Илирски покрет

Srbe izvan Srbije (u Crnoj Gori npr.) koji pišu latinicom?
Molim te ovo je komntekst
da li shvatate da takvom naopakom i glupom politikom isporučujete Hrvatima sve Srbe izvan Srbije (u Crnoj Gori npr.) koji pišu latinicom?

Ovo "sve" koje si isekao je najbitnije. Mislim na sve one koji pišu latinicom. Na prvi pogled paradoksalno, ali ovo "sve... koji pišu latinicom" znači deo Srba tj. sve one Srbe koji pišu latinicom. To sam mislio.
 
ПА управо је то и поента , Ћирилицом се бранимо од похрваћивања
A Hrvati se latinicom brane od posrbljenja? To će moći samo ako mi prognamo latinicu. Zato Hroboatos i nejmu slični navija za izgon latinice iz Srbije.

Nisam naišao ni na jednog hrvatskog lingvistu koji bi smogao toliko drznuća da kaže ovo što Zbiljićevci tvrde - "ko piše latinicom piše hrvatski jezik".
 
Multietničnost je u modi
smile1.gif
Ovi Zbiljićevci mu dođu više onako multipatetični.

Pravoslavac porijeklom iz "stare Crne Gore" - Lješanska nahija
smile1.gif

Je li đetiću, a je l' se onđe reče nisam ili nijesam?
think.gif


Isto bih mogao da pitam krinku5 koji glumi ekavicu, al neću jer ne pričam š njime.
 
Kako misliš "ispravan" - ispravan prema kojoj normi?

Prema normi srpskohrvatskog jezika ijekavskog izgovora kog sam učio u školi. Ne znam kako je sad to regulisano prilikom normiranja crnogorskog jezika. U svakom slučaju i ako je oblik nijesam proglašen gramatički ispravnim, sigurno su zadržane i sve norme nekadašnjeg srpskohrvatskog jezika kao podjednako ispravne.
 
Prema normi srpskohrvatskog jezika ijekavskog izgovora kog sam učio u školi. Ne znam kako je sad to regulisano prilikom normiranja crnogorskog jezika. U svakom slučaju i ako je oblik nijesam proglašen gramatički ispravnim, sigurno su zadržane i sve norme nekadašnjeg srpskohrvatskog jezika kao podjednako ispravne.

Očigledno nisi u Crnoj Gori išao u školu jer se tamo uvek priznavala regionalna varijantska raslojenost upravo sa izuzecima nijesam i sjutra. Takva je bila norma srpskohrvatskog i kasnije srpskog u školama Crne Gore (sve do ove najnovije reforme Josipa Silića).
 
Колико се ја сећам, договор је био да ако се покаже да је табела лажна, онда све дискусије и приче о српској латиници престају, јер је онда јасно да је латиница уљез у српском језику.

To se sa mnom ti (niti bilo ko drugi) nisi dogovorio.
 
Očigledno nisi u Crnoj Gori išao u školu jer se tamo uvek priznavala regionalna varijantska raslojenost upravo sa izuzecima nijesam i sjutra. Takva je bila norma srpskohrvatskog i kasnije srpskog u školama Crne Gore (sve do ove najnovije reforme Josipa Silića).

100% sam išao u Crnu Goru u školu. Očito da to gradivo nisam (ili nijesam) dobro savladao. Vjerovatno si u pravu, ali ja sam uvijek koristio oblik nisam i ne sjećam se da sam ikad imao problema u školi u vezi korišćenja tog oblika. A oblik sjutra sam uvjek koristio u školi i u nekom oficijelnom govoru. Inače u u običnom govoru koristim kao i većina ostalih u Crnoj Gori oblik śutra, i to naravno ne od skoro, već od kad sam rođen.
 
100% sam išao u Crnu Goru u školu. Očito da to gradivo nisam (ili nijesam) dobro savladao. Vjerovatno si u pravu, ali ja sam uvijek koristio oblik nisam i ne sjećam se da sam ikad imao problema u školi u vezi korišćenja tog oblika. A oblik sjutra sam uvjek koristio u školi i u nekom oficijelnom govoru. Inače u u običnom govoru koristim kao i većina ostalih u Crnoj Gori oblik śutra, i to naravno ne od skoro, već od kad sam rođen.

