Istina o Srbima i Turcima u srednjem veku

epske pesme su cista izmisljotina

Ne znam koji je vrag vama ljudima da sve posmatrate tako ekstremistički.

"Narodne pjesme su sačuvale pravu istinu"
"Sve su čista izmišljotina"

Ni jedno ni drugo nije tačno. Sva narodna epika mora da bude podvrgnuta ozbiljnoj kritici; prvo književnoj, pa tek onda istorijskoj i onda stavljena kao takva u kontekst i to ne vremena koje opisuje, već pre svega vremena u kojem je nastala. I onda se može tumačiti kao istorijski izvor, baš kao i uredno svaki drugi, uz pokušaj identifikacije pak njenih izvora.

To je jedino što je ispravno, a ovo o čemu govorite su fatalistička shvatanja koja se ograničavaju ili na slepo usvajanje ili na neracionalno odbacivanje. Ne, narodna epika itekako može biti vrlo važan istorijski izvor. A bogu hvala, Srbi bar imaju dosta takve nematerijalne kulturne baštine za proučavanje, i to iznad evropskog proseka.
 
Nabroj književna i umetnička dostignuća iz tog perioda koja su nastala u duhu renesanse i humanizma.

Nasa renesansa i humanizam se na primjer sastoje od:
1. Obnove Kraljevine u vrijeme Dobroslava i Mihalje, nakon pada pod rimske bande.
2, Raskol i obnova carske crkve. Odvajanje od rimskih bande.
3. Izgradnja gradova, utvrda i crkvenih zaduzbina.
4. Slikarstvo u istim.
5. Obnova narodnog GOTSKOG jezika i pisma u drzavnim dokumentima, kao sto vidimo u spisima i na natpisima na zgradama.
6. Obnova ucenja kroz crkvu i istoriju, na primjer Knjizica o Gotim pisana za mlade i stare.
7. Umjetnost slikanja i pisanja, kao sto vidimo u Miroslevljevom jevandjelju i zakoniku cara Dusana.
8. Stampanje naseg novca, perpera, dinara, itd. Na trgovima za razmjenu.
 
Nasa renesansa i humanizam se na primjer sastoje od:
1. Obnove Kraljevine u vrijeme Dobroslava i Mihalje, nakon pada pod rimske bande.
2, Raskol i obnova carske crkve. Odvajanje od rimskih bande.
3. Izgradnja gradova, utvrda i crkvenih zaduzbina.
4. Slikarstvo u istim.
5. Obnova narodnog GOTSKOG jezika i pisma u drzavnim dokumentima, kao sto vidimo u spisima i na natpisima na zgradama.
6. Obnova ucenja kroz crkvu i istoriju, na primjer Knjizica o Gotim pisana za mlade i stare.
7. Umjetnost slikanja i pisanja, kao sto vidimo u Miroslevljevom jevandjelju i zakoniku cara Dusana.
8. Stampanje naseg novca, perpera, dinara, itd. Na trgovima za razmjenu.

Perper nije novac; to je obračunska jedinica. No, samo da od toga krenemo...kakve ima veze „štampanje“ dinara sa humanizmom i renesansom?
 
Perper nije novac; to je obračunska jedinica. No, samo da od toga krenemo...kakve ima veze „štampanje“ dinara sa humanizmom i renesansom?

Kovanje naseg novca je humanizam. Sve gore od navedenog je humanizam. Nasa carevina, nasa carska vjera, nase pismo, nas novac. To je renesansa nakon rimsko ustaskog unistenja carevine.
 
Šta bre karlovačka

Sto god ti smatras da je renesansa a nije kod nas, za mene nije renesansa. To je dio neke banditske teroristicke tamo drzave i njihovih prilika, i to za mene nije renesansa. Ti insinuiras da Mikelandjelo nije kod nas gradio nego u Italiji i zato je tamo renesansa, ili masina za stampanje je tamo negdje a ne ovdje pa zato kod nas nije renesansa. Ono sto je tamo je dio njihovih prilika i da li je to renesansa ili nije je vrlo upitno. Za mene nije. Za mene je samo renesansa ono sto je kod nas renesansa, a to je period od obnove Kraljevine 1050. do pada carstva pod Turke.
 
