Исповест

To nije mistifikacija. To samo znaci da je Bog sve to.

да цитат је у контрасту са даљим писањем у том посту..чинећи свештенство сувишним..кариком вишка..која намеће своје виђење Бога другима..цркве су ипак по мом мишљењу превише узеле на себе..превише моћи...:think:
 
..одрицање је исто што и порицање..исповешћу тако човек склапа мир прво са самим собом као услов за општење са Богом..

Odricanje nije isto sto i poricanje. Odricanjem odlucujemo da necemo vise tako kako ne valja. Mi se ne odricemo time cinjenice da smo gresili (e to je poricanje) nego samog greha, odbijamo ga.
 
Laci, Bog nema otelotvorenje, Bog je ideja. Sve suprotno tome su legende i dodaci. Kada se oseti u sebi, to znaci da u sebi osecamo ono sto je dobro, a dobro uvek tezhi ka osecanju ljubavi, prave ljubavi, a ne njenih manifestacija u ovozemaljskom smislu.
Zar ne bismo onda Boga mogli da izjednačimo sa savešću ? Savest je takođe kontrolor naših postupaka, naravno ako u nju ubacimo opšte ili etničke moralne norme. Pa se onda ispovedamo sa samim sobom - merimo, jesmo li nešto uradili ili ćemo uraditi kako treba a da ne povredimo druge ...
Mislim da je Bog potreban ljudima kao mistična nadrealna sila od koje imamo nadu da se spasimo užasne pomisli od ništavila, ili nadu da neko takav može da nam pomogne u rešavanju nepremostivih problema (čuda, "čarobni štapić" i sl.).
Za ljubav i mir, dovoljno je poznavati sebe i imati "napunjenu" savest.
 
..po junkmarku, Bog je energija-chista inteligencija koja je u svemu..u svakom delicu vidljivog i nevidljivog..i on ne sudi..on jednostavno jeste..kada dostignemo "prosvetljenje"..tj..kada postignemo stanje "ja jesam" onda smo u stvari provodnik i pojachivach te energije u ovoj ravni..tao , nirvana, zen..sve je to isto..samo se terminoloshki razlikuje..zbog jezika i razlichitog iskustva i pokushaja da se ono opishe..rechima..
 
да цитат је у контрасту са даљим писањем у том посту..чинећи свештенство сувишним..кариком вишка..која намеће своје виђење Бога другима..цркве су ипак по мом мишљењу превише узеле на себе..превише моћи...:think:

Tu se slazemo.
 
Odricanje nije isto sto i poricanje. Odricanjem odlucujemo da necemo vise tako kako ne valja. Mi se ne odricemo time cinjenice da smo gresili (e to je poricanje) nego samog greha, odbijamo ga.

одбијањем грех ће нас доживотно прогањати..то је нешто што смо ми урадили..и заувек ће бити део нас..не можемо од тога побећи..одрицањем од греха који смо починили одричемо се такође и наука који би требали да из тог греха ивучемо..и тако стичемо само способност да исти грех поновимо:think:
 
Zar ne bismo onda Boga mogli da izjednačimo sa savešću ? Savest je takođe kontrolor naših postupaka, naravno ako u nju ubacimo opšte ili etničke moralne norme. Pa se onda ispovedamo sa samim sobom - merimo, jesmo li nešto uradili ili ćemo uraditi kako treba a da ne povredimo druge ...
Mislim da je Bog potreban ljudima kao mistična nadrealna sila od koje imamo nadu da se spasimo užasne pomisli od ništavila, ili nadu da neko takav može da nam pomogne u rešavanju nepremostivih problema (čuda, "čarobni štapić" i sl.).
Za ljubav i mir, dovoljno je poznavati sebe i imati "napunjenu" savest.

Ne mozemo, jer je savest uslovljena raznim ovozemaljskim normama, a Bog je samo ono dobro chemu se tezhi nezavismo od toga. Mozhe te peci savest i shto si zakasnio na posao, al to u nekom vishem ustrojstvu ne mora biti greh vec samo obicna greska, kao stamparska npr.
 
