IN MEMORIAM

Evo ga i Čeda,jos jednom...Boze koliko mi nedostaje..Prvi put posle 7 meseci sam pogledala njegove slike... :cry:
my.php
[/URL][/IMG]
 
Maja Cvj.:
Vidiš?Ljubav kojom su nas voleli ne nestaje.Stigla ti je uteha.Tačno se zna!Trebalo je da liči na Medu.Uzmi ga molim te ali ga drži uz sebe,ne u kolima,ne u ulazu.Molim te.I javi nam kako napredujete.



nisam ga uzela.vec imam psa,minu,koja se bolesno plasi svega i svacega..ima epilepsiju,juce je operisana od tumora..ja sam labilna osoba,nemam snage ni zivaca,svega mi na svetu da brinem o jos jednom..a ni vremena..nigde nisam isla godinama zbog mine a tek kad bi imala dva..u jednom trenu sam imala stene na cuvanju i jedva sam prezivela kad sam je udomila..ni tabla bensedina mi ne pomaze..ali zaista...
a i taj pas koji je isti meda...ima gazdu..nasla sam ga slucajno ponovo u 3-4 ulice od mene ..ispred dvorista..sada mu nosim da jede jer ga oni ne hrane najbolje..njemu je ok...
 
sneki88:


evo jos jedne slike mog mikija

mishica mali,kako je ispozirao :D imam i ja melinu sliku, takodje pekinezerka, u haljinici, svi koji su je videli, proglasili su nas za ludake :lol: al, svejedno, mnogo slatko izgleda.. sada je vec bakica.. nadam se da necu morati uskoro da stavljam njene slike ovde... :(
 
Ovo je moja devojcica Cica Krofnica :)
avgust 1999. - 24. april 2007..
Donela sam je kada je imala svega 2-3 meseca 23. oktobra 1999.
Bila je prelepa, prepametna, svojeglava i, naravno, obozavala je da jede!

Nema reci kojima bih opisala koliko sam je volela, i uvek cu je obozavati.
 

Prilozi

  • CUFTA.jpg
    CUFTA.jpg
    29,1 KB · Pregleda: 6
  • Resize of 13.nov-03.JPG
    Resize of 13.nov-03.JPG
    72,9 KB · Pregleda: 6
  • Resize of Image032 2.jpg
    Resize of Image032 2.jpg
    91,9 KB · Pregleda: 5
L.krofnica:
Ovo je moja devojcica Cica Krofnica :)
avgust 1999. - 24. april 2007..
Donela sam je kada je imala svega 2-3 meseca 23. oktobra 1999.
Bila je prelepa, prepametna, svojeglava i, naravno, obozavala je da jede!

Nema reci kojima bih opisala koliko sam je volela, i uvek cu je obozavati.


bas je slatka i pufnasta
 
Kada kucas poruku imas ispod prozora za poruku u dodatnim opcijama "Prilozite datoteke" - "Sredite priloge" pritisni i tu nadji na compu (browse dugme) sliku koju hoces da posaljes. Moras samo da je smanjis ako je potrebno.

Zao mi je tvoje Beke :-( , na slici bas deluje dobro
 
Nadam se da tema nije aktuelna jer su nam svi ljubimci sa foruma zivi i zdravi. Ali prosto moram da vratim u zivot ovu temu jer zasluzuje da ostane u secanju na neke nase ljubimce koje smo obozavali
 
I posle vishe od tri godine,bol je i dalje tu...Evo moje neponovljive lepotice....
Pametna,dobra,poslushna,verna,plemenita....lavljeg srca i glasa....Moja Goldi....Uspavana je sa 13 i po godina...
 
I posle vishe od tri godine,bol je i dalje tu...Evo moje neponovljive lepotice....
Pametna,dobra,poslushna,verna,plemenita....lavljeg srca i glasa....Moja Goldi....Uspavana je sa 13 i po godina...


Zao mi je svih malih ljubimaca opisanih na ovoj temi, koji nam inace ponekad vise iznace od samih ljudi, barem govoreci iz mog ugla jer imam psa mesanca koji mi zivot znaci, zbog kojeg nemam mira kad je sa mojim ocem negde na vikendici jer ipak mislim da bolju zastitu od moje on ne moze imati(da mogu nosila bi je non stop samnom da bi bila sigurna da je tu i da je cuvana od strane mene), i kad uvece dodje kuci odma uleti kod mene u sobu da se pozdravi i da mi kaze da je ziv. Ako u toku noci odluci da ode malo kod mog tate ja se momentalno probudim i zovem je nazad, jer sam ipak naucena da spavam sa njim. Svaki dan se budim sa strahom da mu se nesto ruzno ne desi i tako vec dve godine. Uzasavam se same pomisli da moze da ugine iako ima svega dve godine i nadam se da ce doziveti stotu jer mislim da iskreno ne bi prezivela tuuzas zvanu smrt, isuvise volim zivotinje a tek mog malisana to je tek hronicno. Mislim da nikoga nisam tako volela od predstavnika ljudske vrste koliko volim mog malisana, a niti cu. Ipak sam ja oduvek zelela psa i kad sam konacno postala velika i dovoljno uticajna da moja recenica OVAJ PAS OSTAJE U STANU postane snazna ja sam upoznala svu onu srecu, ljubav, mir koji sam do tada samo zamisljala. Zato razumem sve one koji su igrom sudbine ostali bez svog ljubimca.
 
