Истина

Istina-satisfakcija iluzije zivota koju je covecanstvo u neuspesnom pokusaju da svet ucini nivelisanim i u vremenu i u prostoru,nesebicno dalo teznju svakom stanovniku ove planete za vreme boravka na njoj.Logika istine ,zasnovane na dokazivanju lazi crpi intelekt i narusava dusevni integritet,sto vrlo cesto podstice nemoc te samim tim i demoralise kroz saznanje da je upravo ta istina gasovito agregatno stanje sa odredjenim nus pojavama ili trovanja ili eksplozije ili opijenost.I jedino sto je pozitivno iz svega toga je sto je svako od nas dobio nadu da ce taj gas promeniti oblik nekada i nekom nasem u buducnosti.
 
Nemamo mnogo razloga da se ponosimo svojom svescu jer Istinu o sebi i Prirodi jos uvek ne znamo, a ona je iskljucivo u domenu svesti. Istina nikada nije bila skrivena od coveka, ali je covek uvek bio lenj i nezainteresovan da se njome bavi, zbog cega je njegova svest kao sposobnost slozenog razumevanja, ostala nerazvijena. Cak ni prosti, nagonski oblik razumevanja nismo razvili do kraja, tako da jos uvek nismo u stanju da razlikujemo ni dobro od zla. Zbog toga nasa svest kao visa nagonska sila cesto nije u sluzbi dobra, vec zla.

PROCES SAZNAVNJA ISTINE

KAO PSIHICKI PROCES

Zivot kao fizicka i psihicka pojava i process

Zivot smo, u stvari, mi sami. Mi smo fizicka pojava i proces, koja se u sebi, subjektivno, manifestuje kao psihicka pojava i proces. Kao takav, Zivot ima znacenje Nagona Samoodrzanja. On je sila koja postoji sama po sebi - koja samu sebe stvara i odrzava. On je sila koja je sama svoj razlog, uzrok, svrha i posledica.

Manifestacije Zivota kao psihickog procesa su sledece:

Opazanje (culno i vanculno)

Pamcenje

Misljenje

Dozivljavanje

Razumevanje (prosto i slozeno)

1. Culno opazanje

Cula su instrumenti pomocu kojih Zivot opaza i saznaje Istinu o sebi kao fizickoj pojavi i procesu u okviru mnostva razlicitih drugih fizickih prirodnih pojava i procesa. Zivotu, kao Nagonu Samoodrzanja, tj. kao sili koja samu sebe stvara i odrzava, Istina je potrebna kako bi se sto lakse odrzao unutar mnostva razlicitih drugih prirodnih, fizickih pojava i procesa.

2. Vanculno opazanje

Vanculno opazanje je sposobnost Zivota da direktno, bez posredstva cula, opaza i analizira sebe kao psihicku pojavu i proces i na taj nacin saznaje Istinu o se kao psihickoj pojavi i procesu. Ovaj deo Istine Zivotu je potreban da bi, u cilju opstanka, a u skladu sa svojom ulogom koju ima unutar Prirode, mogao pravilno da zauzme svoje mesto i deluje u korist svoju i korist Prirode.

3. Pamcenje

Pamcenje je sposobnost Zivota da skladisti Znanje (informacije) o fizickim i psihickim pojavama i procesima koje sakuplja culno i vanculno. Znanje je, dakle, nesto cime Zivot moze da raspolaze ili ne raspolaze, nesto sto u njemu moze da postoji ili ne postoji.

4. Misljenje

Misljenje je sposobnost Zivota da poziva i ozivljava zapamcene informacije kad mu zatrebaju, tj. da pomocu njih stvara predodzbe ranije opazenih i zapamcenih fizickih i psihickih pojava i procesa.

5. Dozivljavanje

Dozivljavanje je sposobnost Zivota da procenjuje kvalitet svog fizickog odnosa sa drugim fizickim pojavama i procesima koji se odvijaju u Prirodi. Svaki odnos koji mu ugrozava postojanje ili umanjuje smisao, Zivot dozivljava negativno, kao Nezadovoljstvo, tj. kao zlo, a svaki koji mu omogucuje postojanje ili mu daje smisao, dozivljava pozitivno kao Zadovoljstvo, tj. kao dobro. Uz napomenu da svaki haoticni, neorganizovani proces ugrozava postojanje svim ucesnicima u procesu, zbog cega ga oni dozivljavaju kao Nezadovoljstvo, a da im svaki harmonicni, organizovani omogucuje postojanje, zbog cega ga oni dozivljavaju kao Zadovoljstvo.

