Naravno da je ucestvovao.
Nije, nije i nije ! Ne izvrći istorijske činjenice.
Despot stefan i njegova velicina je plod mudrosti njegove majke, a ne njegovih licnih zasluga.
Koji plod, koja mudrost? Stavila ga je svojom pogrešnom procenom u procep.Nije znao gde će pre...Jal da timari Osmanlije, jal da miri zavadjen narod, il da balansira izmedju zavadjenih velmoža i Hilandara.
Da je bila mudra, kao što kažeš da jeste, mogla je stati na stranu hrišćanske Ugarske koja bi nas odbranila od Osmana. Ne zbog nas, naravno, nego zbog sebe.
Žigmund Ugarski imao je svu pomoć zapada i pape. Na prvi napad Osmana, ujedinjena hrišćanska Evropa vratila bi Osmane, na duže vreme, tamo gde im je i mesto. Milica nije htela. Kasnije je taj isti Žigmund, na zahtev pape, predvodio vojsku ( Rovine i Nikopolj) al, kasno. Osmani su se u medjuvremenu osnažili, a i mi im još vojno pomagali u borbi protiv Žigmunda. Luda kuća...
Situacija je bila vrlo slična današnjoj. Nikad nismo znali da odaberemo pravu stranu.
Knjeginja Milica je svojom diplomatijom uspela od muza koji je bio gubitnik napravi uz pomoc popova sveca, a od sina koji je svasta radio velikog Srbina.
Naravno, crkva je za to bila svakako vrlo bogato nagradjena.
Nemoj preterivati.......Kakva diplomatija, to se jednostavno moralo, ako misliš na kanonizovanje...Tri meseca posle pogibije Crkva je njega kanonizovala, mimo svih crkvenih zakona, jer je to bio jedini način da se narodu ulije poverenje u dalje vodjstvo pod Lazarevićima.Upravo zbog toga što je veći deo naroda bio za evropsku opciju, uz Vuka Brankovića, kralja Marka i Hilandar. Tada je zbog pogrešne politike svepametne Milice bio raskol izmedju Crkve i Hilandara.
U fazonu, ako Crkva kaže da je pok. Laza svetac, i Milicu je, znači, na dobrom putu.
Kasnijim dogadjajima se utvrdilo da je njena odluka bila pogrešna,al, naravno, mi nemamo nameru to da priznamo.