Islamizacija Bosne i Hercegovine

posmatrac iz Moskve, нијесу се ни устаници у Србији баш "сами ослободили", но је требало још пола вијека да се Турци скроз ишћерају. Кад су оно предати кључеви Биограда? А без подршке Русије, тешко да би и тога било, него би највјероватније било ко и у случају Босне.
Једноставно то је тако. Мала снага, мало пара, оружја, свега... А Турска је да јој је то био циљ могла чак и у Балканским ратовима, потући балканске земље и вратити оно што је изгубила, и не само то, него можда узети Биоград, Софију и Атину јопет (да није било другије сила, посебно Русије).
Такође устанци у Босни и Херцеговини и у Србији су из различити временски периода. 1804. је наставак ратова и начина ратовања од пријашњи вјекова, чега је дио и истрага Турака, док је устанак у Босни и Херцеговини, дио неког новијег добар са другачијим правилима.
Да су Србија и Црна Гора биле јаче, могуће је да би до тога и дошло, на начин на који је то рађено у Србији и Црној Гори. Али нијесу, биле су слабе тиме и њихове могућности мале.

Први период исламизације се јест десио одма по паду Босне под Турке. Никад више посље није био тако масован. Оно о чему ти говориш је раст, тј. надопуњавање и омасовљење становништва исламске вјере, која је већ била ту.

Od poraza u ratu 1683-1699. Osmanlije se nikad nisu oporavile... već tada je Osmanlijsko carstvo bilo zrelo za uništenje, ali velike hrišćanske sile su se plašile jedna druge mnogo više nego Turaka... muslimani u Bosni tada ponovo ojačavaju jer im pristižu desetine hiljada muslimana iz Slavonije, Like i Dalmacije i hrišćani povraćaju većinu tek poslije velike kuge i više talasa migracija Srba sa istoka (hrišćani su tada imali i mnogo veći natalitet)...

Sumnjam da je prvobitna islamizacija u Bosni i Hercegovini bila nesto preterano veca nego u zemljama u okruzenju.Pitanje je koliko je slovenskih muslimana zavrsilo u Bosni posle oslobodjenja Slavonije i Ugarske od Turaka? Koliko ih je preslo u Bosnu posle srpskih ustanaka? Logicno je da su mnogi prelazili u najblize krajeve koje su kontrolisali Osmanlije, a gde se ujedno govorio njihov maternji jezik,a to je bila Bosna. Meni se cini da je danasnje stanje posledica cinjenice da je BiH "oslobodjena" od Osmanlija tek u drugoj polovini 19 veka, i to ne od strane domacih ustanika kao u Srbiji, vec od Austrougarske . U civilizovanoj Austrougaskoj sa kraja 19 veka etnicko ciscenje ili prisila na promenu vere nije bila opcija. Da se Bosna sama oslobodila, ne verujem da bi muslimana bilo vise nego u Srbiji,Bugarskoj,Grckoj...
Mislim da je slicna prica i u Novo Pazarskom sandzaku,stvorenom na Berlinskom kongresu sa jedne strane kao uteha Turcima na Balkanu,a sa druge kao tampon zona izmedju 2 srpske drzave,Srbije i Crne Gore. Koliko je muslimana preslo u NP Sandzak iz Bosne posle Berlinskog kongresa?

Kad se kaže prvobitna islamizacija ne misli se da se to desilo odjednom kad su Turci zauzeli konačno Bosnu... i to je ipak proces koji je trajao desetinama godina do negdje sredine 16. vijeka kad muslimanu postaju apsolutna većina...
 
Poslednja izmena:
Не би баш рекао да је тако. Иако је Турско царство "било зрело за уништење", сви су муке мучили да га униште. Које су тек муке Руси имали? Такође и Аустрија. Ратови су се водили готово стално, а за то су требале велике паре (које нико није имао у изобиљу).
Што се тиче балкански народа, мало мучно. Турци су чак и у балканским ратовима могли их потући, да су наставили рат и довели више војске и да им је међународна политика ишла на руку. Неколко година касније потукли су и Енглезе.
 
Није ни то било толики проблем. Турци су били држава, лако би они то стигли, као и много пута прије у историји, ђе су чак предњачили у усвајању разни модерни технолошки напредака тога времена.