Dozivljeno Zadovoljstvo ili Nezadovoljstvo Zivot takodje registruje kao informaciju, vezujuci je za informaciju o pozitivnom ili ngativnom fizickom odnosu koji je bio uzrokom Zadovoljstva ili Nezadovoljstva. Razlika je samo u tome sto informaciju o fizickom odnosu Zivot registruje culno, a informaciju o dozivljavanju odnosa, vanculno. Sam fizicki odnos Zivota sa drugim fizickim pojavama ima znacenje fizickog procesa, a njegovo culno i vanculno opazanje, dozivljavanje, pamcenje, misljenje i razumevanje ima znacenje psihickog procesa.
 
7. Slozeni oblik razumevanja

Slozeni oblik razumevanja je sposobnost Zivota da otkriva i razumeva apstraktne, logicke pojmove, kao sto su, na primer, matematicki pojmovi; ili pojmovi kao: prostor, vreme, vecnost, beskraj, nista, nesto, razlog, uzrok, svrha, posledica itd; ili kao sto je i sam pojam Istina i sve ono sto ovaj pojam podrazumeva. To su pojmovi koji vaze za Vecite Istine koje se podrzumevaju same po sebi - zakoni koje niko ne moze doneti, ni ukinuti. Tako, na primer, nikada niko nije doneo zakon da dva i dva budu cetiri. Jednostavno, to je tako i drugacije ne moze biti, razumeo to neko ili ne, slagao se sa time ili ne. Ili, na primer, kada kazemo da iz nista ne moze nastati nesto, to je Vecita Istina i oko toga nema pogadjanja. Ako neko sumnja u to, on time ovu Istinu ne povredjuje i ne ukida, vec samo stavlja do znanja da njegov um nije na nivou da to razume.

Logicke istine, tj istine koje se podrazumevaju same po sebi, ne mogu se otkrivati, ni izucavati culno, vanculno, ni naucno, vec samo razumevati. Culno, vanculno, ni naucno se ne moze utvrditi, ni dokazati da su dva i dva cetiri, vec samo razumeti.

Slozeni oblik razumevanja kao sposobnost logickog razmisljanja je sposobnost kojom covek, nesumnjivo, raspolaze i to je ono na sta se misli kada se koristi pojam, svest i kada se kaze da je covek svesno bice koje svesno postoji i deluje. Nasuprot ostalom delu Prirode koja ima sposobnost prostog razumevanja, tj. sposobnost da razlikuje dobro od zla i koja shodno toj svojoj sposobnosti,. nagonski postoji i deluje
 
Ne znam sta je ISTINA. Dubok bunar ... cini mi se bez dna ...
Obozavam zagonetke, istina je tako nesto. Necu je upoznati ... ne moze je niko upoznati ... onako cistu kao kristal.

:confused:
 
Genijalni um, davno:
"Sve može biti istina. Takozvani prirodni zakoni su koještarija. Zemljina teža je besmislica. "Ja bih mogao", rekao mu je O'Brajen, "uzleteti s ovog poda kao mehur sapunice, kad bih hteo." Vinston to razradi. "Ako on misli da je uzleteo s poda, i ako ja u isto vreme mislim da ga vidim kako uzleće, onda se to zaista dešava." Odjednom, kao potopljena olupina koja se najednom probija na površinu vode, u glavu mu se probi misao: "Ne dešava se. Mi samo zamišljamo da se dešava. To je halucinacija." On je smesta odgurnu u stranu. Greška je bila očigledna. Podrazumevalo se da postoji 'stvarni' svet gde su se odvijala 'stvarna' zbivanja. Ali kako takav svet može postojati? Šta znamo o bilo čemu, sem onoga što saznajemo preko svog duha? Sve što se događa, događa se u duhu. Šta god se dešava u duhu, odista se dešava.
....
Sloboda, to je sloboda reći da su dva i dva četiri. Ako je to dato, sve ostalo dolazi samo po sebi."
1984.
 