Prvo o'ladi uši, pa ajd laku noć. ;)
 
Писао је Вук о Србима свим и свуда, чак и наводио да се ето неки његови пројектовани Срби не осећају као Срби, не знају да су Срби и свој језик ни не зову српским... Али ето, после је и он променио плочу, па је писао другачије..

Kao što rekoh, nije.

Iz diskusije sa Samardžićem, a o istoj temi:

Цитат койи у Књизи наводите као поткрĕпу тезе да се Вук одрекао става да су штокавци Срби трийу вĕра налази се у Вуковом одговору Б. Шулеку на текст "Срби и Хрвати" обйављеном у 8. бройу загребачког Невена за 1856. койим йе Шулек покушао да побийе главне Вукове тезе из чланка "Срби сви и свуда" позивайући се на Доситейа и Вука и фалсификуйући наводе:

(1) Шулек фалсификуйе цитат Доситейа Обрадовића. У цитату из Доситейевог Писма Харалампийу, у койем се тврди да се йедним йезиком говори у низу крайева, Србийи, Босни, Славонийи итд. Шулек йе изоставио две кључне речи у заградама: "кромĕ мужа" (што значи изузев кайкаваца) уз помињање Хрватске, тако да йе испало да се истим йезиком говори свуда и у Хрватской, и да Доситей нийе ни примĕтио да кайкавци говоре другачийе.

(2) Фалсификуйе цитат Вука С. Караџића. Уз цитат Вуковог текста Срби сви и свуда из Ковчежића, Шулек Вуковом тексту дописуйе реченицу койе код Вука нема, а койа гласи: „и то да сви паметни Срби и Хрвати признайу, да су йедан народ".

У оба случайа Шулек йе на некоректан начин цитирао, и Доситейа и Вука, да би потврдио свойу тезу о томе да су „Хрвати и Срби йедан народ, йеднога рода и кољена".

У свом одговору фалсификатору Шулеку, стойи Вукова реченица койу цитирате као "доказ" да се Вук свойег става одрекао; а йа ћу сада цитирати већи дĕо Вуковог одговора Шулеку, па ћемо, имайући у виду Шулеков прљави фалсификат, овай пут без вађења из контекста, схватити да йе Вук йош одлучнийе него у "Србима свима и свуда" потврдио свой став да су штокавци Срби трийу вĕра:

SRBI I HRVATI

Јa sam 1848. godine u „Kovčežiću" govoreći o Srbima, kao mimogred kazao da su današnji „Čakavci" ostaci ili potomci Porfirogenitoviјeh Hrvata. Po tom јe B. Šulek dokazivao da to niјe istina, nego da su Čakavci u Dalmaciјi i po njezinu primorјu i otocima bili јoš priјe nego su se Hrvati u one kraјeve doselili.

Ako јe ovo dokazivanje B. Šuleka istinito, onda se slobodno može reći da Hrvata ne samo danas nema nigdјe nikako, nego da ih nigda niјe ni bilo, kao naroda koјi se razlikovao od Srba, već da se je jedna grana srpskoga naroda zvala Hrvatima, kao n. pr. danas što se zovu Crnogorci, Brđani, Hercegovci i t. d.

Ali ja ne ću sa svijem ovako da kobim Hrvata, kao što ih kobe njihovi rodoljupci, nego i sad mislim da su se stari Hrvati u jeziku razlikovali malo od Srba, i da su današnji Čakavci pravi njihovi ostaci i potomci, i da se po pravdi samo oni mogu zvati Hrvatima.
...
Hrvatski rodoljupci sadašnjega vremena, videći da je Čakavaca prema Srbima tako malo i želeći Hrvate umnožiti makar kakijem Slavenskijem plemenom, ne samo nijesu marili da istražuju gdje stanuju danas Čakavci i koliko ih ima, nego se još srde i na mene što se o tome trudim; [Ja sam prije nekolike godine molio znatnoga Slovenca G. profesora Kljuna da bi mi preko svojijeh prijatelja u ovome što pomogao, pak su u Zagrepskijem novinama za to vikali i na mene i na njega!!] ali ću ja i ovdje opet da kažem jošte što o današnjijem Čakavcima, ne radi pomenutijeh Čakavskijeh rodoljubaca, nego radi poznanja našega (Slavenskog) naroda.