Sto god ti smatras da je renesansa a nije kod nas, za mene nije renesansa. To je dio neke banditske teroristicke tamo drzave i njihovih prilika, i to za mene nije renesansa. Ti insinuiras da Mikelandjelo nije kod nas gradio nego u Italiji i zato je tamo renesansa, ili masina za stampanje je tamo negdje a ne ovdje pa zato kod nas nije renesansa. Ono sto je tamo je dio njihovih prilika i da li je to renesansa ili nije je vrlo upitno. Za mene nije. Za mene je samo renesansa ono sto je kod nas renesansa, a to je period od obnove Kraljevine 1050. do pada carstva pod Turke.

Ne, ti misliš na nešto drugo, a samo upotrebljavaš kolokvijalno isti termin.
 
Ne znam koji je vrag vama ljudima da sve posmatrate tako ekstremistički.

"Narodne pjesme su sačuvale pravu istinu"
"Sve su čista izmišljotina"

Ni jedno ni drugo nije tačno. Sva narodna epika mora da bude podvrgnuta ozbiljnoj kritici; prvo književnoj, pa tek onda istorijskoj i onda stavljena kao takva u kontekst i to ne vremena koje opisuje, već pre svega vremena u kojem je nastala. I onda se može tumačiti kao istorijski izvor, baš kao i uredno svaki drugi, uz pokušaj identifikacije pak njenih izvora.

To je jedino što je ispravno, a ovo o čemu govorite su fatalistička shvatanja koja se ograničavaju ili na slepo usvajanje ili na neracionalno odbacivanje. Ne, narodna epika itekako može biti vrlo važan istorijski izvor. A bogu hvala, Srbi bar imaju dosta takve nematerijalne kulturne baštine za proučavanje, i to iznad evropskog proseka.
to sto su izmisljotina sto se tice istorijskih cinjenica ne znaci da nisu ocuvale duh i dale hrabrost u nekim vremenima

nije marko orao drumove i ostalo - bio je turski vazal

mrzi me da trazim pesme , ali vecina govori o velikoj hrabrosti pojedinih srba , mnogi od njih nisu istorijski bitni
 
to sto su izmisljotina sto se tice istorijskih cinjenica ne znaci da nisu ocuvale duh i dale hrabrost u nekim vremenima

nije marko orao drumove i ostalo - bio je turski vazal

mrzi me da trazim pesme , ali vecina govori o velikoj hrabrosti pojedinih srba , mnogi od njih nisu istorijski bitni

Pa jeste, ali ne možeš da razumno kažeš to su sve gluposti ko ih #ebe. Tačka.
 
to sto su izmisljotina sto se tice istorijskih cinjenica ne znaci da nisu ocuvale duh i dale hrabrost u nekim vremenima

nije marko orao drumove i ostalo - bio je turski vazal

mrzi me da trazim pesme , ali vecina govori o velikoj hrabrosti pojedinih srba , mnogi od njih nisu istorijski bitni

Bio je i Stefan Lazarević, o njemu postoji samo jedna pesma (hvala Slavenu za to, ja nisam ni znao da postoji išta), a njegovo i nasleđe Marka Mrnjavčevića su neuporedivi. Čovek koji je verovatno bio najveći ratnik svog doba, ne samo na ovim prostorima već i znatno šire, a takođe i najprosvećeniji ovdašnji vladar i državnik kakav se rađa jednom u više vekova, ima jednu pesmu posvećenu njemu. Dakle, niko ne kaže da su te pesme istorijski precizne, ali one jesu ostavština jednog doba i izvršile su ogroman uticaj na kasnije tokove, pa i na konačno oslobođenje od Turaka. Tako ih i treba posmatrati, ne kao svedočanstvo, nego kao kulturno nasleđe mračnog perioda koje je više nego išta drugo pomoglo da se očuva srpski slobodarski duh. Onaj ko tvrdi drugačije, bilo da te pesme opisuju konkretne događaje ili da su bezvredni treš, nije baš čist u glavi.
 
