Mnoge nevolje pravednik ima (PS 34:20)

Gedeon

Veoma poznat
Poruka
14.702
Čitam malo Sveto pismo u prevodu Milina i Čarnića (izdanje "Sveto pismo s beleškama Mač duha") i ovaj me stih iz 34. psalma naveo na razmišljanje:

Psalam 34:20 Mnogo nevolja pravednik ima, ali će ga Gospod od svih izbaviti.

I zaista je tako u životu. Vera u Boga i život po Božjim zakonima ne znači da nećemo imati nevolja. Evo šta piše u zanimljivom komentaru za ovaj stih u istom Svetom pismu (cela ova Biblija Mač duha je popraćena komentarima):

34,20 MNOGO NEVOLJA PRAVEDNIK IMA. U Starom zavetu, Bog je obećao blagoslov i uspeh onima koji se budu držali njegovog zakona. Ipak, uz ovo obećanje stoji i stvarnost da "mnogo nevolja pravednik ima" (v. Jev 11, 33-38; 12, 5-10; v. članak PATNJA PRAVEDNIKA, str. 608). (1) Vera u Boga i ispravan način života nam ne garantuju materijalnu dobit niti nas čuvaju od nevolja i patnji u ovom životu. Zapravo, naša predanost Bogu će nam često doneti progonstvo i duhovne provere (v. Mt 5, 10, beleška). Bog je odlučio da moramo proći kroz mnoge nevolje da bismo ušli u njegovo carstvo (Dap 14, 22; up. 1 Kor 15, 19; 2 Tim 3, 12).Te poteškoće nisu stvar kazne ili načina da zaslužimo mesto u Božjem carstvu. To su alatke koje služe za pouku i rast. Pomoću njih postajemo emocionalno i duhovno snažniji. (2) Naše patnje moraju biti u ravnoteži sa spoznajom da Bog želi da nas izbavi iz svih nevolja. Kada se njegove namere zbog kojih je dopustio teškoće u našem životu ispune, on nas tada spasava na neposredan, natprirodan način u ovom životu (up. Jev 11, 33-35 ili pobedonosnom smrću koja nas uvodi u večni život sa njim (up. Jev 11, 35-37).
 
Našao sam komentar u istom izdanju Svetog pisma sa "beleškama Mač duha" na 608. str. Evo samo deo opsežnog komentara:

Patnja pravednika

Jov 2, 7-8 "Satana ode od Gospoda i udari Jova zlim prištem od pete do temena. On uze crep da se struže, a sedeo je u pepelu."

Čovekova vernost Bogu nije jemstvo da će mu život biti oslobođen nevolje, bola i patnje (v. Dap 28, 16, beleška). Isus je zapravo govorio da u ovom svetu treba da očekujemo teškoće i izazove (Jn 16, 1-4.33; v. 2 Tim 3, 12, beleška). Biblija nam pruža velik broj primera pobožnih ljudi koji su mnogo patili iz različitih razloga. Među njima su velikani poput josifa, cara Davida, Jova, proroka Jeremije i apostola Pavla. Isus Hrist je naravno, iskusio veću patnju od svih njih kako bi postigao Božje najveće dobro učinivši da duhovno spasenje bude dostupno svima (v. Is 53; 1 Pet 3, 18).

PITANJA I STVARNOST PATNJE. "Kako Bog pun ljubavi može da dozvoli da se patnja i zlo nastave?", "Zašto se loše stvari događaju dobrim ljudima?", "Gde je Bog kad se dogodi nesreća?". Ova pitanja imaju mnoge oblike, ali sva odražavaju teškoću se shvate Božja vrhovna sila i dobrota. Božja priroda je suprotna bolu i jadu koji su toliko rasprostranjeni u svetu koji je stvorio. Teško je shvatiti kako Bog koji ima svu ljubav i koji je svemoćan može da dozvoli da se dogode tako loše stvari. Neki razmišljaju o nesreći i dolaze do zaključka da Bog, čak i ako ima svu ljubav, sigurno nije svemoćan, jer inače ne bi dozvolio patnju. Drugi pomisle upravo suprotno kad vide kako nedužni, slabi ili dobri pate. Zaključuju da Bog, ako je svemoćan a ipak dozvoljava da nedužni pate, sigurno nema ljubavi. Ali ljubav ne ukida patnju. Ljudi se vekovima bore s ovim problemima, ali naša zbunjenost možda potiče od toga što postavljamo pogrešna pitanja. Pošto, se ljudski rod pobunio protiv Boga i izabrao svoj put, greh i zlo su dobili uporište u svetu i okrenuli sve naopako. To nije bio Božji prvobitni naum. Zato su rasulo i uništenje postali "normalni" u našem buntovnom svetu. Činjenica da uopšte ima dobra i da nešto dobro ikako može da izađe patnje dokaz je Božje ljubavi strpljenja prema svetu koji mu i dalje prkosi i buni se protiv njega.
 
