1. Prema podacima Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije Republike Srpske, od početka do kraja rata u BiH (1992-1995) godine na teritoriji opština Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica sa opštinom Milići, Kalesija sa opštinom Osmaci i Šekovići pogunulo je 2.385 Srba. Žrtve su selektovane prema mjestu stradanja, a ne prema trenutnom prebivalištu, mjestu boravka, rođenja ili mjestu ukopa.
1.1. To je 882 osobe manje u odnosu na brojke koje su u svojim govorima spomenuli tadašnji Premijer i sadašnji Predsjednik Republike Srpske.
2. Od ukupnog broja Srba (2.385) koji su stradali u ovih 6 opština (plus opštine Milići i Osmaci) 1.974 su vojnici, 387 civili, a 24 su svrstani u kategoriju „nepoznat status“.
2.1. Ostaje nejasno odakle tadašnjem Premijeru i Predsjedniku Republike Srpske broj od 3.267 srpskih civilnih žrtava, kada je Odjeljenje za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije pronašlo 387?
3. Interesantano je vidjeti i to da je 1992. godine poginulo 1.489 Srba (273 civila, 1.201 vojnika, a za 15 se vode kao nepoznat status), dok je u ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) poginulo 896 Srba. Interesantano je vidjeti i to da je 1992. godine ubijeno Srba civila 273, dok je u ostalim godinama rata (od 1993. do 1995.) poginulo 114 srpskih civila.
3.1. Ova dva podatka su veoma važna jer pokazuju da su srpski civili najviše stradali na početku rata tj. dok Srebrenica još nije bila proglašena „zaštićenom zonom“ (april 1993. godine).
4. Prema podacima Odjeljenja za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije od trenutka kada je Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom“ (april 1993. godine do 1995. godine) desila su se napadi na tri srpska sela Osmače, Srebrenica i Tamburića Kosa u kojima je stradalo troje ili više ljudi.
4.1. Iz ovih podataka sasvim je jasno da intenzitet napada na srpska sela od trenutka kada je Srebrenica proglašena „zaštićenom zonom“ nije bio tako intenzivan i brutalan kao što to vlasti Republike Srpske žele da nam predstave.