Nije bila garda vec vazal, pre svega, proodica Lazarevic od 1390 do Bitke kod Ankare 1402. Brankovici su se nadali pomoci Ugarske u uzimanju Moravske Srbije tj. poseda Lazarevica. To je razlog zasto je Milica 1390 i usla u vazalni odnos spram Osmanlija.
Osmanlije su bile stepska vojska sa tim nacinom ratovanja gde dominiraju lake konjanicke jedinice ali pokretne.
Teska konjica evropskog tipa koja je postojala kod Stefana Lazarevica im je nedostajala i narocito im je posluzila u pobedi kod Nikopolja 1396 kada su Osmanlija i Lazarevic pobedili ujedinjene krstase od Engleske preko Francuske do Nemacke a predvodio ih je madjarski kralj i car Svetog Rimskog carstva-Zigmund.
To je bila osveta Lazarevica za napad na Srbiju od strane Ugarske nakon Kosovske bitke 1389.

U jos jednoj velikoj bici je bio Lazarevic sa svojom konjicom a to je Bitka kod Ankare gde se pokazao odanim od brojnih muslimana koji su preleteli kod Timura.
Nakon tog poraza Osmanlija i zarobljavanja sultana, Oasmanlije ulaze u gradjanski rat a Lazarevic vraca svoju sestru u Srbiju te Srbija postjae ponovo poptuno nezavisna. To je period kratkog ali vrlo znacajnog preporoda Srbije sve do smrti Stefana Lazarevica.
Stefan je cak napravio savez sa istim onim Zigmundom sa kojim je ratovao i fomirao Viteski rad Zmaja protiv Osmanlija i islama.

Nakon smrit Stefana Despotovina sve vise tone i gubi na znacaju a srpska ratnicka elita sve vise prilazi Ugarskoj. Tako ce nastati prvobitni Husari u vojsci Mateja Korvina, kao srpski placenici u borbi protiv Osmanlija.
Kasnije ce ti srpski Husari otici u Poljsku gde ce zapoceti stvaranje cuvenih poljskih krilatih Husara koji ce odigrati odlucujucu ulogu u pobedi hriscana kod Beca nad Osmanlijama.
 
Poslednja izmena:
Posle povratka Stefana Lazarevica u Srbiju nakon Bitke kod Ankare pocinje gradjanski rat Lazarevica i Brankovica.
To je bio bas lose jer u tom trenutku pocinje raspad Osmanlijske drzave kada se trojica za tron sultana. Umesto da se to iskoristi i Osmanlije proteraju daleko vodi se u Srbiji gradjanski rat za feudalne posede i nasledje.
 
Nije bila garda vec vazal,
Piše Laonik Halkokondil u 15. veku


Image1.jpg


Pošto je Bajazit zakletvom obavezao Timura da će ići na njega što je moguće spremniji, okupio je najveću moguću vojsku, uključujući i svoje srpske telohranitelje, kojih je bilo oko deset hiljada.
Bio je veoma ponosan na njih jer su bili hrabri ljudi u bilo kojoj situaciji da su se našli.
 
malo dalje piše

Borili su se veći deo dana bez odmora. Srbi su tu dokazali svoju hrabrost i dostojno se borili.
Bacili su se na Čagadaje, polomili im koplja i borili se žestoko, držeći se svog zadatka na odlučan način.

Kada je Bajazit video svoju evropsku vojsku kako napreduje u borbi, pozvao je generala Evrope u jeku bitke, plašeći se da bi mogao biti odnesen, opkoljen i rizikovati da bude uništen. Vratio ga je na položaj na koji je prvobitno bio raspoređen. U početku nije poslušao, jer se plašio da to učini. Ali kada ga je sultan izgrdio i počeo da ga psuje, on se vratio na originalni položaj.
 