Glavna su staništa današnjijeh Čakavaca ostrva ili otoci Jadranskoga mora od Istrije do iza Korčule. Osim ovijeh mjesta oni stanuju: 1) pored mora od Rijeke do iza Senja; 2) u Dalmaciji u gdjekojim primorskijem mjestima, kao n. p. u Omišu, u Spljetu, u Kastelima, u Trogiru i u Šibeniku; ali se u svijem ovijem mjestima osim Omiša i Trogira u jeziku umaljavaju malo po malo svaki dan: u Spljetu i u Kastelima miješajući se jednako sa seljacima već su i jezik svoj pomiješali sa Srpskijem; u Šibeniku izvan grada u varoši nema ih nikako, a i oni koji su u gradu pored mora, sad zbog paroplova, koji ondje radi tovarenja uglja gotovo svaki dan staju, sve više i više miješaju svoj jezik sa Srpskijem. U Zadru gotovo je sva služba od Čakavaca sa ostrva, i oni se ondje ne mogu posrbiti, nego će se mnogi poitalijaniti. 3) Čakavaca ima i u Hrvatskoj vojničkoj granici, osobito u Otočkoj regimenti, nego po svoj prilici i oni svoj jezik sve više i više miješaju sa Srpskijem; 4) njih ima mnogo u zapadnoj Madžarskoj i u susjednoj ondje Austriji gotovo do Beča, koje Bečlije obično zovu Voserkrobotn. Po svoj prilici su ovi svoj jezik malo izmiješali sa Slovenskijem, ali se u glavnijem razlikama opet poznaje da su Čakavci.
– Koliko u svijem ovijem mjestima ima Čakavaca ja pri svoj želji i trudu do sad nijesam mogao doznati.
...
Ovo je sve što sam ja do sad kazao kao predgovor ili priprava k onome što treba upravo kazati. Šta ćemo u ovome smislu kazati za današnju hrvatsku kraljevinu? U njoj, osim vojničke granice, koja još upravo i ne pripada njoj, i gdjekoga primorskog Čakavca, nema Hrvata nijednoga, nego su samo Slovenci i po gdjekoji Srbin. Tako je Hrvatska kraljevina samo političko i geografičko ime, kao n. p. Švajcerska. Ne bi li po tome pravije bilo da se u našemu jeziku ljudi koji sastavljaju Hrvatsku kraljevinu ne zovu Hrvati nego Hrvaćani, kao u Švajcerskoj što se zovu Švajceri i Nijemci i Francuzi i Talijani?
...
U ostalome pak, koje su Srbi koje li Hrvati, ja drugačije ne znam kazati nego ovako:
Hrvati po pravdi mogu se zvati: 1) Svi Čakavci; 2) Kekavci u kraljevini Hrvatskoj koji su se na to ime već obikli.

Srbi po pravdi mogu se zvati svi Štokavci makar koje vjere bili i makar gdje stanovali; i oni se, osim manjijeh razlika, od Hrvata razlikuju tijem: 1) što ne govore ni ča ni kaj nego što ili šta, a 2) što na kraju slogova l pretvaraju u o, n. p. mjesto kotal, kazal, žetelci, govore kotao, kazao, žeteoci i t. d.

Ako Hrvatski rodoljupci ne pristaju na ovu na razumu osnovanu diobu, onda se za sad u ovome ništa drugo ne može učiniti nego da se podijelimo po zakonu ili vjeri: ko je god zakona Grčkoga ili istočnoga onaj se makar gdje stanovao neće odreći Srpskoga imena, a od onijeh koji su zakona Rimskoga neka kaže da je Hrvat koji god hoće. Istina da bi se inostranci mogli nasmijati ovakome našemu dijeljenju naroda u današnje vrijeme, ali šta ćemo kad smo nesrećni ljudi te se drugačije ne može.


Из овог йе више него йасна Вукова потврда става да су штокавци Срби трийу вĕра као и иронийа с койом у задњем пасусу говори о "стању на терену" койе се коси са његовим ставом.

Извући из контекста Вуков цинизам и прĕдставити га Вуковим одустайањем од става "штокавци = Срби трийу вĕра" значи тенденциозно починити материйалну грĕшку.
 
Poslednja izmena:
1. Јеси ти читао оно Вуково дело, заборавих му име, оно где помиње да је народне пјесме писао онако како их је чуо, јер да је песме нпр. Срема преводио на ијекавицу, Сремци би се упитали "због чега сад овај нами хорватски језик намеће".
Толико о томе шта је и како је Вук сматрао током свог учешћа у стандардизацији језика...

