Igrač

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
I zašto tako jak i intezivan osećaj, tako dramatičan ne izazovu predivni ljudi koji nas vole i koje mi volimo, koliko god da je ta prava Ljubav jaka i posebna?
Kako jedna laž, jedna iluzija ima takvu moć?

"To deluje ljudima kakvi jesu, dosadno. Zato postoji drama. Tražimo je i pravimo sami. Možda je i površni sklad bez života u stvari.Možda je upravo to potrebno, i jedno i drugo kao kontrast.
Ako nema crnog ne shvataš belo, ako nema ružnog ne uživaš u lepom!"
 
On ili ona imaju snažnu potrebu da manipulišu većim brojem muškaraca tj. žena, da ih osvajaju i iscrpljuju psihološkim igricama a jedini cilj je nadmoć.

Tema nije o sitnim manipulacijama kojima su svi podložni manje ili više, svesno ili ne, već o ozbiljnim vrhunskim igračima,
kojima je jedini cilj Igra bez ikakvog drugog interesa i kod kojih ne postoji stvarna želja da se bilo šta dobije pa ni seks.
Sve je samo igra moći koja može da traje mesecima, dok se žrtva potpuno iscrpljena ne osvesti.
Svaki potez je hladno i proračunato brižljivo isplaniran. To upravo takve ljude odvaja od sitnih manipulatora
koji hrane ego, žele seks ili nešto treće i uzimaju na dnevnoj bazi šta mogu.
Ovi prvi su upravo opasni jer prosečnom čoveku neće pasti na pamet da je moguće do te mere imati razradjen svaki potez.

Da li ste susretali takve osobe ili i sami bili uvučeni u taj začarani krug gde gubite osećaj šta je stvarno a šta iluzija?


...................................
demon_lover3.jpg

U ovome gresis - dobijas osecaj moci da mozes sa drugim bicem da ucinis sve sto ti padne na pamet, samo je pitanje koliko si i dalje covek i da li ces to da zloupotrebis.
 
Pričajmo o onima koji to rade svesno.
Sigurno ima i žena koje to svesno i hladnokrvno rade, sa hirurškom preciznošću jednako kao i muškarci.
Kako prepoznati tako vrhunske igrače nebitno kog su pola, kad jednoj prosečnoj osobi ne bi palo na pamet da je moguća tako prefrigana igra?

Ne mozes, zato i jesu vrhunski :whistling:
 
Pomenuta je igra moći. Ali to je lažna i smešna moć.
To je varka. Varka za Igrača. On negde u sebi zna da je nemoćan. Sav je u kontroli samog sebe da bi kontrolisao drugog. On nema sebe!
 
"To deluje ljudima kakvi jesu, dosadno. Zato postoji drama. Tražimo je i pravimo sami. Možda je i površni sklad bez života u stvari.Možda je upravo to potrebno, i jedno i drugo kao kontrast.
Ako nema crnog ne shvataš belo, ako nema ružnog ne uživaš u lepom!"

Setila sam se tebe i svog pitanja tebi dok sam to pisala na toj temi.
To je više bilo pitanje kako se osloboditi te žudnje za dramom? Kako naučimo da nam treba drama?
 
Jeste, previše zvuči, zato sam i otvorila temu. Takve stvari nisu lako primetne, i vrlo su ozbiljne.
Tema nije o tipu koji maže i laže ribu kako je slatka i divna da bi imao seks sa njom ili devojka koja manipuliše muškarcem svojim sisama i dupetom.
To su svakodnevne stvari, gotovo normalne danas, iako negativne.

Ovo se odnosi na vrhunske psihološke igrače, koji igraju hladnokrvno i pokvareno, a svaki potez je planiran.
Obično su potkovani izuzetno znanjem sa polja psihologije. Jedini cilj je nadmoć.
Posmatranje nekog da bi uočili njegov psihološki profil, neprimetno i diskretno. Do trenutka dok pokažu interesovanje dugo vremena su vrebali.

A zasto pokvareno? On zadovolji svoju potrebu za nadmoci, a zuzvrat dobijas trenutke kojih ces se sa osmehom secati celog zivota, jer do tada nisi verovala da postoji osoba koja te tako razume, kojoj mozes sve da kazes, koja o tebi zna sve a ti o njoj gotovo nista, ali u cijem ti je drustvu neopisivo dobro i ne bi ga menjala za brdo karamela.
 