Ствар је била у томе да су Турци једноставно дошли до закључка да од држања поједини подручја има више штете него користи. И кошта превише. Једноставно било је неисплативо.
 
Не би баш рекао да је тако. Иако је Турско царство "било зрело за уништење", сви су муке мучили да га униште. Које су тек муке Руси имали? Такође и Аустрија. Ратови су се водили готово стално, а за то су требале велике паре (које нико није имао у изобиљу).
Што се тиче балкански народа, мало мучно. Турци су чак и у балканским ратовима могли их потући, да су наставили рат и довели више војске и да им је међународна политика ишла на руку. Неколко година касније потукли су и Енглезе.

Baš obrnuto, zapad je vještački održavao Osmanlijsko carstvo upravo zbog Rusije... Krimski rat npr. je konkretizacija toga... Jesi čuo za Veliku igru?
 
Ратовала је Русија доста пута против Турака. Није Кримски рат једини рат који су Руси и Турци водили. Наравно да су Руси били јачи од Турака, али је ствар у томе да нијесу ни Турци били мачји кашаљ. Погледај на примјер Кримски рат....
У њему није била пресудна снага Турске и европски сила које су јој помогле, колико слабост Русије (и то не слабост у виду њезине снаге и потенцијала, него у томе како су та снага и потенцијал искориштени).

И на крају, није то питање "Запад је вјештачи одржавао ... " колко је то питање, откад је свијета и вијека, да никоме није било баш угодно кад један превише ојача (што би се десило да је Русија скроз потукла Турке и на примјер, изашла на Босфор - сва правила игре, и велике и мале, да је до тога дошло била би из коријена измјењена).
 
Poslednja izmena:
Енглеска а и Француска су подржавале турске националне интересе.Французи конкретно за време првог србског устанка, чак су и Сињску Алку забранили јер су били у пријатељству са Турцима, слали им официре инструкторе и ратну опрему.
 
Ратовала је Русија доста пута против Турака. Није Кримски рат једини рат који су Руси и Турци водили. Наравно да су Руси били јачи од Турака, али је ствар у томе да нијесу ни Турци били мачји кашаљ. Погледај на примјер Кримски рат....
У њему није била пресудна снага Турске и европски сила које су јој помогле, колико слабост Русије.

И на крају, није то питање "Запад је вјештачи одржавао ... " колко је то питање, откад је свијета и вијека, да никоме није било баш угодно кад један превише ојача (што би се десило да је Русија скроз потукла Турке и на примјер, изашла на Босфор - сва правила игре, и велике и мале, да је до тога дошло била би из коријена измјењена).

Tako je...Inače, kod nas ljudi ne kontaju baš snagu vojski... treba znati da čak i u vrijeme kad je Turska bila najjača (16. vijek) jedan evropski vojnik (vitez) je vrijedio mnogo više nego bilo koji turski vojnik (čak ni janičar)... u svim bitkama koje su vodili Turci protiv hrišćana, Turaka je bilo neuporedivo više (čak i u bitkama koje su Turci gubili npr. Bitka kod Siska, 2 opsade Beča, druga bitka na Mohaču itd.)... jedini razlog turske ekspanzije na Balkan i dublje u Evropu je hrišćanska nesloga...

Енглеска а и Француска су подржавале турске националне интересе.Французи конкретно за време првог србског устанка, чак су и Сињску Алку забранили јер су били у пријатељству са Турцима, слали им официре инструкторе и ратну опрему.

Nije to baš jednostavno... čitao sam skoro da su u srpsko-turskom ratu 1876--78. Bugari javljali Turcima kretanja srpske vojske...
 
Poslednja izmena:
Није то питање "подржавања турски интереса". Него своји интереса. Зар је Наполеону у великом европском рату било у интересе, да док иде на Русију, буде непријатељ заклетом руском напријатељу, Турцима?? На примјер, на Берлинском конгресу, Турци су платили енглеску подршку Кретом.
Свак је свакоме забијао нож у леђа, ради своји интереса. Французи су напали Аустрију са леђа кад је готово потукла Турке на Балкану, баш у овоме рату који сварожић помену, тако да су сви напори и муке пропали и Аустрије и Срба као њихови савезника.
 
