelo na postavljenu minu, 7 ili 8 mrtvih to je sve sto mogu da ti kazem o tom delu Kosmeta. (ovo 7 ili 8 ...ne znam da li je osmi vojnik preziveo, bio je tesko opecen.)
 
Nisu se vodile borbe u Rugovskoj klisuri, ja konkretno ne znam ni za jedan veci dogadjaj. Mozda je bilo sporadicnih napada iz zaseda, ali vojska i policija izuzetno dobro poznaju teren, tako da ih nije bilo moguce uvuci u takvu vrstu borbe...pogotovo sto svi znamo da ovk i siptari nisu neki borci vec banda koja napada iz zasede i to ako je moguce sto dalje (zbog svoje bezbednosti). Da se razumemo, pricam o borbi o otvorenom sukobu na terenu, toga u klisuri nije bilo...Znam za jedno vozilo V.P. koje je naletelo na postavljenu minu, 7 ili 8 mrtvih to je sve sto mogu da ti kazem o tom delu Kosmeta. (ovo 7 ili 8 ...ne znam da li je osmi vojnik preziveo, bio je tesko opecen.)

Hvala. Verovatno se ono naredjenje i izdalo nakon tog dogadjaja.
 
http://www.blic.rs/vesti/politika/objavljeni-transkripti-klinton-spasao-zivot-milosevicu/de22n40


"OBJAVLJENI TRANSKRIPTI Klinton spasao život Miloševiću

Gotovo 15 godina nakon što je prestao da bude predsednik Sjedinjenih Američkih Država, u dokumentima iz biblioteke Bila Klintona pojavili su se transkripti razgovora koje je vodio sa tadašnjim britanskim premijerom Tonijem Blerom, njegovim najboljim prijateljem među svetskim liderima, piše "Njujork tajms".
Između ostalog, Klinton i Bler su razgovarali i o tadašnjem predsedniku Srbije Slobodanu Miloševiću i situaciji na Kosovu tokom 1999. godine.

Klinton je u razgovoru sa Blerom odbacio mogućnost ubistva Slobodana Miloševića.

Tokom NATO bombardovanja, Klinton je bio otvoren za postizanje sporazuma koje bi ostavilo Slobodana Miloševića na vlasti.

Klinton je uporedio Miloševića i Sadama Huseina i istakao da ne želi da ih ubije.

On je bio sumnjičav u pogledu slanja kopnenih trupa bez obrzira na pritisak kome je bio izložen u zemlji, delimično i zbog toga što bi to pogoršalo već postojeće tenzije sa Moskvom, koja je bila saveznik Srbije, piše list.

"Kada je reč o opciji slanja trupa, šta ćemo do đavola da radimo sa Rusijom ako to dovede do sloma naših odnosa?", upitao se Klinton.

Međutim, deo u kojem Bler daje odgovor Klintonu na to pitanje nije moguće videti iz objavljenih transkripata jer je sakriven, ali se dalje vidi da se Klinton složio sa njim i zatim su počeli da pričaju o drugim stvarima.

Klinton i Bler razgovarali su i o smrti princeze Dajane, a Klinton je Bleru ispričao i anegdotu o ručku sa Borisom Jeljcinom.Sve objavljene transkripte možete pročitati ovde :




http://clinton.presidentiallibraries.us/files/original/5aa4876f138a60330e869d23b372880d.pdf
 
Sta bi bilo kad bi bilo je ta prica o "tepih bombama" sa velikom izvesnoscu da ju je smislio mozda upravo neko od "potpisnika sa nase strane onog sramnog Kumanovskog dogovora" samo u cilju opravdanja sopstvene , recimo - nemoci da se izbegne ta situacija pre zlocinackog bombardovanja Srbije od strane zlocinaca iz NATO pakta i to bez saglasnosti Ujedinjenih Nacija , a i da se nosi sa posledicama koje su nastale u toku samog bombardovanja na nacin koji bi nasoj strani doneo povoljnije razresenje tog konflikta , a posebno nakon prestanka ratnih dejstava .
Tu ne vidim da je u pitanju , hajde da budem malo "blag" , dakle , tu ne vidim da je u pitanju samo losa odluka jedne osobe u "Lancu komandovanja" , vec je u vidu propust ili bolje reci niz propusta i ,mnogo , mnogo pre "dogadjanja sa pocetka `90 - tih".