Setila sam se tebe i svog pitanja dok sam to pisala na toj temi. Tj setila sam se kad sam napisala.
To je više pitanje kako se osloboditi te žudnje za dramom?
Kanalisati je na druge načine, realne i opipljive.
Podići sopstvenu scenu za igrokaz i biti glavni glumac, sam sebi.
Pustiti druge ljude u svoj igrokaz - ako ih prepoznaš i ako oni tebe prepoznaju. I tada je igrokaz najlepši. Ne gubi ni delić lepote zbog prethodno postavljenih okvira.
 
Poslednja izmena:
A zasto pokvareno? On zadovolji svoju potrebu za nadmoci, a zuzvrat dobijas trenutke kojih ces se sa osmehom secati celog zivota, jer do tada nisi verovala da postoji osoba koja te tako razume, kojoj mozes sve da kazes, koja o tebi zna sve a ti o njoj gotovo nista, ali u cijem ti je drustvu neopisivo dobro i ne bi ga menjala za brdo karamela.

Zavisi, to dok se ne sredi drama u nekome, dok se ne smiri, ne ohladi malo pa počne sa vremenske distance i svake druge da baca poglede na to.
A to šta će tada da vidi ne mora uopšte da bude ni fantastično ni toliko neobično, nezaboravno i posebno.
Možda kod onih do srži izmanipulisani slabih ličnosti.
Neki drugi jači Saigrači koji su podsvesno i osećali da tu jeste nešto iluzija mogu samo da nadju rupe, nelogičnosti kad nisu zaslepljeni pa i da sagledaju slabe tačke Igrača i šta ga pokreće a za šta su tad bili slepi.
Mada fascinacija ipak negde ostaje..tim fascinatnim delom ličnosti. Jer taj deo svakako postoji.
Sad je druga stvar što ne postoje neke druge stvari za sreću,radost i uživanciju. Ne, neke, nego bazične za odnos dvoje ljudi.
 
Poslednja izmena:
skrech u stvari juri shojku :twisted:

e oce i mene u bandu, npr ovo je sad mrcvarenje pa ko se zalepi :zper:

e valjda vecina odnosa ne ide s toliko promisljanja, nema se vremena, ide nekako, sad sto su mozda neki s igrama nikad ni ne saznas osim izuzetno, ali nista nije savrseno ionako
osim sto je tudja trava zelenija mozda ponekad pa se predjes :P
 
Poslednja izmena:
Opet gresis, tu samo mogu da nadju dovoljno interesantnu osobu za igru, a igra pocinje kad se nadjete oci u oci.

Igra oči u oči je teža. Tu postoji govor tela i tonalitet, i sve je pojačano. Svi osećaji i inuticija. Ovakva forma komunikacije na forumima ima prednosti ali i mane.
Možeš pažljivo da pišeš i smišljeno a kod susreta oči u oči nema vremena za oklevanja. To su delići sekunde a to je dovoljno da čovek oseti da nešto nije tu u redu.
Naravno vrhunski manipulator uspeva i tu da se odlično snadje ali mislim da tu ta vrsta Igre ne traje dugo. I pametniji Saigrač može da brze prozre takvu personu.
AKo se ide sa ovakvih mesta u real mislim da se Igra tamo brzo završava.
 
Setila sam se tebe i svog pitanja tebi dok sam to pisala na toj temi.
To je više bilo pitanje kako se osloboditi te žudnje za dramom? Kako naučimo da nam treba drama?

valjda nam samo treba, ne naucimo... mozda ne treba svima
mozda ovde na balkanu treba zato vole cecu, ali ima to i na drugim mestima ko zna, bliski istok
 
Čitala sam mišljenja i komentare na raznim mestima, osoba koje su bile Saigrači ovakvih Igrača.
Sve opisuju jedan zajednički strah: da nikada više neće naći nekog ko će ih tako promeniti, tako dodirnuti u samu srž njihovog bića.
Na koji način je moguće dodirnuti nečiju suštinu a da to biće gledamo kao puki objekat prema kome ne postoje iskrene emocije?

I zašto tako jak i intezivan osećaj, tako dramatičan ne izazovu predivni ljudi koji nas vole i koje mi volimo, koliko god da je ta prava Ljubav jaka i posebna?

Kako jedna laž, jedna iluzija ima takvu moć?

pa ovaj ti dodje ko dragi kamen a i taj saigrac je inertan
a drugo saigrac je prsnut pa veruije da ce tesko naci zamenu tom frajeru sto je i tacno svet je surov a ovaj je negde na granici gausa
izvini sto sam napadna mislim oivde sam i inertna sam
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top