Tako je...Inače, kod nas ljudi ne kontaju baš snagu vojski... treba znati da čak i u vrijeme kad je Turska bila najjača (16. vijek) jedan evropski vojnik (vitez) je vrijedio mnogo više nego bilo koji turski vojnik (čak ni janičar)... u svim bitkama koje su vodili Turci protiv hrišćana, Turaka je bilo neuporedivo više (čak i u bitkama koje su Turci gubili npr. Bitka kod Siska, 2 opsade Beča, druga bitka na Mohaču itd.)... jedini razlog turske ekspanzije na Balkan i dublje u Evropu je hrišćanska nesloga...

Мислим да на неки начин подцјењујеш Турке. Да нијесу били способни, и војнички и политички, Турци никад не би успјели створити моћну државу и покорити толке народе. Турци су Азијати, значи вјешти ратовању и мудрој политици. Европски и туски начин размишљања био је друкчији.
Европљанима је било далеко теже прилагодити се туском начину вођења рата него Турцима европском. Иако ако ти велиш један европски војник је вриједио више него турски, то је мало значило најчешће јер су Турци као Азијати у ратовању били далеко флексибилнији. Дакле сирова снага и технологија нијесу често били довољни да зауставе Турке.
Турци су као дивљаци, номади, са коњског седла и из шатора, неписмени и скроз нецивилизовани, успјели створити царство и покорити толке народе. То је нешто бриљантно и није за било какво подцјењивање. И још уз то упрегнити најбоље хришћанске синове, да као њихови елитни војници, ломе кичму људима из који су потекли.
Од мали ногу подизани као војници, чији је једини смисао живота био рат. Свакако генијалан потез са њихове стане.
 
Tako je...Inače, kod nas ljudi ne kontaju baš snagu vojski... treba znati da čak i u vrijeme kad je Turska bila najjača (16. vijek) jedan evropski vojnik (vitez) je vrijedio mnogo više nego bilo koji turski vojnik (čak ni janičar)... u svim bitkama koje su vodili Turci protiv hrišćana, Turaka je bilo neuporedivo više (čak i u bitkama koje su Turci gubili npr. Bitka kod Siska, 2 opsade Beča, druga bitka na Mohaču itd.)... jedini razlog turske ekspanzije na Balkan i dublje u Evropu je hrišćanska nesloga...

Odakle ti podatak o vitezovima, Turci su imali Spahije koji su bili naruzani i koji su se borili ko vitezi. Da ne pricam o superiornost Janicara nad nad infantrijom sve do cara Maksimiliana i njegovin Landknechten (neznam srpski naziv).

Turske vojske jesu bile vece ali to dobrim delom zato sto je bilo velik deo jedinica milicionarskog karaktera (Akincija, Vojnuka i.t.d.).

Vojska Osmanlija nije samo kvanitativno nego i kvalitativno je do kraja 16. veka u svakom pogledu superiorna..
 
Kole, to je mit... Kod prve opsade Beča samo janičara je bilo više nego branilaca... btw i hrišćanske vojske su imale pomoćne trupe... npr. poljski vitezovi su bili mnogo bolje opremljeni nego spahije koje su imale slabe oklope...


Što se tiče kulture i civilizovanosti... islam je u vrijeme kad je nastao, i u nekoliko vijekova poslije toga donio ogroman napredak svjetskoj kulturi, međutim ostao je krut i nepromjenjiv do dana današnjeg... Turci su prije ekspanzije u Evropu u dugom periodu u kontaktu sa Arapima i njihovom kulturom, Vizantijom (Rumima kako ih nazivaju) ali i zapadom preko krstaša i njihovih državica (muslimani ih nazivaju Franđi)... takođe i persijska kultura je jako uticala na Osmanlije... međutim, ostaje činjenica da su Osmanlije blijeda kopija drugih...
 
Tako je...Inače, kod nas ljudi ne kontaju baš snagu vojski... treba znati da čak i u vrijeme kad je Turska bila najjača (16. vijek) jedan evropski vojnik (vitez) je vrijedio mnogo više nego bilo koji turski vojnik (čak ni janičar)... u svim bitkama koje su vodili Turci protiv hrišćana, Turaka je bilo neuporedivo više (čak i u bitkama koje su Turci gubili npr. Bitka kod Siska, 2 opsade Beča, druga bitka na Mohaču itd.)... jedini razlog turske ekspanzije na Balkan i dublje u Evropu je hrišćanska nesloga...
Није ти то баш најбоље поређење.

