Keeper, dear sceptic friend: reggae poezija je specificna jer govori mnogo vise o opstem nego o individualnom, vise o borbi za nesto vise i nesto bolje nego o onome sto jeste, zato je ponegde i idealisticka, onda sto je gotovo svaka pesma manifest vere u Boga (Jah, cuo si verovatno), zatim zato sto je jedino "lose" osecanje, tj. negativne vibracije, usmereno prema onima koji ne zele dobro ljudima i celom svetu (iliti u sirem smislu System, Babylon, baldheads, ovo poslednje ne treba protumaciti kao "celavi ljudi", nego kao ljudi bez dredova, ali ni to ne treba shvatiti bukvalno - otprilike znaci nesto kao zli ljudi, koji svoju licnu srecu dobijaju tako sto gaze po drugima). Onda, reggae ne mozes da pises mrznjom prema bilo kome, moras da budes otvorenog srca i da duboko verujes u "jednu ljubav", a to bi bilo da smo svi isti, da smo svi od jednog boga (samo ga drugacije zovemo), da razlike ne bi smelo da bude i da ce se, na kraju, i sam pesnik na neki nacin boriti za to. Nekoliko stvari je skopcano u taj pojam: vera, borba, jednakost, optimizam.
Da li moze svako da pise? Ne slazem se sa Eyesburn girl, mislim da svako moze da pise reggae poeziju, ali kako kvalitetno i kako pravilno, sa koliko rasta i koliko ljubavi? Reggae je toliko sirok pojam, da moze da prigrli sve sto pomislis. Jimmy Cliff nije rasta, a ipak je reggae umetnik, medju pionirima! Dakle, ne pise samo rasta reggae poeziju. Zato ima milion reggae izvodjaca, ali samo najbolji su - najbolji!