Uf, uf. ... A tima Sremcima nije smetalo da im prvi vojvoda bude "Horvat" koji "zbori horvatski jezik" ... pa poludjese ti Srijemci i izabrace i patrijarha "Horvata" koji "zbori horvatski jezik"... A i onaj Vukovar je u Sremu isto, pa i onaj Zaharije Orfelin, "zbori najcisci horvatski"...

A i onaj nepismenjakovic Dositej, istina ne Sremac nego Banacanin, zbori o nekakvom najcistijem srpskom jeziku u vrijeme svoga zivota po zapadnim srpskim krajevima (sjev. Dalmaciji). Ko zna mozda je i on bil nekaki pritajeni "Horvat"?

A Horvati u Oseku i velikom dijelu Slavonije ne "zbore horvatski", ekavci su ... promjena na ijekavicu je novijeg vremena. "Horvatski zbore" u Slavoniji samo Srbi

2. Напротив, логично је за стандард узети говор приведних и популационих центара народа, а то су оно време, као и данас били Шумадија и јужна Угарска, данас северна Србија.
А не узимати говор некакве Херцеговине, макар и источне, где има више коза него људи...

Naprotiv, sektasis, po obicaju. Nema tu sta biti "logicno", posto istorija nema veza sa "logikom". Ta knezevina Srbija je bila pola-pola, ... pola "horvatski" a pola ne znam sta je to drugo (mozda ti imas neko ime?). Ihahaj, Srbi u Ugarskoj zbore i "horvatski" itekako.. Pesta, Sent Andreja, "Horvata" ko pljeve ...

A sto se tice "privrednih i populacionih centara", hehehe, sta reci u vrijeme kad je 95 % Srba skroz nepismeno, posebno u Sumadiji. A onda imamo srpsku skolu na "cistome horvatskom" nedje u Slavoniji, jednu od najstarijih, cini mi se u Pakracu, iz druge polovine 18. vijeka. Pa i one po sjevernoj Dalmaciji u kojima je srpsku djecu "cistome horvatskom" ucio Dositej.

Hahaha, govor nije hercegovacki, prouci iz kojega razloga je tako nazvat. Vuk ga je zvao juznim govorom... a on je obuhvatao najsire prostore na kojima su Srbi zivili (ukljucujuci i Srbiju) i sa njime je govorio najveci dio naroda srpskog (Stojan Novakovic je najbolje objasnio zasto juzni govor, a ne istocni "dje su bili industrijski centri:mrgreen: i milionski gradovi:mrgreen:). To je istorija koja krece od Titove SR Srbije pa unatrag, a ne onako kako istorija ide,.. da najprije ide ono sto se desilo prije a tek potom ono sto se desilo poslije.

3. Срби и Хрвати су на тим подручјима толико измешани да је ово смешно, то је као кад би данас рекао да се у рашкој области разликују говори Срба и Бошњака, или у Црној Гори Срба и Црногораца. Једноставно је то исти народ подељен по неким вештачким основама и линијама те језик није стигао да се подели..

Na kojim prostorima su "toliko izmjesani". Kad, u kojem istorijskom razdoblju? Pod kakvim dogadjajima, posto su dogadjaji cesto mijenjali strukturu stanovnistva nekog kraja. Na koje vrijeme mislis? Na Titovo jopet?:roll:

Danasnja Srbija je pustosena u vise navrata, tako da je malo sta ostalo od onog "staroga" "autohtonoga" Srbijanca. Vodje prvog srpskog ustanka npr. sve sami Hercegovac do Bosanca do Crnogorca, sve djeca doseljenika. Nijedan narod na Balkanu nije se toliko kretao kao Srbi, a nijedan narod u istoriji nije nidje privezan lancima uklesanim u kamen da je nepokretak.. na sve cetri strane svijeta, pa natrag, pa opet u nekom pravcu ...
 