Moja dusa je jednom bila ljuta 3 dana na mene jer sam mazila komsijskog psa da je on video. Prvi dan intenzivno ljut -demonstrativno se okrenuo, usao u kucu, ignorisao me heavy; drugi dan samo ignorisao, treci dan bio ljut ali zaboravio zasto pa mi je doneo loptu -setio se da je ljut i nije hteo da se igra :-)

Jednom sam dosla pod stresom sa nekog ispita i sela da popricam sa njim i da mu se pozalim. Kako sam bila nabijena negativnom energijom sve sam vreme plakala, sto je on razumeo da je lose. U nekom momentu od muke je znao da mi je neko nesto skrivio i poceo tako da rezi na kevu koja je u daljini pila kafu da se ova prestravila :-)

Avijaticar.... mnogo mi nedostajes. Niko ne zeli da te menja.... i svi tugaljivo u grobic gledamo.... bas si nas ojadio oglaskom!
 
danas mi se dogodilo nesto uzasno...otrovali su mi psa...veterinar me je ubedio da mu nema pomoci jer je otrovan kreozanom a za to ne postoji protivotrov.
sad mi je jasno zasto su trovaci kao sto su bordzije smatrani najopasnijim i najpodmuklijim...trebalo je videti i cuti te muke, pre nego me veterinar definitivno ubedio da tu pomoci nema i da je moramo uspavati!
ovo pisem uglavnom za sebe i za nju, jer mi je tesko, izgubili smo stvora koji nam je bio clan porodice 9 godina i kao upozorenje ostalima koji imaju kucne ljubimce da ih dobro cuvaju jer napolju zaista ima gadnih zlotvora:(((((
ima li jos neko kome se to dogodilo?

Direktoru mog muza, isto kreozanom. Povracao je zuto. A ja sam se jos u srednjoj na praksi svadjala sa tehnicarima sa VSI Kraljevo kad su po pozivu mojih profesorki i instrukcijama svog nadredjenog pse sa ekonomije potrovali strihninom. Bilo je strasno. Momci su ubrzo napustili Institut i zaposlili se u farbari, nisu vise mogli da spavaju.
 
Tek sad vidim da je ovde objedinjeno nekoliko tema, sve iste... Poslednji put sam za ljubimcem plakala juce. I to ne mojim. Nikad ga nisam ni videla, sem na slici. Mogu da zamislim kako je tek bilo njoj, Lucky. Ne smem ni da pomislim koliko godina ima moj Gizmo. I u kakvom je stanju. Pre neki dan sam ga ponela od kola do ulkaza da se ne bi izblatnjavio (posto ni sam to ne voli) i ucinilo mi se da je smrsao. Juce sam ga opet podigla i opet mi se ucinio laksi. I izmerila sam ga. I jeste, za citavo kilo. Ne znam kako da sprecim sebe da placem unapred. Boli sama pomisao na gubitak najboljeg prijatelja. A to je, bojim se,blize nego sto izgleda.
 
Moram jos jednom da napisem svima koji imaju pse a plase se trovanja kreozanom - trovanje se prepoznaje po tome sto pas dise kao da je nesnosna vrucina a to je uzrokovano izuzetno visokom temperaturom, koja u stvari na kraju i ubije psa. Prva stvar koja mora da se uradi je da se psu u grlo sipa 3% hidorgen da bi povratio sve sto je pojeo jer se na taj nacin izbacuje deo otrova koji jos nije svaren (to se radi ukoliko pas vec nije povracao), a onda se stavlja u kadu i hladnom vodom tusira da bi temperatura spala. U medjuvremenu naravno pozvati veterinara sto pre.
Psu nema spasa jedino ako je pojeo vece kolicine otrova.
Inace znam dva psa koji su se uspesno oporavili od trovanja, tako da nade ipak ima.
 
mimi's mom koliko godina ima tvoj Gizmo?Koja je zivotinja u pitanju?....

Gizmo je mesanac pekinezera, dakle pas. Ima 12,5 godina ali se bojim da nece docekati bas tak oduboku starost jer je kao mali (samo sto smo ga nasli) prelezao stenecak koji je skoro sigurno ostavio posledice na njegovo zdravlje. A i primecujem da je sve sporiji i bezvoljniji i sve se redje igra. Sve slabije vidi i cuje i prosto se iznenadi kad na kraju viknem glasnije nego sto treba posto prethodno nije cuo da ga zovem. Ne znam, mislim da ga ubija ljubomora na moju Mimi (cerka) iako se mi svi maksimalno trudimo da ga zastitimo i od njenih "neznosti" i od osecaja zapostavljenosti.
 
Gizmo je mesanac pekinezera, dakle pas. Ima 12,5 godina ali se bojim da nece docekati bas tak oduboku starost jer je kao mali (samo sto smo ga nasli) prelezao stenecak koji je skoro sigurno ostavio posledice na njegovo zdravlje. A i primecujem da je sve sporiji i bezvoljniji i sve se redje igra. Sve slabije vidi i cuje i prosto se iznenadi kad na kraju viknem glasnije nego sto treba posto prethodno nije cuo da ga zovem. Ne znam, mislim da ga ubija ljubomora na moju Mimi (cerka) iako se mi svi maksimalno trudimo da ga zastitimo i od njenih "neznosti" i od osecaja zapostavljenosti.

sto se tice ljubomore mozda ima i toga, ali ne brini se za njegov zivot, on mora tako da se ponasa jer je on ipak dosta star, moj prijatelj ima psa koji ima oko 13 god. on jedva ide a ne da slusa naredbe
zanm da si mu ti gazda ali nemoj da se brines
 

Back
Top