Sudeci po zakonitostima od dovoljno neispitanog nastanka svemira ,pa do zakona prirodnih nauka ,
pa cak i drushtvenih nauka ,ne cini vam se da sve podlezhe nekim zakonitostima ?
Kao da je "sve" jedan "napisan" ogroman program,u toku cijeg smo izvrshavanja.
Interesantno ,zar ne ?
 
Bas tako:)
Za nekog je istina da je Crvenkapa hrabra, za drugog da je njena majka kriva sto je tako malo dete poslala u sumu u kojoj ima vukova:mrgreen:


Bilja:) dozvoli da malo filozofski-amatersko-vasojevicki zakomplikujem:D

Na pitanje sta je istina koja vazi za fundamentalni pojam filozofije mislioci su razlicito odgovarali zavisno kojim je putem za njom tragano. Po kojem kriteriju je definisati...izdvojiti je od lazi, zablude i pogresnosti? I tako je preovladala teorija da je istina: korespodencija misaone predstave i realnosti… relacija izmedju dva adekvata... a relati se - da bi dominacija teorije dosla do izrazaja - opet rasclanjuju na subjekt/objekt...svijest/svijet...spoznaja/stvarnost...tvrdnja/istina...jezik/okolina...misliti/bit etc. i logicki zaokruzilo sa: Istina je zavisna od istinitosti supstantivnog, atributivnog i predikativnog smisla.

I opet filozofsko ogranicenje da se istina ne moze utvrditi iskljucivo kroz spoznajno-teoretske kriterije jer je nemoguce validnost tih kriterijuma okvalifikovati kao nezavisne, iskljuciti licno stremljenje ka nekom cilju ili zanemariti prisustvo zastupanja neke vrijednosti. U sirem smislu istina ostaje za mene i nadalje stvar dogovora.;)
 
Bilja:) dozvoli da malo filozofski-amatersko-vasojevicki zakomplikujem:D

Na pitanje sta je istina koja vazi za fundamentalni pojam filozofije mislioci su razlicito odgovarali zavisno kojim je putem za njom tragano. Po kojem kriteriju je definisati...izdvojiti je od lazi, zablude i pogresnosti? I tako je preovladala teorija da je istina: korespodencija misaone predstave i realnosti… relacija izmedju dva adekvata... a relati se - da bi dominacija teorije dosla do izrazaja - opet rasclanjuju na subjekt/objekt...svijest/svijet...spoznaja/stvarnost...tvrdnja/istina...jezik/okolina...misliti/bit etc. i logicki zaokruzilo sa: Istina je zavisna od istinitosti supstantivnog, atributivnog i predikativnog smisla.

I opet filozofsko ogranicenje da se istina ne moze utvrditi iskljucivo kroz spoznajno-teoretske kriterije jer je nemoguce validnost tih kriterijuma okvalifikovati kao nezavisne, iskljuciti licno stremljenje ka nekom cilju ili zanemariti prisustvo zastupanja neke vrijednosti. U sirem smislu istina ostaje za mene i nadalje stvar dogovora.;)

Ja svakako AMATERSKI:)
Monti, rode mili, da li bi dozvolio jeres spram filozofije koju ti, vidim, idlicno poznajes, ako ja ustvrdim da ljudi cesto traze potvrdu svojih uverenja, a ne istinu?!
Pa u tom smislu krece i raspava?! I da je VREDNOST raspave veoma bitna, a zasto (i da te ne zbunjujem)- ovako cemo:

Ako namazanu krisku hleba bacimo uvis (neka mi oprosti veseli Marfi), pada li ona namazana dole ili gore?!

Ti: Naravno dole!

Ja: Ne, nego gore!

I bacimo namazanu krisku hleba uvis:

Ti: Pala je dole!!!

Ja: Zato sto sam ja namazala pogresnu stranu!

Kako ces da dokazes da sam ja slagala i i da nisam namazala pogresnu stranu;)

Kako da onda resimo slucaj?

Ostaje stvar DOGOVORA, kao sto si i rekao:)
 
istinu kao i istoriju pisu pobednici...kratka definicija istine.

Istinu je ponekad bolje precutati:)

Ilustracije radi, ostavicu jednu kratku pricicu: Snahi i sinu dosla u goste svekrva ( majka). I ostala malo poduze, stara zena, usamljena, ne narocito materijalno oprskrbljena pa malo zasela..