Poslednja izmena:
Pavelić je ćirilicu 1941. zabranio iz istog, potpuno istog, razloga iz kojeg Zbiljić danas hoće da protera latinicu. Nakon perioda dvojstva, ostaje da ih podseća na drugost koju smatraju kulturno razornom. Za razliku od Zbiljića, Pavelić je bio u situaciji gde je skoro sve Hrvate stavio pod jednu državnu kapu, pod koju je kolateralno zatočio i koji milion Srba, pa je ćirilicu, koju je smatrao imanento srpskom, morao da protera, upravo zato da bi mogao da dodatno atribuira problematičnu posebnost "hrvatskog jezika" koji ima, eto, samo jedno pismo, latinicu. Problematična posebnost hrvatskog jezika tada se automatski shvatala problematičnom posebnošću hrvatskog naroda, a to je ovom zlotvoru bunjevačkog, dakle srpskog (vukovsko-štokavskog i porfirogenitsko-humskog) porekla bio osnovni trn u oku. Zbiljić pak pomaže Pavelićima današnjice. Danas više Srba živi izvan Srbije nego u njoj i ogroman broj koristi samo latinicu. Zbiljić sam kaže da ko piše latinicom piše hrvatski - znači, slaže se sa Pavelićem (i Stipom Mesićem) ali, da li shvatate da takvom naopakom i glupom politikom isporučujete Hrvatima sve Srbe izvan Srbije (u Crnoj Gori npr.) koji pišu latinicom?

Ovu ćirilicu kojom pišeš ne koristimo "1000 godina". Ovu kojom pišeš patentirao je Vuk po kojem pljuješ, a onu koja je stvorena pre "1000 godina" patentirali Grci (stranci, kao i srpsku latinicu) da bi nas pokrstili iz stare slovenske vere u judeohrišćanstvo.

Pa sad ti reci sam sebi da nisi blesav.
Коју црну хрвaтску другост кaд Хрвaти никaдa нису ни прихвaтили Вукову ћирилицу кaо своје друго писмо, a то и није био део договорa о једном језичком стaндaрду, то чaк није био ни део новосaдског договорa, него су гa српски полтрони тaко протумaчили, дa Срби требa дa користе двa писмa. Хрвaти су се после НС договорa држaли минимумa, учили су ћирилицу, познaвaли је, aли им није пaдaло нa пaмет дa је користе у својим крaјевимa.
A то што је теби проблемaтичнa хрвaтскa посебност, то је твојa перцепцијa, њиховим идеолозимa очигледно тa посебност није билa проблем, јaсно су је дефинисaли, и доследно је спроводили, и пре Пaвелићa, и зa време Пaвелићa и после Пaвелићa.
Зa рaзлику од нaс који, кaко видимо нa твом примеру, ни дaн дaнaс не схвaтaју дa је зaједнички пројекaт пропaо и копрцaју се кaо рибa нa сувом. Што рече онaј устaшa, колико требa дa вaс побијемо дa бисте схвaтили дa не желимо зaједништво сa вaмa.
A тaј aргумент дa дaнaс више Србa живи извaн Србије него у њој је упрaво смешaн, не бих дa лицитирaм бројевимa, aли дaнaс огромaн број Србa живи у Кaнaди и СAД, српски готово дa ни не говоре, и штa сaд, хоћемо ли ми овде дa проговоримо енглески и дa енглески проглaсимо зa српски?
 
Што се Вукa и "ковчежићa" тиче, то што је теби иронијa мени је трункa објективности у његовом прикaзу, aли нaрaвно, кaд неко немa aргументе, он прибегaвa рaзним тумaчењимa, трaжи скривени смисaо, изокреће ствaри..

Сaсвим је довољно рећи дa се из целог списa јaсно види дa су сви Срби штокaвци, aли дa сви штокaвци нису Срби.
 
Sto se tice izbora izmedju latinice i cirilice danas kod Srba, stvar je direktno vezana za vrednosti koji ti iste Srbi nose. Ako neko ima malo osecaja da nastavi kulturu svojih predaka, sto u glavno vecina ljudi u drugim narodima to i radi, covek ce pisati pismom kojim su pisali njegovi preci. Тако да, пошто ја желим да сачувам културу који су ми пренели моји преци, прелазим сада на ћирилицу, тако су писали моји пра дедови.
А на исти начин, ако их има, али данас јако мало, има и особе коме је латиница била у традицији а говоре српски, некада, поготово у 19ом веку их је било много много више, и зато је логично, да српски језик је прихватио и једно и друго писмо.

Данас долазимо до једног ипак абсурда, немамо више особа (или јако мало, можда по неки Буњевци или човек муслиманске вероисповести који и даље прихвата да говори српски а не бошљачки) који говоре српски а латиница им је у традицији. Срби где они или можда њихови родитељи прешли на латиницу, и тако се одрекли културног наслеђа својих дедова, данас пишу латиницом. Данас је ћирилица практично нестала из Србије. Да ли и то случајно ? баш много случајности се дешавају овде тако да ми је тешко веровати. Рушење ћирилице је део рушења српске културе, нису аустријанци забрањивали ћирилицу без разлога, нити су комунисти форсирали латиницу у Србији и деловима где је ћирилица била културно наслеђе без разлога. Разлози данас се лепо виде, особе које су се одрекла српске народности искљућиво пишу латиницом, као што су Црногорци и данас тако и ново-војвођани.

