"Nepristrasni civili " , izgleda , "ne razumeju metodologiju rada i ovlascenja naoruzanih uniformisanih lica na posebnim zadacima" , tako da ...
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Da, o tome znaju oni koji ne smeju da pricaju.
Са знањем долази одговорност. Тако они који знају углавном и не смеју да причају.
Лепо сам говорио. Ми смо увек успевали да се изборимо са непријатељем кога видимо, то показује наша ратоборна историја, али зато са непријатељима које имамо сад нпр. домаћи издајници, страни плаћеници, различите НВО итд. ми изгледа не знамо шта да радимо. Провалили су они да нам на силу не могу наметнути своје мишљење, ма какво да је. Али зато на фињака из прикрајка, манипулацијом, пропагандом, сакривени у сенци, итекако могу. То видимо дан данас.
Најгоре је што они који би требало да се боре против таквих ствари, изгледа не дају, што би се рекло, две паре за националне интересе, него само за своје (џепове).
Прочитајте ово.
Зашто код нас има тако мало патриота и националиста (сада је убачено у српску колективну мисао да је националиста нешто јако лоше иако очигледно не знају ни шта тај појам представља)? Зашто нас тако мало брига шта ће нам се десити?
Ono sto ja vidim po (Beogradu a i sire), od tih mladih ljudi koji su, hajde da kazem - prosrpski nastrojeni, svelo se na isticanje drzavnih i nacionalnih obelezja, ali obavezno uz obelezja klubova i simbola navijackih grupa. Danas, mlad covek, nema identitet, nema mooda da uradi nesto sam, vec se krije u masi u navijackim grupama, zeleci na taj nacin da dobije neku vrstu zastite. Citam po forumima razne teme, ne samo na krstarici, pa npr ova situacija u Ukrajini. Mladi ljudi , navijaci, pozivaju druge da ..."idu da pomognu braci Rusima..."Koji su to mozgovi? Nepismene i neobavestene budale, sa viskom adrenalina koji ne znaju da iskoriste, ali bukachi su najglasniji. Verujem, da, ne daj boze opet ratujemo, 99% od tih bukacha ne bi smelo da se odazove pozivu na odbranu svoje zemlje, ali zato ce svakako biti prvi da u nekim rusilackim neredima, protestima protiv vlasti, ruse , pale i pljackaju ono sto je neko drugi sagradio i stvorio. Da li je to nacionalizam? Ako jeste - ja nisam nacionalista, ako je to Srpstvo - ja ne zelim biti takav Srbin, ako je to neka sila - blago njihovim protivnicima jer ce im biti lako sa njima takvima.

Ono sto ja vidim po (Beogradu a i sire), od tih mladih ljudi koji su, hajde da kazem - prosrpski nastrojeni, svelo se na isticanje drzavnih i nacionalnih obelezja, ali obavezno uz obelezja klubova i simbola navijackih grupa. Danas, mlad covek, nema identitet, nema mooda da uradi nesto sam, vec se krije u masi u navijackim grupama, zeleci na taj nacin da dobije neku vrstu zastite. Citam po forumima razne teme, ne samo na krstarici, pa npr ova situacija u Ukrajini. Mladi ljudi , navijaci, pozivaju druge da ..."idu da pomognu braci Rusima..."Koji su to mozgovi? Nepismene i neobavestene budale, sa viskom adrenalina koji ne znaju da iskoriste, ali bukachi su najglasniji. Verujem, da, ne daj boze opet ratujemo, 99% od tih bukacha ne bi smelo da se odazove pozivu na odbranu svoje zemlje, ali zato ce svakako biti prvi da u nekim rusilackim neredima, protestima protiv vlasti, ruse , pale i pljackaju ono sto je neko drugi sagradio i stvorio. Da li je to nacionalizam? Ako jeste - ja nisam nacionalista, ako je to Srpstvo - ja ne zelim biti takav Srbin, ako je to neka sila - blago njihovim protivnicima jer ce im biti lako sa njima takvima.
Да са овим се слажем нажалост. Навијачи и навијачке групе, у потпуности си у праву. Користе национализам као покриће за крађу и паљење. Стока једном речју. То није национализам. И то није Српство!
Ти си изгледа колико видим из овог текста што сам оставио линк највише реаговао на куповање застава и то. Иако сам ја имао на уму више однос према национализму у овој земљи. У нашој се земљи увелико ради у сузбијању патриотизма, љубави према сопственој култури и традицији, историји, језику, писму, народу, националним обележјима . . . Популарно названо мењање свести.
Ono sto ja vidim po (Beogradu a i sire), od tih mladih ljudi koji su, hajde da kazem - prosrpski nastrojeni, svelo se na isticanje drzavnih i nacionalnih obelezja, ali obavezno uz obelezja klubova i simbola navijackih grupa. Danas, mlad covek, nema identitet, nema mooda da uradi nesto sam, vec se krije u masi u navijackim grupama, zeleci na taj nacin da dobije neku vrstu zastite. Citam po forumima razne teme, ne samo na krstarici, pa npr ova situacija u Ukrajini. Mladi ljudi , navijaci, pozivaju druge da ..."idu da pomognu braci Rusima..."Koji su to mozgovi? Nepismene i neobavestene budale, sa viskom adrenalina koji ne znaju da iskoriste, ali bukachi su najglasniji. Verujem, da, ne daj boze opet ratujemo, 99% od tih bukacha ne bi smelo da se odazove pozivu na odbranu svoje zemlje, ali zato ce svakako biti prvi da u nekim rusilackim neredima, protestima protiv vlasti, ruse , pale i pljackaju ono sto je neko drugi sagradio i stvorio. Da li je to nacionalizam? Ako jeste - ja nisam nacionalista, ako je to Srpstvo - ja ne zelim biti takav Srbin, ako je to neka sila - blago njihovim protivnicima jer ce im biti lako sa njima takvima.