Snahi to zasmetalo i kaze ona muzu: Hajde da nas dvoje isceniramo svadju zbog supe: Ti ces reci da je preslana, ja da je neslana, da vidimo na ciju ce stranu, a onaj drugi neka joj kaze da je malo predugo u gostima.

I tako i ucine!
Sin: Supa je preslana!
Snaha: Ne, nego je neslana
Oboje u glas: Sta ti mislis, mama?
Ona zagrabi kasikom, malo se zamilsi pa rece: MENI JE DOBRA:hahaha:
 
Ja svakako AMATERSKI:)
Monti, rode mili, da li bi dozvolio jeres spram filozofije koju ti, vidim, idlicno poznajes, ako ja ustvrdim da ljudi cesto traze potvrdu svojih uverenja, a ne istinu?!
Pa u tom smislu krece i raspava?! I da je VREDNOST raspave veoma bitna, a zasto (i da te ne zbunjujem)- ovako cemo:

Ako namazanu krisku hleba bacimo uvis (neka mi oprosti veseli Marfi), pada li ona namazana dole ili gore?!

Ti: Naravno dole!

Ja: Ne, nego gore!

I bacimo namazanu krisku hleba uvis:

Ti: Pala je dole!!!

Ja: Zato sto sam ja namazala pogresnu stranu!

Kako ces da dokazes da sam ja slagala i i da nisam namazala pogresnu stranu;)

Kako da onda resimo slucaj?

Ostaje stvar DOGOVORA, kao sto si i rekao:)


Pa ispitajmo da li je u startu postojala neka zakonitost na koju ce bandu kriska ljeba panut. ;)

Ako sledece kriterijume prihvatimo kao istinu:
Da se svi dogadjaji na planeti vrte oko razuma kao sto se sve vrti oko sunca
Da iz prapocetka dolazimo do saznanja a sa spoznajom pocinje iskustvo
Da je “kriska ljeba” apriori analiticki sud a “namazana kriska” sinteticki sud jer nijesmo u stanju dokazati da postoji apriori sinteticki sud o namazanoj kriski ljeba. (Ovo “jer” bi bila transcendentalna dedukcija)
Prihvatimo kategorije kauzaliteta
Putanju kriske odnosno njen polozaj u prostoru i vremenu po Leibniz,-ovoj ili Newton,-ovoj infinitezimalnoj racunici svake sekunde obradimo,-

dolazimo do istine,- da uvijek postoji mogucnost ne samo unaprijed saznati na koju ce stranu kriska panut nego i kojom ce se putanjom kretati kao i koje ce sve reakcije pri tom “tresku” nastati. Zamisli da su tvoja cula stvarno u stanju u zavrsnoj fazi pada te kriske jasno uociti na koju ce stranu zavrsiti. I taman krenes saopstiti rezultat a ono,- rezultat je vec jucerasnji – svima je poznat. Kako mozes dokazati da si djelic sekunde prije saznala? Ako su nam cula mocna da u zadnjoj fazi spoznamo rezultat zasto ne bi to bilo moguce vec i u prvoj fazi? Zamisli da nam je um toliko razvijen pa fizicki dokaz uvijek kaska za njim.

Uslov mogucnosti tog saznanja je naravno da kriska mora vec biti bacena. Ako se za rezultat pada pita dok se jos drzi u ruci, onda gatamo vjerovatrnoce…kockamo se offline… dogovaramo se.

:D
 
Istina kod ljudi uvek gubi pred ljubavi...
Ako neko nesto voli, zelja u njemu, naklonost i sve ostalo vezano za ljubav ce apsolutno ponistiti svaku potrebu za istinom, ali ne i za drzanje do istine.........Apsurd....ne za ljude...

Znaci MORA da ostane da je nesto istina, da je neko pametan, ali je apsolutno nevazna i ISTINA i PAMET.....zvaka od kriterijuma (kicenje laznim perjem,ali sve mora da bude neprimetno, spontano....)
 
Jeste istina je jedna sve drugo je iluzija
Neko pomenu citat gde je tolerancija prepreka za istinu.
Paradoksalno jeste jer relitivizuje pojam istine sto je preduslov njenog unistenja.
U relativnosti sveta i misli vezanih za takav svet ne mozemo pronaci istinu.
Isus je rekao: Ja sam put i Istina i zivot...
 

Back
Top