Piše Laonik Halkokondil u 15. veku


Pogledajte prilog 1201101

Pošto je Bajazit zakletvom obavezao Timura da će ići na njega što je moguće spremniji, okupio je najveću moguću vojsku, uključujući i svoje srpske telohranitelje, kojih je bilo oko deset hiljada.
Bio je veoma ponosan na njih jer su bili hrabri ljudi u bilo kojoj situaciji da su se našli.

Pošto vidim da te interesuju te stvari, znaš li Mihaila Kritovula? On je takođe napisao jednu istoriju, u suštini uglavnom vreme Mehmeda II Osvajača. Možeš engleski prevod u celosti skinuti: https://www.scribd.com/document/494865733/Kritovoulos-m-History-of-Mehmed-the-Conqueror

Možda te bude zanimalo, pa i o njemu otvoriš temu. :)
 
Interesantno je da se još uvek zvanično ne objašnjava odnos Srba i Turaka u srednjem veku. Pre i posle kosovske borbe, da budem precizniji.

Čitam strane izvore, recimo Laonika Halkokondila koji u nekoliko navrata piše koliko su Turci (Bajazit posebno), cenili Srbe. Za nas kaže da su bili elitna garda kojoj je Bajazit neizmerno verovao i koji su se pokazali u svakoj bitci. Srbi su imali povlašćeni položaj i glupo je da mi stvaramo sliku o tom periodu na osnovu pristrasnih deseteraca slepih guslara.
A jos gluplje da donosimo takve odluke koje ti donosis. Jer kako je bilo jednoga (saradnje) tako je bilo i drugoga (borbe do unistenja naseg ili vaseg).
E to je istina.

Veliko medjusobno postovanje izmedju Srba i Turaka sa obe strane je uvijek postojalo cak i sve do 1912. i zadnjeg susreta.
"Jao meni do Boga miloga, dje pogubi od sebe boljega..." Gusle i deseterac. Jedno veliko postovanje za neprijatelja.
 
Pošto vidim da te interesuju te stvari, znaš li Mihaila Kritovula? On je takođe napisao jednu istoriju, u suštini uglavnom vreme Mehmeda II Osvajača. Možeš engleski prevod u celosti skinuti: https://www.scribd.com/document/494865733/Kritovoulos-m-History-of-Mehmed-the-Conqueror

Možda te bude zanimalo, pa i o njemu otvoriš temu. :)
Да, интересује ме. Волим да прочитам шта си други писали о нама.
За скрбд треба ад се улогујем...
 
Jesi siguran za to 10 000 i to sve konjanika? I to sve teski oklopnika??
Piše Laonik Halkokondil u 15. veku


Pogledajte prilog 1201101

Pošto je Bajazit zakletvom obavezao Timura da će ići na njega što je moguće spremniji, okupio je najveću moguću vojsku, uključujući i svoje srpske telohranitelje, kojih je bilo oko deset hiljada.
Bio je veoma ponosan na njih jer su bili hrabri ljudi u bilo kojoj situaciji da su se našli.
Читао сам и на другим местима да се радило о оклопницима.
 
Ja sam inače čitala puno poezije od tih naših do Rilkea, Jitsa, Frosta i generalno svakog ko u tom svetu vredi, zato mogu reći da svako ko na ovim stranicama piše loše o našoj narodnoj poeziji treba da se crveni od sramote jer time pokazuje koliko mu je tanko obrazovanje ili bar da nema širinu.
Naše epske pesme su prava umetnost i sa poštovanjem mogu da se dovedu izvori u pitanje, a ne tako sa nipodaštavanjem i obezvređivanjem- upravo zato su Srbi sami sebi najveći neprijatelji!

Ta naša bahatost se vidi na svakom koraku- od uništavanja prirode, maltretiranja životinja, lošeg vaspitanja, popularne muzike do obezvređivanja svega što imamo. Ponekad se pitam da li nam je išta vredno i sveto osim našeg jadnog ega.
 

Back
Top