A elementi tj organi i sami sastavljeni od sitnijih celina pa su i oni "mrtvi" i samo relativno postoje kao i čovek i naravno ne mogu biti ni svesni.
Šta tu nije jasno, ako kažemo da kula koju dete na plaži pravi od peska, nema značenje postojanja, već pesak od kojeg je kula napravljena. Jedno je materijalni oblik kao pojam, a drugo je materijal od kojeg je oblik sagrađen. Materijal je taj koji uvek postoji, a oblik koji je sagrađen od nekog materijala ne može da ima značenje postojanja
Tako je i po Hegelovoj logici, koja kaže: Ako nešto Drugo nastaje od nečeg koje postoji kao Prvo, tada to Drugo i ne postoji, već i dalje postoji to Prvo, koje je samo promenilo svoj oblik ili stanje, pa samo samo izgleda kao da se pojavilo o da postoji nešto Drugo.
I tako je sve u univerzumu mrtvo i relativno postoji do kvarkova ako su najsitniji i nerazdvojivi na još sitnije celine.
Biti mrtav, unači ne biti živ i ne biti svestah. kad je reč o nekom obliku koji je sagrađen od nekog materijala, on će da bude živ i svestan ako je materijal, od kojeg je oblik sagrađen, živ i svestam. A imajući na umu da je sav materijal od kojeg je Univerzum sagrađen, živ i svestan, to podrazumeva da je i svaki oblik koji je sagrađen od tog materijala, živ i svestan. ne po sebi, već po materijalu od kojeg je sagrađen. Što važi i za čoveka, koji nije živ po sebi, već materijalu od kojeg je sagrađen.
Da ovo znaju istraživači Svesti, nikada im ne bi palo na pamet da istražuju ljudski mozak sa uverenjem da ljudski mozak proizvodi Svest. Što je isto kao kad bi tvrdili fa kla od peska proizvodi pesaj od kojeg je sagrađena.
Ovo nije u saglasju sa gore navedenim. Iz prostog razloga što su i mnogo jednostavnija bića sastavljena od istih kvarkova kao i ljudi za koje tvrdiš da su nosioci svekolike ,svesti pa ipak je i način njihovog opažanja, već upitan a da ne pričamo da su im osećanja, razmišljanja, pamćenje nepostojeći.
Kako to može biti kad ih čine svesni kvarkovi?
Evo, sam si dao odgovor. Fizičke i psihilke radnje nemaju značenje postojanja, ipravo zato jer ih čine "svesni kvarkovi". Oni su jedini koji postoje, a ne njihove fizičke i psihičke radnje i oblici koje pomoću tih radnji tvore.
Uzmi za primer čovejka koji sedi. Da li tada možemo da tvrdimo da čovekovo kretanje kao fizička radnja, postoji? Ne možemo da tvrdimo, zato jer se čovek ne kreće, već sedi.
A da li možemo da tvrdimo da čovekovo kretanje postoji, kada čovek ustane sa stolice i počne da se kreće. Naravno da ne možemo. MOžemo samo da tvrdimo da i dalje postoji čovek koji više ne sevi, već se sada kreće.
Mogli bui da tvrdimo da ćovekovo kretanje postoji samo u slčaju kad bi mogli posebno da opazimo čoveka kako sedi, a posebno njegovo kretanje kako se bez čoveka kreće, što naravno nije moguće.
Saznatti istinu o postojanju stvrnosti, mnogo je više stvar pravilnog logičkog razuevanja onoga što ćulno i vanculno možemo da opazimo, nego samog čulnog i vančulnog opažanja. I to što ljudi još uvek ne znaju istinu o postojanju stvarnosti, nije zato što nisu čulno i vančulno opazili sve što postoji, već zato što nisu još uvek na pravi načimn logički objasnili i razumeli sve što su opazili da postoji.
Kao na primer što još uvek ne prave razliku između fizičkih i psihičkih radnji od kojih se Univerzum sastoji, koje mogu da ipaze, a koje istinski ne postoje i vršioca tih radnji kojeg nikada nisu opaazili, niti se on ni na jedan način može opaziti, a koji uistinu postoji. A to je naravno, Svest.
Svest je vršilac svoh mogućih fizičkih i psihičkih radnjiu Univerzumu, a nikada je niko nije opazio i naučno, empirijski dokazao da postoji. I jedini mogući način da dokažemo da Svest postoji jeste to da ona sama, Svest, izvede logički zakljulak da ona postoji. I to da izvede zakljulak pomoću svoje svesnosti u koju sebe dovodi pomoću svojih fizičkih i psihičkih radnji u vreme kada ih vrši. Kada je svesna i sebe kao vršioca radnji i svojih radnji koje vrši. Kkada može sebi da kažže ono što je Svest francuskog filozofa Dekarta, još pre 400 godina, kada je nešto razmišljala, sebi rekla:
"Mislim, dakle, (ja Svest), postojim".
To je jedina moguća metoda pomoću koje Svest može da dokaže svoje postojanje i to samoj sebi i nikom drugom. A naši naučnici, neurolozi još i danas toga ne mogu da s sete, već i dalje istražuju rad ljudskog mozga da dokažu da ljudski mozak proizvodi Svest. A ni na pamer im ne pada da se upitaju ko je proizveo ljudski mozak i da ni ljudskog tela, ni mozga, ne bi noglo da bude da ih uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji nije proizveka upravo Svest.
Da li bajkovita Biblija po svim ovim pitanjima i odgovorima koja imaju značenje Večite istine, može išta da kaže? Ne može.