Cvetna
Poznat
- Poruka
- 9.335
Igrarije mogu biti vrlo zanimljive, i to iz perspektive druge strane koja traži igrača. Ta druga strana - saigrač diktira tempo, i igra traje uglavnom dok saigrač to želi.
U čemu je fora: čisti i otvoreni međuljudski odnosi mnogima deluju na prvi pogled nezanimljivi, predvidljivi i ravnomerni. Saigrač je neko ko želi vrtlog, pojačane senzacije i konstantne stimulacije, da "oseti život u njegovoj punoj dubini". U miru i sigurnosti (što u krajnjoj liniji ljubav, pored ostalog, jeste) saigrač će se često osećati "uhvaćenim u klopku" smatrajući da ga životna svakodnevica lagano guši. Često će za samog sebe reći da je maštovit i kreativan, ali da njegova maštovitost polako umire, jer nema adekvatne osobe sa kojom bi istu iživeo. I onda na scenu stupa igrač - naravno, saigrač ga je odabrao.
Igrač je u očima saigrača potencijalni idealan partner. Neko ko konstantno stimuliše saigrača, pravi mentalne vatromete i čini da saigrač "ne zna gde mu je dupe, a gde glava" - sve ono za čime saigrač žudi i što nema u realnom otvorenom odnosu. Igra saigraču nudi iskorak iz njemu dosadne svakodnevice i saigrač će često i želeti da bude razbijen na kraju..... prepoznaje se po rečenici koju na kraju kaže "Nije život ako nisi iskusio najdublje tuge i najdublje žudnje, ja sam srećan što sam razbijen jer to znači da sam iskusio ljubav u njenoj najvećoj dubini".
U čemu je stvaran problem saigrača? Kod nekog u demotivisanosti da stvaran realan odnos koji ima pokuša da učini uzbudljivijim. Kod nekog drugog u nesposobnosti i nemaštovitosti da se na kreativan i konstruktivan način izbori sa dosadnom svakodnevicom. Kod nekog trećeg strah od neprihvatanja i eventualnog neuspeha ako se upusti u iskrene odnose i otvori svoje karte, pa bira da iskrenost zameni igrom.
U čemu je fora: čisti i otvoreni međuljudski odnosi mnogima deluju na prvi pogled nezanimljivi, predvidljivi i ravnomerni. Saigrač je neko ko želi vrtlog, pojačane senzacije i konstantne stimulacije, da "oseti život u njegovoj punoj dubini". U miru i sigurnosti (što u krajnjoj liniji ljubav, pored ostalog, jeste) saigrač će se često osećati "uhvaćenim u klopku" smatrajući da ga životna svakodnevica lagano guši. Često će za samog sebe reći da je maštovit i kreativan, ali da njegova maštovitost polako umire, jer nema adekvatne osobe sa kojom bi istu iživeo. I onda na scenu stupa igrač - naravno, saigrač ga je odabrao.
Igrač je u očima saigrača potencijalni idealan partner. Neko ko konstantno stimuliše saigrača, pravi mentalne vatromete i čini da saigrač "ne zna gde mu je dupe, a gde glava" - sve ono za čime saigrač žudi i što nema u realnom otvorenom odnosu. Igra saigraču nudi iskorak iz njemu dosadne svakodnevice i saigrač će često i želeti da bude razbijen na kraju..... prepoznaje se po rečenici koju na kraju kaže "Nije život ako nisi iskusio najdublje tuge i najdublje žudnje, ja sam srećan što sam razbijen jer to znači da sam iskusio ljubav u njenoj najvećoj dubini".
U čemu je stvaran problem saigrača? Kod nekog u demotivisanosti da stvaran realan odnos koji ima pokuša da učini uzbudljivijim. Kod nekog drugog u nesposobnosti i nemaštovitosti da se na kreativan i konstruktivan način izbori sa dosadnom svakodnevicom. Kod nekog trećeg strah od neprihvatanja i eventualnog neuspeha ako se upusti u iskrene odnose i otvori svoje karte, pa bira da iskrenost zameni igrom.
Poslednja izmena:
))))

