Ин мемориам...шта радиш у ситан сат...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ajoj, sto me zeza ova Krstarica...
Taman napisem poruku, kad ono traze mi da se ponovo registrujem, sta je bre to????

Tripple x, hvala za cestitke, da, juce je mom sestricu bio drugi rodjendan, bilo je puno ljudi, klinaca i klinceza, bilo je lepo - tako sam cula... nisam mogla da budem pored njega i moje seje, ali bice dana, sledece godine, na leto dolazimo u Beograd...

I da, ulepsala si mi dan, mnogo je lepo kada ti neko nepoznat uputi neku lepu rec, prija to...
Hvala Ti.
Pozdrav za sve.
 
Brbljiva kiso, jel mnogo teško kad si daleko od svoje zemlje( mislim da jest jer sam ja ispirena ih Hrvatske pa mi sve moje mnogo nedostaje). Uostalom, šta radiš, studiraš, radiš, ideš u školu... šta? Ako nisam previše radoznala.
Danas kod mene u planinici ljepše, topi se snješčić, sinu sam zakazala termin u austrijskoj ambasadi za viziranje pasoša... baš mi nešto krenulo danas. I ne bojim se više. A juče.. buaaaaa. Pozdravčić svim ponoćnim kaubojima. Mene program vezuje za dan. Noću ću da vršljam, vršljam....
 
Jao Tripple x, stvarno je mnogo tesko, mnogo mi nedostaje sve, moji, moj grad... ne smem vise da pisem, jer cu poceti da placem...
Ne radim vise, zavrsila sam faks, sada uzivam u plodovima svoga rada.
Stvarno mi je dobro ovde, ali... family mi nedostaje puno, puno...
Ovde snega nema nikad ili ako padne, istog dana se istopi, ma... to nije ni sneg nego kao neka slana, sta li?... tako da sneg nisam videla odavno... :-(
I ne smes da se bojis nicega, samo napred... nek se krece, sve najbolje...
 
Brbljiva kišo, baš je prijatan razgovor s tobom, otkači me ako ti dosadim. Sad znam da si u nekom egzotičnom kraju, ali vjerujem da i to dosadi. No, drži se, udaj se i stvori porodicu, ako je već nemaš. Ili pokupi nekog našeg zgodnog mladića i povedi ga za sobom.Znaš kako je danas, svijet je globalno selo, svako mjesto i sve je dostupno, samo je pitanje financija. Želim ti da se što prije sretneš sa svojima. I da, taj strah koji pominjem postao je sastavni dio mojeg života od završetka rata. Bilo je previše gubitaka u mojem životu. Ali, imam divnog sina od 29 godina, završio je ekonomiju i radi... Ćao!
 
Ma kakvo otkacinjanje... Tripple x
E kamo srece da sam u nekom egzoticnom kraju, nego sam skroz gore, u drzavi Vasington, blizu Sijetla, u Redmondu. Blizu mi je Kanada. Ovde je klima takva da snega nema, samo kisa, kisa, kisa... leta su predivna, ali zato kad se zavrsi leto nastupa kisa koja ne prestaje sve do aprila, maja.
Okean i tople morske struje su za to krive.
Slobodno mi pricaj o strahu jer i ja taj strah osecam. Rat sam pregrmela u Beogradu, tako da znam o cemu pises... ostavio je traga u svima nama.
Blago tebi sto je sin uz tebe, jel' tako? Imam dete koje nije sa mnom, pa mozes da zamislis kako mi je... duga prica...
I ja sam mnogo izgubila, ali sta cu, moram da disem, da zivim, da se radujem malim stvarima... jer mi nista drugo nije ostalo, dok zivim.
A zivim u snovima, tako mi pise u lokaciji.
A ovde sam da se druzim sa ljudima, malo sale, malo zbilje... prodje brze vreme.
Pozdravljam te puno.
 