Ја се сећам нечије старе поруке са форума, мислим да је forum.srpskinacionalisti.rs, наводно је неколико наших војних званичника почетком јуна било позвано у НАТО војну базу Авиано, и амерички официри су им представили нуклеарну бомбу (!) која је требало да збрише Београд са лица земље уколико не присилимо Милошевића на мировне преговоре/ капитулацију. Чињеница је да је наш противник био не само технолошки и бројно далеко надмоћнији, већ и у потпуности без скрупула, части и принципа. Генерал Мајкл Шорт се пред почетак агресије заклињао Драгољубу Ојданићу да ће "Београд и Србија бити уништени" буде ли дошло до сукоба. Не знам шта се одвијало у главама америчких пилота који су нас гађали, али је очигледно да нас је Шорт мрзео крвнички, дао је неколико интервјуа на тему '99-е, и сви одишу његовим поносом над уништењем (не поразом) Србије...

A propos нуклеарне бомбе, случајно знам да је фабрику "Застава" у Крагујевцу уништио Пол Тибетс IV, унук Пола Тибетса Млађег (1915-2007), који је спржио Хирошиму '45-е.
 
Ја се сећам нечије старе поруке са форума, мислим да је forum.srpskinacionalisti.rs, наводно је неколико наших војних званичника почетком јуна било позвано у НАТО војну базу Авиано, и амерички официри су им представили нуклеарну бомбу (!) која је требало да збрише Београд са лица земље уколико не присилимо Милошевића на мировне преговоре/ капитулацију. Чињеница је да је наш противник био не само технолошки и бројно далеко надмоћнији, већ и у потпуности без скрупула, части и принципа. Генерал Мајкл Шорт се пред почетак агресије заклињао Драгољубу Ојданићу да ће "Београд и Србија бити уништени" буде ли дошло до сукоба. Не знам шта се одвијало у главама америчких пилота који су нас гађали, али је очигледно да нас је Шорт мрзео крвнички, дао је неколико интервјуа на тему '99-е, и сви одишу његовим поносом над уништењем (не поразом) Србије...

A propos нуклеарне бомбе, случајно знам да је фабрику "Застава" у Крагујевцу уништио Пол Тибетс IV, унук Пола Тибетса Млађег (1915-2007), који је спржио Хирошиму '45-е.

Prvi put cujem za ovo
 
Ako je to uopste tacno , to bi se pre nazvalo "psiholoski rat" i slamanje volje i zelje za otporom kod jedne od sukobljenih strana ili cak i kao izgovor nekom od potpisnika "Kumanovskog sporazuma" ...
A sto se tice nuklearki , kazu da nisu sve "nehumane " , vec da imaju i one koje ne ostecuju objekete , vec "samo nepotrebnu zivu silu i nacine po neku od koleteralnih zrtava" , tako da pobednik nakon kraceg vremena moze bez bojazni po svoju zivu silu da zaposedne okupiranu teritoriju ...
To je doktrina blic kriga , a ona savremenija i "humanija" ide sa posrednim dejstvima koja nisu odmah uocljiva ( stvaranjem neregularnih odnosa u zajednici , stres , nekvalitetan nacin svakodnevnog zivota za siru populaciju , neuredjenost drustva , socijalne i zdravstvene zastite , ishrana koja nije ni kvalitetna , niti je u dovoljnoj meri na raspolaganju sirem stanovnistvu , vec na protiv ...) ili ako i jesu , ona se minimiziraju i vrsi se zamena teza i opstrukcija onih koji su to primetili na vreme i njihova izolacija na raznorazne nacine ...
 
