ISTINA O ABORTUSU?

Što se tiče odnosa ljekara, sestrica, babica itd prema pacijentima mogu samo da kazem, da nisu uvjek ni lječnici krivi. Ima i svakakvih pacijenata, sa kojima ne možeš ostati mirnih zivaca. Nije da branim ljekare koje svoje frustracije ispuštaju na pacijentima, ali zelim d kažem da i to ponašanje nije uvjek izazvano lošim raspoloženjem ljekara ili zato što je njemu volja da se dere na pacijente. Ja kad sam se porađala, ne mogu da grešim, ali bili su super prema meni. Stvarno me bilo strah kakav će odnos biti, pošto im nisam htjela "ništa" u džep staviti da bi bili bolji prema meni. To je moj princip, porodit me moraju, dala ne dala, a hoćel biti ljubazni ili ne? pa izdržat ću 2 dana, ali nedam im ni kinte, oni dobivaju platu za to.
Ali šta sam htjela ispričati, ja kada sm došla u predporođajnu salu, otišla neka žena da se porodi, ona je bukvalno čitavu noć se derala, vrištala, digla pola bolnice na noge, psuje doktorima, babicama sve po spisku, da vade to "čudo" iz nje, a on od kletog deranja i vrištanja ne može ni da se napne, pa normalno je da i njima nekad pukne film i počnu se derati na nju, kad počne djete gušiti jer nenapinje. Pa u neka doba je meni došlo da odem i izvadim djete iz nje samo da začepi.
 
Ja bih uvek abortirala, ne bih savetovala to svojoj deci, ali vec sa ovog aspekta gledista kada sam izrodila decu, formirala porodicu, bas mi je sve jedno, hocu li odraditi abortus ili ne. Ali svojoj deci ili buducim majkama to nikako ne bih davala kao mogucu opciju, jer je zaista strasna alternativa. Bar u 21 veku postoji dosta kontracepcija koje sprecavaju nezeljene trudnoce, stoga ja cu uvek bitu tu za svoje devojcice da im dam savet, a nadam se i druge majke.
 

Back
Top