Организација војске је била производ организације феудалног друштва, а турска војска уопштено јесте била надмоћнија и боље организована. Ако их је и било више, па то само говори о томе да су били способни да мобилишу већу војску. Можеш да погледаш Турску хронику Константина Михаиловића (крај 15. века), ту се он управо бави поређењем турске војске и хришћанских војски, а он се разумевао у те ствари.
 
Turska vojska su zacinili tri delovi.

Milicionarski deo Akinca, Vojnuka, Vlaha i.t.d

"Feudalni" deo spahija i celebija.

Profesionalna vojska Janicari, dvorske spahije.

U bitkama su prvi nastradali ovi prvi pa su tek na kraju slane elitne jedinice, dok su Spahije okruzili protivnika.

Te elitne jedinice su bile dobro organizovane i dosta bolje utrenirane nego sto je vitez, borac koji ide uvek jedan na jedan moze da bude.
 
Poslednja izmena:
posmatrac iz Moskve, нијесу се ни устаници у Србији баш "сами ослободили", но је требало још пола вијека да се Турци скроз ишћерају. Кад су оно предати кључеви Биограда? А без подршке Русије, тешко да би и тога било, него би највјероватније било ко и у случају Босне.
Једноставно то је тако. Мала снага, мало пара, оружја, свега... А Турска је да јој је то био циљ могла чак и у Балканским ратовима, потући балканске земље и вратити оно што је изгубила, и не само то, него можда узети Биоград, Софију и Атину јопет (да није било другије сила, посебно Русије).
Такође устанци у Босни и Херцеговини и у Србији су из различити временски периода. 1804. је наставак ратова и начина ратовања од пријашњи вјекова, чега је дио и истрага Турака, док је устанак у Босни и Херцеговини, дио неког новијег добар са другачијим правилима.
Да су Србија и Црна Гора биле јаче, могуће је да би до тога и дошло, на начин на који је то рађено у Србији и Црној Гори. Али нијесу, биле су слабе тиме и њихове могућности мале.

Први период исламизације се јест десио одма по паду Босне под Турке. Никад више посље није био тако масован. Оно о чему ти говориш је раст, тј. надопуњавање и омасовљење становништва исламске вјере, која је већ била ту.

Jasno je da bez Rusije ne bi bilo moguce proterati Osmanlije, a da nije bilo nasih "velikih" saveznika Francuza, oslobodili bi se jos u prvom ustanku.Ali kao rezultat proterivanja Osmanlija iz Srbije nastaje srpska vlast,za razliku od Austrougarske u Bosni. Islamizacije je bilo svuda gde su Turci vladali,ne verujem da je u Bosni postojao neki eksluzivitet po tom pitanju. Nisam istoricar i ne znam da li postoji nekakva statistika po regionima na Balkanu,ali cini mi se da je danasnje stanje u Bosni i Sandzaku prvenstveno rezultat spleta istorijskih okolnosti,prema kojima su ove teritorije najduze ostale pod Turcima.Plus tamo se slivalo muslimansko stanovnistvo sa ranije oslobodjenih od Turaka teritorija,a kada su Osmanlije konacno bile proterane iz Bosne i Sandzaka, etnicko ciscenje ili nasilna promena vere nije vise bila opcija u Evropi.
 
Umesto da preterujemo sa pridavanjem značaja pitanju 'ko su bili bosanski krstjani', korisno bi bilo odgovoriti na pitanje kako su nastale razlike u admnistrativnom uređenju unutar Otomanskog carstva između današnje Srbije (gde nije bilo velike islamizacije) i današnje Bosne (gde je ta pojava uzela maha) kao delova iste carevine. Mislio sam da je u pitanju nedostatak u mome obrazovanju :), ali sada vidim da je to pitanje o kome nema mnogo podataka i koje izaziva kontroverze.

