Impresionizam i Postimpresionizam

camill10.jpg


Camille Pissarro (1830-1903)
 
Krajem 19. veka umetnici koji su se inspirisali impresionističkim teorijama, počeli su da odbacuju mnoge principe tog pokreta. Najznačajniji umetnici među njima su bili: Pol Sezan, Pol Gogen i Vinsent Van Gog. Ova tri pionira moderne umetnosti bili su začetnici najvažnijih umetničkih izraza ili pravaca dvadesetog veka. Grupa ovih revolucionara dobila je naziv „postimpresionisti“, prilično nejasan termin koji bukvalno znači „oni koji slede iza impresionista“ i koji ne opisuje dalekosežne ciljeve ovih umetnika. Najbitiniji među njihovim ciljevima su bili:

povratak strukturalnoj organizaciji pikturalne forme,
naglašavanje dekorativne organizacije kompozicije u cilju celokupnog jedinstva i
više ili manje svesno preterivanje izgleda prirode radi prezentacije emocionalnog odnosa prema modelu.
Može se reći da Sezanovo delo predstavlja prvi od ovih ciljeva, Gogenovo drugi, a Van Gogovo treći. Međutim, svaki od njih je u svom načinu izražavanja imao određenih primesa navedenih odlika ostale dvojice slikara. Te sličnosti su bile razlog da ih se svrsta u jednu posebnu grupu, iako za razliku od impresionista imaju, svaki za sebe, veoma naglašen lični izraz i samostalno su težili svaki svome cilju.
120px-Paul_C%C3%A9zanne_082.jpg
94px-Paul_Gauguin_128.jpg

120px-Vincent_Willem_van_Gogh_132.jpg
95px-Henri_de_Toulouse-Lautrec_036.jpg


Paul Cezzane,Paul Gauguin,Vincent van Gogh,Henri de Toulouse Lautrec,Odilon Redon , Žorž Sera-pointilizam i mnogi drugi slikari

Ipak, Sezan zauzima dominantno mesto u postimpresionističkom pokretu. Na način koji je bio suprotan slučajnoj organizaciji kompozicije i formama kratkog daha impresionista, Sezan je gledao na umetničko delo u smislu međusobnih odnosa celine i njenih delova. Iako bi ga se prije moglo nazvati analitičarem stvarnosti nego njenim prepisivačem, Sezan ide dalje od čistog analiziranja. Stvarnost po njemu nije bila objekat u prirodi iz kojeg bi crpio inspiraciju, nego je predstavljala zbir svih kreativnih zaključaka do kojih je dolazio u procesu stvaranja. Realnost je shvatao ne kao izraz koji potiče od izgleda prirode, nego kao rezultat njene transformacije koju vrši umetnik. Stoga, iako je Sezan počinjao od prirode (kao što je tada bilo uobičajeno), u isto vreme je bio i prvi umetnik koji je smatrao da je pikturalna forma bitnija od prirodne forme objekata i modela.
 
Poslednja izmena:
Postimpresionizam u isto vreme predstavlja i nastavak impresionizma i napuštanje njegovih ograničenja. Postimpresionisti nastavljaju da koriste jarke boje, debeli sloj boje, jasne poteze četkice i stvarni život kao temu svojih slika, ali su više skloni da naglašavaju geometrijske oblike, da izobliče formu radi postizanja ekspresivnog efekta, i da koriste neprirodne boje. Postimpresionisti nisu bili zadovoljni trivijalnošću tema i nedostatkom strukture u impresionističkim slikama, ali ne postoji jednoobrazni pravac koji su oni dalje razvijali. Žorž Sera i njegovi sledbenici su odabrali poentilizam, sistematski upotrebljavajući tačkice boje. Pol Sezan je rešio da povrati osećaj reda i strukture u slikarstvo. On je to postigao tako što je sveo objekte na njihove osnovne oblike, zadržavajući pri tome impresionističke sveže boje. Vinsent Van Gog je koristio boje i izražajne uskovitlane poteze četkice da prenese svoja osećanja i stanje uma. Iako su često zajedno izlagali, nisu bili jedinstveni pokret. Radili su u geografski različiti oblastima i u različitim stilskim kategorijama, kao što su fovizam i kubizam.
Dok se čini da je granica između klasičnog impresionizma i postimpresionizma jasna i da je čini 1886. godina, o datumu kraja perioda postimpresionizma se još uvek raspravlja.

beeef410.jpg


Pol Gogen
 

Back
Top