Ne znam ni za jedno Sveto pismo na našem jeziku a da ima ovako opširne komentare kao što je "Sveto pismo sa beleškama Mač duha". Ovo su protestantski komentari. Ko želi naručiti ovo jako korisno izdanje Svetog pisma u prevodu Milina i Čarnića neka se javi mejlom gospodinu Miroslavu Čobrdi: miki.cobrda79@gmail.com
+++
Ja sam pravoslavne vere i ne reklamiram protestantizam, ali ovo Sveto pismo sa dobrim prevodom i opširnim komentarima mi je puno toga razjasnilo. A i naša pomesna pravoslavna crkva pa bi mogla da se ugleda na ovakvo jedno izdanje pa ga izda nešto slično svoje.
Inače moram pohvaliti ljubaznost gospodina Čobrde u komunikaciji.
Sebi sam lično naručio Sveto pismo na ćirilici. Postoji izdanje i na ćirilici i na latinici.
 
Poslednja izmena:
Blaženi Dijadoh: Bog nam je odredio: da budemo kušani bolestima i demonskim pomislima

Kao što vosak, koji nije zagrejan i omekšan, ne može dobro da utisne pečat stavljen na njega, tako i čovek, ako ne bude iskušan trudovima i nemoćima, ne može da smesti pečat vrline Božije. Zato Gospod govori božanskom Pavlu: „Dosta ti je blagodat Moja, jer sila Moja savršava se u nemoći“ (2.Kor.12,9).
Sam Apostol tako se hvali, govoreći: „Ja ću se radije hvaliti svojim nemoćima, da bi obitavala u meni sila Hristova“ (tamo isto). Takođe je i u Pričama napisano: „Koga ljubi Gospod, toga kažnjava (i ima blagovoljenje prema njemu) i blagovoli prema njemu kao otac prema sina svome“ (Priče 3:12). Apostol nemoćima naziva pobune neprijatelja Krsta, koje (pobune) su se često dešavale i njemu i svima svetima, da se ne bi preuznosili, kako govori on, preobiljem otkrivenja (2.Kor.12,7); nego da bi više prebivali, kroz smirenje, u obrazu savršenstva, prepodobno čuvajući božanski dar kroz česta poniženja.

A mi nemoćima nazivamo lukave pomisli i telesne bolesti. Jer tada su tela svetih, boreći se protiv greha, budući predavana smrtonosnim ranama i raznim drugim nevoljama, bila mnogo iznad strasti, koje su kroz greh ušle u ljudsku prirodu; a sada, kad Crkva prebiva u miru – tj. nema otvorenog gonjenja -, potrebno je telo podvižnika pobožnosti iskušavati čestim bolestima, a dušu lukavim pomislima, naročito one od njih, koji imaju jako i dejstveno znanje sa svim osećanjem i uverenjem, da ne bi oni pali u sujetu sa visokoumljem, i da bi mogli, radi velikog smirenja, da smeste, kao što sam rekao, u svojim srcima pečat božanske lepote, po reči svetog Proroka: „Da se utisne na nas svetlost lica Tvoga, Gospode“ (Ps.4,7).

Jer valja sa blagodarenjem trpeti takvu odluku Gospodnju o nama; i tada će se računati nama u drugo mučeništvo kako bolesti, tako i borba sa demonskim pomislima.

Jer vrag, koji je govorio u ona vremena ustima bezakonih vladara (načelnika) svetim mučenicima: odreknite se Hrista i zavolite slavu ovoga veka, - to isto on sam sada govori i rabima Božijim; vrag, koji je tada mučio tela pravednika i krajnje grdio časne učitelje kroz one mučitelje, koji su služili đavolskoj mudrosti, on isti i sada navodi razna stradanja na ispovednike pobožnosti sa velikim pogrdama i poniženjima, naročito kad oni, radi slave Gospodnje sa velikom silom pomažu ljudima ugnjetavanim strastima.

Stoga valja nama sa svim usrđem i trpljenjem graditi u sebi takvo svedočanstvo savesti pred licem Božijim: „Trpeljivo se nadah na Gospoda, i On me čuo i uslišio molitvu moju“ (Ps.39,2).

Dobrotoljublje, tom 3, gl. 94.
 

Back
Top