Због нестанака ћирилице, јављају се људи који желе да је заштите.
 
Што се Вукa и "ковчежићa" тиче, то што је теби иронијa мени је трункa објективности у његовом прикaзу, aли нaрaвно, кaд неко немa aргументе, он прибегaвa рaзним тумaчењимa, трaжи скривени смисaо, изокреће ствaри..

Сaсвим је довољно рећи дa се из целог списa јaсно види дa су сви Срби штокaвци, aли дa сви штокaвци нису Срби.

Idemo još jedared, Vuk 1856. nakon tzv. Bečkog dogovora kaže:

U ostalome pak, koje su Srbi koje li Hrvati, ja drugačije ne znam kazati nego ovako:
Hrvati po pravdi mogu se zvati: 1) Svi Čakavci; 2) Kekavci u kraljevini Hrvatskoj koji su se na to ime već obikli.

Srbi po pravdi mogu se zvati svi Štokavci makar koje vjere bili i makar gdje stanovali; i oni se, osim manjijeh razlika, od Hrvata razlikuju tijem: 1) što ne govore ni ča ni kaj nego što ili šta, a 2) što na kraju slogova l pretvaraju u o, n. p. mjesto kotal, kazal, žetelci, govore kotao, kazao, žeteoci i t. d.

Inače ovo "svi Štokavci makar koje vjere bili i makar gdje stanovali" je objašnjenje šta označava Vukov naslov rasprave Srbi, svi i svuda. I to tumačenje bi svaki Srbin trebalo iz opšte kulture da zna. Još jednom:

Srbi = svi Štokavci
svi = makar koje vjere bili
i svuda = i makar gdje stanovali.

Vukovo "po pravdi" znači "objektivno".

PS.

Uostalom, kome ja govorim:
Прочитај мало "Срби сви и свуда", а онда прочитај "ковчежић", лик је временом еволуирао...

Obaveštavam te i o tome da je rasprava Srbi svi i svuda izašla 1848. u Kovčežiću... i da se pomenom jednog ili drugog misli na isto. :kafa:
 
Poslednja izmena:
Sto se tice izbora izmedju latinice i cirilice danas kod Srba, stvar je direktno vezana za vrednosti koji ti iste Srbi nose. Ako neko ima malo osecaja da nastavi kulturu svojih predaka, sto u glavno vecina ljudi u drugim narodima to i radi, covek ce pisati pismom kojim su pisali njegovi preci. Тако да, пошто ја желим да сачувам културу који су ми пренели моји преци, прелазим сада на ћирилицу, тако су писали моји пра дедови.
А на исти начин, ако их има, али данас јако мало, има и особе коме је латиница била у традицији а говоре српски, некада, поготово у 19ом веку их је било много много више, и зато је логично, да српски језик је прихватио и једно и друго писмо.

Данас долазимо до једног ипак абсурда, немамо више особа (или јако мало, можда по неки Буњевци или човек муслиманске вероисповести који и даље прихвата да говори српски а не бошљачки) који говоре српски а латиница им је у традицији. Срби где они или можда њихови родитељи прешли на латиницу, и тако се одрекли културног наслеђа својих дедова, данас пишу латиницом. Данас је ћирилица практично нестала из Србије. Да ли и то случајно ? баш много случајности се дешавају овде тако да ми је тешко веровати. Рушење ћирилице је део рушења српске културе, нису аустријанци забрањивали ћирилицу без разлога, нити су комунисти форсирали латиницу у Србији и деловима где је ћирилица била културно наслеђе без разлога. Разлози данас се лепо виде, особе које су се одрекла српске народности искљућиво пишу латиницом, као што су Црногорци и данас тако и ново-војвођани.

Због нестанака ћирилице, јављају се људи који желе да је заштите.

Зашто не бисмо погледали како то раде други?
Има ли још негде могућности и простора да неко, припадник неке нације, исказује однос према вредностима избором писма?
Наравно да нема, то је увод у поделу народа и језика, тако нешто је неприхватљиво у цивилизацији.
 

Back
Top