E dodje mi da samom sebi kazem Vi.
Toliko sam pronicljiv da je to cudo jedno...
Gledam onu tvoju fotku, pa kazem - ''Evo ih Lejkersi! ... A gde to igraju?'' - pa pogledam parket, a ono boje Sijetla.
Kazem ja sebi - eno je kisa u Sijetlu.
Tako sam te locirao i pre nego sto si se razotkrila. Mozda ne bi trebalo da otkrivam metode kojima dolazim do saznanja iz kojih kasnije crpem ispravne zakljucke... ali takav sam, nesebican, voljan da podelim sposobnosti sa drugima.

Crna kiso, pa iskisnuces tamo.
Jesi l' bila na groblju da obidjes Brus Lija? Idi, obidji ga, sevap je... Zapali jednu svecu u moje ime.
Pisao sam ja vec na Forumu kako bih voleo da odem tamo da obidjem grob.
I jos jednom ponavljam - nema toga o cemu nisam pisao.
 
Brbljiva kišo, sad mi je sve mnogo jasnije. Najteže je što si daleko od djeteta.No sredit će se sve, vjeruj u sebe.U stvari ostvarila si san mnogih ih svoje generacije, to neka te tješi.
Nego, htjela sam u skladu s naslovom In memorima da se prisjetim jednog čuvenog beogradskog neuropsihijatra, Vesko su ga zvali. Jedni su ga smatrali vrhunskim stručnjakom, a drugi običnim šarlatanom Bio je direktor "Svetog Save". Izmedju ostalog je na radio 202 držao tiradu o mraku. I mrak ovo i mrak ono, i mrak ovako i mrak onako i tako petnaestak minuta, da bi završio s rečenicom:"mrak je vječit i beskonačan a svjetlost dolazi da ga zajebava". Toga se sjetim onih jutara kada mrzim što živim. Da se razumijemo, rijetko je to, ali nekako ide uz naš mrak u kasnim satima.
Brbljiva kišo, nekad se plašim, a nekad ne i to nekih apstraktnih stvari. Neizvjesnosti života, smrti i tako.Četiri godine sam provela u ratu u Repuglici Srpskoj Krajini, pa onda bombardovanje ovdje i do vraga. Sutra ćemo o ljepšim stvarima. A vidim i da se omladina raspisala o Bruce Leeu. Iznenadi ih svojim podacima. Pozdravčić!
 
Tripple x, dopao mi se citat i to mnogo.
Hej, i meni se nekih dana sve smuci, mrzi me da ustanem iz kreveta, ali... moram... trazim neke odgovore u knjigama, lakse mi je tako...
Mraka se ne bojim generalno, mislim noci i tako to, nekako mi ide uz moj imidz :-), ali priznajem da i ja u tim kasnim/ranim satima osecam uzasni strah od necega sto ce doci i lupiti me svom snagom po glavi...
Sta da kazem, moramo da se borimo sa tim, strahovima, tugama... od groznih stvari ima gorih, veruj mi. Ma sta ja pisem, znas ti to dobro.
Zato, nemoj da se plasis, gledaj da se maksimalno opustas, pokusaj da se ne sekiras za svaku sitnicu, ovaj nas zivot je suvise kratak da bi ga potrosili na raznorazne strahove.
Ali nekad treba dopustiti strahu da te obuzme i pitati ga - sta hoce, sta smera i reci mu onako otvoreno da on vise ne stanuje tu...
Znam da je tesko, a i da je stereotipno ovo sto pisem, ali zaista je tako.
Pozdravcic i ljub i tebi. A sutra cemo o lepsim temama, slazem se...
 
A vidim i da se omladina raspisala o Bruce Leeu. Iznenadi ih svojim podacima. Pozdravčić!
A sta da radimo...
Matorci me navukli na kung fu filmove. Oni su to valjda kao klinci gledali. Smesno mi bilo kad mi je cale pricao kako izadje iz bioskopa posle filma, pa se kao posle tuce sa ortacima... Ono kao, palcem dotakne nos, pa kao lizne krv, pa onda auuuuuuuoooo... pa se sav zategne i stane na prste, pa skakuce.
Jednom mi se tako namestio i kaze - udari me. ******, nisam znao da nisam smeo tu da ga udarim.
E, smesni ste vi stariji. Bas ste kao deca.
Jedva cekam da odrastem.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top