То је виђено још за време бомбардовања. Имали смо две Србије. Једну, која ћути и брани се и другу која пева и игра на скуповима, маше заставама и изиграва магарце. Признајем, тада тек прошавши регрутну комисију, чекајући војни позив, који се тада није десио, него тек две године касније и ја сам отишао на један такав скуп, стојао и ћутао, а ишао сам, јер сам тада то јако желео.
У међувремену имам само једно поимање спортских клубова и уопште навијања као појаве: клубови су смишљени као кукавичије јаје и подметнути су у многе земље, као успутна станица ка денационализацији. Наиме, појам нације је вековима био везан за културу и обичаје, а после су спортски клубови и репрезентације допринели томе да се скрене са старог пута на наови и да се национализам подведе под појам припадности неком клубу. Успеси репрезентација неке земље се, по мом схватању намештају. Тако на пример, Југославија је била светска сила у спорту, подижући морал њених грађана у небеса и такође ван реалних граница, бацајући нас у заслепљеност. Сви причају о рату 1991. - 1995. где се пре тог рата давао акценат на Црвену Звезду против Динама у фудбалу и на Партизан против Цибоне у кошарци, дајући на тај начин прегршт добровољаца у том рату на бази клупског ривалитета.
Од 1995. до 1999. имамо опет прегршт најављиваних директних сукобљавања репрезентације Југославије са америчким дрим-тимом, до чега није никад дошло. Оно што је било 2002. у Индијанополису се може сматрати неким пост-мечом и више делује као увод у пропаст Југославије и стварање СЦГ поред свеопштег слепила народа.
Спорт је по мени перфидна игра нерава, која заслепљује народ и доводи им шарену, намирисану, накинђурену алтернативу за њихов национални осећај и културолошки развој, а сваки спортски успех већих размера, помпезан и широм света познат, је по мени увод у следећи распад земље. Осим нас, жртве овог перфидног напада су и Грци, који су имали неколико година успехе у спорту и тако заслепљени нису правилно одреаговали на финансијско ропство. Следеће жртве су шпанци, којима ће се распарчати држава. Неке друге земље, које су предмет будућих распарчавања конзумирају неке друге опијате.
Ето, тако сам ја закључио да смо ми од пораза у РСК 1995. на брзака напумпали его да бисмо потом изгубили и Космет, мада још увек верујем да борба није готова.
Nisam ucestvovao u slupovima tokom bombardovanja, ali razumem ideju. Trebalo je malo podici moral narodu.То је виђено још за време бомбардовања. Имали смо две Србије. Једну, која ћути и брани се и другу која пева и игра на скуповима, маше заставама и изиграва магарце. Признајем, тада тек прошавши регрутну комисију, чекајући војни позив, који се тада није десио, него тек две године касније и ја сам отишао на један такав скуп, стојао и ћутао, а ишао сам, јер сам тада то јако желео.
Nisam ucestvovao u slupovima tokom bombardovanja, ali razumem ideju. Trebalo je malo podici moral narodu.
Ja znam i razumem da je to okupljanje, pevanje, nošenje meta, bilo odvratno ljudima koji su se borili na prvoj liniji odbrane. Potpuno razumem. Međutim, treba i oni da shvate i prihvate da ne mogu svi na prvu liniju, neće 7 miliona ljudi uzeti pušku. Kad je počelo bombardovanje, većina stvari je stalo, firme nisu radile ili su radile smanjeno. Ovo je bio način da se ljudi nekako kanališu i drže pod kontrolom. Bolje to nego anarhija i rasulo. Popravljalo je moral.
Ja sam lično bio iznenađen kada smo kapitulirali jer me je tadašnja propaganda uveravala da možemo godinama tako da nastavimo. Drago mi je bilo zbog brata koji je bio u rezervi jer sam znao da se živ vraća kući, ali mi je bilo krivo jer sam imao utisak da smo popustili iako nismo morali.
To je pravi pilot.SLAVA MU
Ako mogu ja da kažem u vezi toga, lično znao sam da ne možemo svi da budemo u uniformi, tako da su i ti ljudi, koji su izlazili na mostove, iskazali ogromnu hrabrost jer nije svejedno da stojiš na mostu koji je potencijalna meta, a iz nekih drugih izvora znam da je zlotvore iz nato boleo **** za ljude na mostovima, nije to njima predstavljalo nikakvu prepreku da gađaju mostove, tako da je ogroman rizik bio uopšte nalaziti se u blizini tih mostova. Više mi se gade ljudi koji su u uniformama paradirali gradovima, naročito na Kosovu i Metohiji iako nigde nisu bili angažovani, ali su zato pljačkali sve što su mogli, krijući se iza tih uniformi. Ako neko nije sposoban da shvati značaj i nešto sveto u vezi uniforme Srpske vojske, nemoj ni da je oblači, možda je pogodniji na nekom drugom mestu.
![]()
![]()
![]()
Posledice tepih bombardovanja sela Planeja tokom borbi pocetkom juna 1999. U ovom selu je bila komanda odbrane granicnog pojasa za karaulu Gorozup i rejon Pastrik planine, na zalost pogodjena kada je nekoliko nasih boraca i oficira izgubilo zivot, a dosta njih je i ranjeno. Ove slike su nacinjene nakon povlacenja vojske Jugoslavije sa Kosova i povratka stanovnista iz sela Planeja.