Po onome što sam našao, Osmanlijsko carstvo je u svim zauzetim evropskim zemljama uvodilo tzv. timarski ili spahijski sitem, u Bosni i u Srbiji bez razlike. Međutim, u 19. vek će Bosna ući sa uticajnom klasom domaće aristokratije, "begovima", dok u Srbiji begova nije bilo. Postoji diskusija oko pitanja ko su begovi zapravo bili, ali sada je dosta da kažemo da je reč o zemljoposednicima, dok spahije (koje su čitavo vreme opstajale u Srbiji) nisu bili zemljoposednici već klasa koja je zemlju (i seljake) dobijala na korišćenje za određene zasluge i u zamenu za preuzimanje određenih obaveza (vojničkih i finansijskih), ali bez prava na nasleđivanje (s tim da su naslednici spahije izgleda imale neku vrstu prečeg prava ukoliko bi preuzeli spahijske obaveze na sebe). Begovi (zemljoposednici) su u isti mah mogli biti i spahije na nekoj drugoj zemlji, nezavisno od one kojom su neograničeno raspolagali u svakom smislu, pa i u smislu nasleđivanja.

Kada je u Bosni nastala klasa zemljoposednika i kako se to dogodilo, i zašto nije u Srbiji?

Takođe, u Bosni su do danas preživeli potomci nekada uglednih aristokratskih porodica (za koje je, sa razlogom ili ne, često vezano predanje o njihovoj predotomanskoj plemićkoj starini). Bez obzira da li su istinita (a verovatno bar manjim delom jesu) predanja o hrišćanskom poreklu tih porodica (koje su prelaskom u muhamedanstvo zadržale društvene privilegije), postavlja se pitanje zašto je tih porodica bilo u Bosni, ali ne i u Srbiji. Jer, i u Srbiji je svakako bilo plemstva koje je moglo sebe sačuvati prelaskom u veru osvajača.
 
Poslednja izmena:
Моје мишљење је да је исламизација вршена подједнако и у Србији и у Босни, а то што у Србији нема толико муслимана треба захвалити томе што се Србија много пре ослободила турске владавине.
 
Моје мишљење је да је исламизација вршена подједнако и у Србији и у Босни, а то што у Србији нема толико муслимана треба захвалити томе што се Србија много пре ослободила турске владавине.

Ne, ne. Najpre, Srbija se nije oslobodila toliko mnogo pre Bosne, ne možemo računati da se oslobodila pre Prvog srpskog ustanka (a nije ni tada), a u Bosni je turski uticaj prestao s austrijskom okupacijom 1878. godine.

Ko su bili protivnici srpskim ustanicima u početku ustanka? Protiv koga je vođena Mišarska bitka? - Turski begovi i spahije koji su dolazili iz Bosne. Takve vojske nije bilo na području Srbije. Srbija nije imala svoga "Zmaja od Bosne" Gradaščevića, ni Čengića, ni Kulin-kapetana...

Osim toga, u Srbiji jednostavno nije bilo begova - feudalnih zemljoposednika. Jednostavno ih nije bilo. Bilo je samo spahija.
 
Није ти то баш најбоље поређење.

Организација војске је била производ организације феудалног друштва, а турска војска уопштено јесте била надмоћнија и боље организована. Ако их је и било више, па то само говори о томе да су били способни да мобилишу већу војску. Можеш да погледаш Турску хронику Константина Михаиловића (крај 15. века), ту се он управо бави поређењем турске војске и хришћанских војски, а он се разумевао у те ствари.

Čitao sam Konstantina janičara...

Umesto da preterujemo sa pridavanjem značaja pitanju 'ko su bili bosanski krstjani', korisno bi bilo odgovoriti na pitanje kako su nastale razlike u admnistrativnom uređenju unutar Otomanskog carstva između današnje Srbije (gde nije bilo velike islamizacije) i današnje Bosne (gde je ta pojava uzela maha) kao delova iste carevine. Mislio sam da je u pitanju nedostatak u mome obrazovanju :), ali sada vidim da je to pitanje o kome nema mnogo podataka i koje izaziva kontroverze.

Po onome što sam našao, Osmanlijsko carstvo je u svim zauzetim evropskim zemljama uvodilo tzv. timarski ili spahijski sitem, u Bosni i u Srbiji bez razlike. Međutim, u 19. vek će Bosna ući sa uticajnom klasom domaće aristokratije, "begovima", dok u Srbiji begova nije bilo. Postoji diskusija oko pitanja ko su begovi zapravo bili, ali sada je dosta da kažemo da je reč o zemljoposednicima, dok spahije (koje su čitavo vreme opstajale u Srbiji) nisu bili zemljoposednici već klasa koja je zemlju (i seljake) dobijala na korišćenje za određene zasluge i u zamenu za preuzimanje određenih obaveza (vojničkih i finansijskih), ali bez prava na nasleđivanje (s tim da su naslednici spahije izgleda imale neku vrstu prečeg prava ukoliko bi preuzeli spahijske obaveze na sebe). Begovi (zemljoposednici) su u isti mah mogli biti i spahije na nekoj drugoj zemlji, nezavisno od one kojom su neograničeno raspolagali u svakom smislu, pa i u smislu nasleđivanja.