одбијањем грех ће нас доживотно прогањати..то је нешто што смо ми урадили..и заувек ће бити део нас..не можемо од тога побећи..одрицањем од греха који смо починили одричемо се такође и наука који би требали да из тог греха ивучемо..и тако стичемо само способност да исти грех поновимо:think:

Opet ne razumes: odbiti u smislu iskreno zeleti da se ne ponovi, ne poreci da se desio. Nema tu nikakve neutralizacije.
 
не бих могао да савест поистоветим са Богом..али постоји изрека..

"спознати све ..значи све опростити"
 
..znate ono kako u Africi hvataju majmune..u rupu dovoljno shiroku da se provuce ruka stavi se neko voce..majmun uhvati voce ali onda ne mozhe da izvuche ruku jer je stisnuta u pesnicu i shira je od rupe..sve shto treba da uradi je da pusti vocku, ali on to ne radi..mi smo majmuni koji su uhvatili neku vocku(greh) i sve shto treba da uradimo je da ga pustimo..tj. da prihvatimo i spoznamo..
 
@јункмарко
:lol:занимљиво поређење ..у томе је мислим и смисао исповести..отпуштање греха..у циљу ослобођења..

@јека

ако се исповедимо Богу и након тога осетимо унутарњи мир који нас испуни.то значи да је Бог чуо и опростио
 
..po junkmarku, Bog je energija-chista inteligencija koja je u svemu..u svakom delicu vidljivog i nevidljivog..i on ne sudi..on jednostavno jeste..kada dostignemo "prosvetljenje"..tj..kada postignemo stanje "ja jesam" onda smo u stvari provodnik i pojachivach te energije u ovoj ravni..tao , nirvana, zen..sve je to isto..samo se terminoloshki razlikuje..zbog jezika i razlichitog iskustva i pokushaja da se ono opishe..rechima..
Vidiš, meni ovo ima smisla. Ta energija - je meni najbliže objašnjenje za mnoge neobjašnjive stvari. Takvo shvatanje isključuje manipulacije crkve i potpuno si nezavisan. Dalje, može se uklopiti u materijalizam - Energija se ne gubi, ne nestaje, samo prelazi iz jednog oblika u drugi ili više njih ....
 
Света тајна..исповест..нити једна душа неће у рај ако је притиснута овоземаљским гресима..религијско гледиште..међутим сврха исповести има и психолошко гледиште..у виду растерећења савести човекове..

Исповест такође може бити и однос човеков са самим Богом..и Божјим законима..мада моје мишљење је да је исповест заправо однос човеков са самим собом..суштински..самопраштање..прочишћење...

Можда ће нам Бог и опростити грехе али наша савест неће..[/QUOTE]
ova poslednja rečenica mi nije uopšte jasna....naša savest je sa Bogom i povezana, pa mi nije jasno - ako Bog prašta, šta sad.....????:roll:
ispovest je neophodna, inače se čovek valja po mulju ovozemaljskih kaljuga. ispovest te uči i oproštaju i pomirenju......ko to ne praktikuje, nije mu baš lako. naprotiv....
 
Poslednja izmena:
Да ли је свештенику ту власт дао сам Бог и на који начин?:think:

Господ даде својим ученицима Апостолима.

Ту се треба сјетити Христових ријечи: "Све што свежете на земљи биће свезано на небу, и све што разријешите на земљи биће разријешено на небу"
Ту Божију благодат Апостоли су прењели на своје ученике, чији потмци су Патријарси и Епископи Православне Цркве....те и Оци и Монаштво СПЦ-а, и других Православних Цркви!
 
Слажем се..и моја размишљања иду на ту страну..суочавање са сами собом и својом савешћу

Savest je od Boga i naravno da se suočavaš sa samim sobom zbog savesti i ako želiš da se pokaješ i ne grešiš više ideš na ispovest. Ništa tu nije sporno. Preispitivanje samog sebe u svakom trenutku (suočavanje sa savešću), to i jeste poenta.
 

Back
Top