Eto, rece mi MALIKA da se ovde razglaba o DT, pa da ja kazem koju. Gledao sam ih dva puta u Pesti, 98 i 2002 godine. 2000 sam bio u vojsci (mamu im * pedersku usranu) pa sam propustio svirku. Za mene DT predstavljaju muziku na najvisem nivou, korak do Baha, Mocarta ili Sopena, savrsenstvo tehnike, neogranicen broj ideja, generalno, vrhunsko znanje i filing, ono cemu bi svaki muzicar (amater ili profesionalac) trebalo da tezi. Muzika DT je vrlo komplikovana i nikako nije za ljude koji povrsno konzumiraju. Morate biti spremni na non-stop preslusavanje mesecima i godinama da biste shvatili sustinu, culi svaki ton i (nebulozni) akord. OK,volim ja i druge stvari Metallicu,Maidene,System of a down...ali ipak DT su nesto jedinstveno. Ljudi koji kazu "ne volim progresiv" su sasvim u pravu,ne vole ga zato sto nisu u stanju da ga razumeju, povrsni su, muzika im je samo laka zabava uz pivo i zezanje. Muzika se SLUSA, OSECA, VIDI, MIRISE. Ako hocete da shvatite Dream Theater morate ga slusati bar 10 sati dnevno,skidati na instrumentu koji svirate,citati tekstove i potpuno se saziveti sa La Briem, Petruccijem,Portnoyem,Rudesom i Myungom, i bar jednom otici na njihov koncert( dolaze sledece godine u Pestu). Prosli put kad smo bili rece moj drug (Inace fan Megadetha) "Da je ulaznica kostala 1000 maraka vredelo bi dati za ovu svirku".