Kada je u Bosni nastala klasa zemljoposednika i kako se to dogodilo, i zašto nije u Srbiji?

Takođe, u Bosni su do danas preživeli potomci nekada uglednih aristokratskih porodica (za koje je, sa razlogom ili ne, često vezano predanje o njihovoj predotomanskoj plemićkoj starini). Bez obzira da li su istinita (a verovatno bar manjim delom jesu) predanja o hrišćanskom poreklu tih porodica (koje su prelaskom u muhamedanstvo zadržale društvene privilegije), postavlja se pitanje zašto je tih porodica bilo u Bosni, ali ne i u Srbiji. Jer, i u Srbiji je svakako bilo plemstva koje je moglo sebe sačuvati prelaskom u veru osvajača.

Možda su razlike zbog različitog uređenja Bosne i Srbije (Raške)... centralna vlast je bila mnogo jača u Srbiji, i za vrijeme Nemanjića i za vrijeme Despotovine... ja nisam čuo da su postojali oblasni velikaši u Despotovini... :think:
 
Poslednja izmena:
Srbijanci su ako hoces imali 4 dahije, koji nisu bili Spahije/Begovi nego Janicari ali dobro. Ko Zmaj od Bosne su se protivili reforme u Osmasnkom Carstvu koji bi ugrozili njihov stalez.

Za Kucuk Aliju i njegovog brata kazu da po predanju poticu od srednovekovne vlastelske porodice.
 
Poslednja izmena:
Nego, ovo što piše Aličić je umjereno u odnosu na druge autore iz FBiH... Mustafa Imamović piše čak da je "bogumilska vjera" imala neke slučnosti sa islamom pa su zato svi pojurili da ga prihvate... :)

..

Kakve slicnosti kako se dualisticko vidjenje bogumila (sad dal su Krstijani bogumili ili nesto blizu njih) koji misle da je zli bog stvorio svet i opisan je u starom zavetom, dok dobar bog Isus, duhovnog sveta.

To je toliko suprostavljeno ucenju Islama, da meni se cini da gospodin Imamovic nema pojma o Bogumilima, bilo bi makar bolje nego da nema pojma o Islamu.
 
Ne, ne. Najpre, Srbija se nije oslobodila toliko mnogo pre Bosne, ne možemo računati da se oslobodila pre Prvog srpskog ustanka (a nije ni tada), a u Bosni je turski uticaj prestao s austrijskom okupacijom 1878. godine.

Ko su bili protivnici srpskim ustanicima u početku ustanka? Protiv koga je vođena Mišarska bitka? - Turski begovi i spahije koji su dolazili iz Bosne. Takve vojske nije bilo na području Srbije. Srbija nije imala svoga "Zmaja od Bosne" Gradaščevića, ni Čengića, ni Kulin-kapetana...

Osim toga, u Srbiji jednostavno nije bilo begova - feudalnih zemljoposednika. Jednostavno ih nije bilo. Bilo je samo spahija.

У Србији је постојао пронијарски систем (српско-византијски еквивалент спахилуку) док у Босни није. Србија је стога била погоднија за тимаре но Босна.

Босански санџак је дуже био пограничан него смедеревски. Нисам упорешивао дефтере али прилично сам сигуран да су у босанском санџаку из тог разлога порези били мањи него у смедеревском (бнпр. плаћање по домаћинству уместо по глави). То је део османске популационе стратегије, да би се погранични крајеви држали гушће насељеним. Уз то имати на уму последице аустро-турских ратова са краја 17. и почетка 18. века - Хабрзбуршка Србија, дефакто еквивалент смедеревском санџаку, имала је само нешто мало преко 5.000 насељених кућа.
Дакле Босна је могла бити погодније место за живот (из улга пореза) а људи су у већој мери одржали континуитет становања (пре свега мисим на муслимане, ратови су имали велике последице на хришћанско становништво Босне - сетимо се одвођења хришћана из Сарајева под комадном Еугена Савојског).
 

Back
Top