@ Gebels:
Prava osećanja kao svetlost pri samom kraju tunela… Tek tada?![]()
Živimo brzo, čulno i mahom nepromišljeno a umiremo žudeci za očima i glasom mlade Firentinke…. spoznavši da smo prevazišli ovozemaljske, opipljive potrebe (novac, luksuz)…? I sto smo bliže onoj strani, to nam je teže da se odvojimo od ove, jer uvidjamo da smo, možda, težili za prizemnim stvarima, koje život znače ali su, same po sebi, bile nedovoljne da ga ispune. Propustili smo mnogo toga, njušili zivot, opipali ga, osluhnuli ga, gledali – ali očima, a ne i duhom. I onda, pred kraj, metamorfoziramo u gorke mudrace.
Pa tužno je to. Liči na sporu agoniju. Lepše je naći svog andjela dok smo u punoj životnoj snazi… dodirnuti se s njim krilima (pardon - ovo je tipično ženski)… i zayebati (pardon) sve buduće zime naših nezadovoljstava. A smrt kad dođe - retko je dobrodošla.
![]()
p.s. Ne videh nikad ni Firencu, niti St. Maria del Flore… ali nadjoh sličicu… Zaslužili ste poklončić. Lep Vam je traktat.(Uzgred, nisam htela da okačim sliku zanosne mlade Firentinke u lepršavoj haljinici, iz inata što ste me nakratko ubedačili.)
firentinka je parafraza ideala, lepote ili izgubljenih nadanja nesto kao tadjo u smrti u veneciji. idealizam traganja za samim sobom u ocima onog drugog nikada ne moze biti isti kao kada si u twilight zone-i zivota. zato sto racio u tom trrenutku ne deluje na isti nacin kao u normalnoj situaciji. ociscenje duha i prosvetljenje u tom trenutku kod vecine je neobjasnjiv fenomen i znak da ljudi danas nisu odmakli dalje od 10000 bc u saznanjima samih sebe a kamoli drugih.... ima stara misao koja kaze... e da mi je onda bila ova pamet... zato je i zivot i zanimljiv i pun izazova, lepota i razocarenja... da sve znamo bilo bi nam dosadno.
@ notafilija
ni jedno ni drugo.... imam tlideset i tli.....
@lbarbara
zasto yedemo kada cemo sve da izbacimo iz sebe? zasto yebemo kad cemo na kraju da ejakuliramo? zasto pisemo kad cemo verovatno sve ovo da pocepamo? zasto razmisljamo kad nam je najlepse da budemo naduvani? zasto se radjamo kad nas niko nije pitao da li to zelimo? zasto ne mozemo da umremo kada to zelimo? zasto nas hvale kada nismo to zasluzili?