Porodica mu gladuje: Vojislav Perović, otac troje maloletne dece i ratni invalid, koji je spasao celu jedinicu, fizikališe i dresira pse kako bi preživeo jer mu ni žena nije zaposlena

Oficir, otac troje maloletne dece, invalid. Čovek koji je najzaslužniji što su se svi vojnici iz legendarne jedinice „Džoker“, posle krvave odbrane karaule Košare, živi vratili svojim kućama. Ratni heroj Vojislav Perović (45) danas kosi travu u tuđim dvorištima i dresira pse. Tako preživljava.

Na tribini održanoj pre tri dana na Pravnom fakultetu u Beogradu povodom navršavanja 17 godina od završetka bitke na Košarama, najčešće se moglo čuti ime Vojislava Perovića. 

Junačka jedinica

Zlatko Solunac, pripadnik 5. bataljona 125. motorizovane brigade Vojske Srbije, i najmlađi heroj s Košara Vojislav Vukašinović prekidali su svečane govore da bi za život zahvalili jednom čoveku - upravo poručniku Peroviću.
- Suze su mi same krenule kad sam ih video ovde i kad sam čuo kako mi zahvaljuju. Njihove reči su najveće priznanje koje sam mogao da dobijem u životu. Srce mi je puno kad ih vidim posle 17 godina sve žive i zdrave. Dobro, ne baš najzdravije, ali bar smo živi - kroz gorak smeh priča za Kurir Perović, koji je rat 1999. godine završio kao invalid četvrte kategorije.

Tada, te 1999. godine sa 28 godina, na obroncima Prokletija nedaleko od Đakovice i Dečana, u najžešćim udarima NATO bombardovanja na tadašnju Jugoslaviju, komandovao je legendarnom jedinicom „Džoker“ u okviru 125. motorizovane brigade VS.
- Junačka je to bila jedinica! Niko nije poginuo, ali to je božja zasluga. Od mojih samo sam ja teže povređen pošto sam ranjen minobacačem 1. maja u planinama. Sledećeg dana su me odneli u pećku bolnicu. Imam ožiljke po celom telu, levom ramenu, ruci, oštećen mi je i sluh, 80 odsto sam invalid. Ipak, borci s Košara su živi dokaz da se sve može preživeti - kaže Perović.

Mizerna penzija

Danas ovaj ratni vojni invalid živi u Beogradu od invalidske penzije sa suprugom i troje maloletne dece. Ipak, penzija nije dovoljna.
- Supruga ne radi, čuva decu. Imam dve ćerke od po 16 i 14 i sina od 12 godina. Radim te povremene poslove, kada ih ima... Šišam travu, dresiram pse... I čekam moju Srbiju da me pozove ako joj ikada ponovo zatrebam - priča ovaj zaboravljeni heroj.

Na Veliki petak 9. aprila 1999. u tri sata posle ponoći počela je masovna artiljerijska paljba iz pravca Albanije na karaulu Košare, uz pešadijsko učešće OVK radi kopnenog prodora u Srbiju. Bitka je završena 14. juna potpisivanjem Kumanovskog sporazuma i povlačenjem VJ.

Pakao karaule
IZVLAČIO LEŠEVE POGINULIH

Zlatko Solunac, pripadnik 5. bataljona 125. motorizovane brigade, služio je vojsku u Kosovskoj Mitrovici te 1999, kada su ga 11. aprila, dva dana posle zvaničnog početka odbrane Košara, poslali na paklenu karaulu - da izvlači leševe preminulih saboraca.
- Taj teren je zaista bio paklen - potok, planine, razrovana zemlja, mraz. Često su napadali noću. Život dugujem svojim oficirima. Bila je to najbolja jedinica u kojoj sam služio - priseća se pakla jugoslovensko-albanske granice Solunac.
 

Back
Top