Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Morala sam da napisem dva teksta...Rijeci su bile vrlo inspirativne :D

Moje srce sve vise biva isusena mocvara...Ovdje ni kisa vise ne pada...Ponekad padne suza, cisto da zamagli pogled...Znas, ponekad se pitam sta mi je to trebalo. Cuvala sam ovu srnu u grudima za nekog drugog...Od buducnosti imam mrlju na karti, kao sasuseno masinsko ulje na rukama... I zar cigarete...

Padala je kisa citavu noc. Izvukla se iz tople postelje i pogledala kroz prozor. Teski oblaci su i dalje prijetili... Izasla je na terasu da ispusi cigaretu. Usao je u kucu u blatnjavim cizmama, mokar, sa masinskim uljem na rukama...Ipak, mogao je da osjeti zar cigarete i njene nokte na ledjima. Mocvara pred njenim ocima sve se vise sirila...Ranjena srna...

- mis
- otisak
- autoput
- zalazak
- indigo papir
 
Ideje pronalazeci nachina kako da obistine svoju naopaku projekciju zalaze duboko iza uzroka svog postojanja u skrovitim univerzumima i samo lagano bacaju senke na nebo koje ima ulogu indigo papira onda kada prestanemo verovati.
Reinkarnacije mrtvih dusha na toj hartiji onemogucavali su svitci koji u secanje na zaboravljene zivote gase sopstvene nagoveshtavajuci da verovatno nikada nije ni bilo dovoljno svecica za sve. Previshe smo se radovali rodjenjima.
Leteci mishevi su vishe voleli da mrse tajne nocnog neba nego kose usplahinarih mitova izgubljene dece. Svojim crnim krilima guzvali su mrku hartiju iz chijih pukotina je svakog narednog trenutka pupela neka nova zvezda.
Njihov sjaj je zanavek bacao otiske na autoputu koji se gubio daleko u magli i josh dalje u savezu tmine noci, sna i neba. Zalazak uzarene lopte nachinio je loshu kopiju.



paluba
zardjali osmeh
katran
snovidjenje
parabola
 
Jedan.Postojish kao parabola vanvremenske teznje za nikada doseznim ciljem iza cije krajnje tacke se uvek krije neutoljiva samodestrukcija.Metafizicko snovidjenje rasuto po kaljugama palube trajanja zauvek,bez ikakvog reda i smisla.Pojedinachne priche,zardjali osmesi ,ma kako razlicito prolazni bili,samo su podloga nevazna razumu vecno skrivene sushtine.Uvek jedno koje trazi mnogo vracajuci se na nepostojeci pocetak,katran izvorishta svog beskraja sveta.Moc.

Dolazak
pismo
mrak
nokat
veverica
smrt
 
Ovo je sjajno Froz (:

Chula se veverica u daljini. Odupirala se okovu metafora u bash svakoj ljudi doslednoj prichi. Predstavljala je nocnog petla u shumi gde se moze chuti samo shkripa pobesnelih noktiju na truloj drvenastoj materiji. To je smrt ispisivala svoje poslednje redove. Pozivnica ili pismo. Najavljivala je svoj dolazak smejuci se svom odazivu u zenskom rodu. Shta je bilo sa vevericom ?((: to je nagradno pitanje... a vidite ne znam ni ja odgovor ;p ustari znam, ali cu ga zaboraviti dok se ne razreshi pitanje haha


avangarda
senchenje
budilnik
truljenje
ochaj
 
Avangardnu eksploziju slika truljenja i ocajnih ociju uprtih u nju, prekinula je zvonjava budilnika.....Blede senke prizora su se jos izvesno vreme poigravale njenim umom, a onda je nastupilo olaksanje...
-dodir
-paradoks
-jutro
-drvo
-linija
 
Tvoji dodiri lome granicu izmedju noci i jutra,brisu kaligrafske linije sna...ali i paradoksalno odvlace u fantazme koje pretvaraju snove, u bledu senku zaborava -nestajucu kao lisce sa drveta lipe u jesen...

kraj leta

oci devojcice

znoj na ledjima

kljucanje vazduha

sreca
 
Nije kraj leta izazvao znoj na mojim ledjima. To su bile suze moga tela koje ti se predavalo, i predavalo.Tvoj vreo pogled, koji sam upijala očima devojčice, prodirao je duboko u mene. Lomio me i savijao. U malenoj sobi samo se čulo ključanje vazduha i uzdasi moje sreće.

Ako sam dobro prebrojala, ovo je 63.moja pričica na ovoj temi. Dosta.. ;)

- put,
- očaj,
- očekivanje,
- povratak,
- samoća;
 
Idi kuda te Zivot nosi, ali znaj - svaki Put je i Trnovit. Zato nadji drvene Opanke, da lakse prodjes preko trnja (ne salim se, te uzvisene glave su posadile trnovito zbunje na svakom koraku!). Kad dodjes do nje, znam da ce to biti veliko iskusenje za tebe momce, ali pokusaj da zadrzis Gace na sebi! - rece mudrac Janku i uze da sipa oboma Rakiju...te nastavi -....

* * *
- put,
- očaj,
- očekivanje,
- povratak,
- samoća;

(nastavak tzv. Spam-a :D ) ... I kako je Janko pesacio trnovitim putem svojim drvenim opancima, sve vise ga je hvatao ocaj...Osecao se samo. Njegov povratak nije bio siguran...Njegov uzitak zabranjen. Sva ocekivanja odjednom su u vodi. A lepa Kata ceka njega...samo njega...


Koleno
Slamchica
Telefon
Virus
konzerva
Recnik
disk
 
ispijam ti ja vodu iz kolena na slamcicu, kad, odjednom,zazvrchi mi telefon..dignem ja slusalicu na mobilnom, a meni neko vice:" halo, jel to bundeva?"..."jeste", kazem ja "ovde bundeva na mobilnom".."e, majmune, racunar ti je obicna konzerva, baci ga u djubre", vice on meni.."e, pripazi malo na recnik da ti ne bi poslo virus na hard disk ja tebi, govedo jedno nevaspitano", i zalupim mu slusalicu ispred uva..e, svakakvih budala ima..cuj "konzerva"..uuuh, bas sam se iznerviro..

shupa
drva
sporet
serpa
prozor
 
Niko ne kaže evo, ti Bi bone.. :( dobro, dobro...pomislila sam da me ima možda malo previše.. :???:

Iz dna dvorišta, probijalo se svetlo prozora naše šupe presecajući plavetnilo snega na ružne, žute pruge. Znake živote davao je dragi lik moje bake, koja kao da se igrala sa senkama, u zimskoj noći. Svetlo je bivalo jače, kao svetionik, kada se saginjala da još koji komad drva ubaci u stari šporet. Nestajalo, kada se nadnosila nad šerpom. Znam šta je radila. Sarma će biti opet ona prava, carska, dugo krčkana na starom smederevcu. Začinjenja ljubavlju.

- sutra,
- nada,
- četkice,
- novac,
- boje;
 
Po Dravidima univerzum je stvoren iz zvuka.Muzika, njegov odraz, vechno je vracanje,nikada dozivljen san prapochetka.Sadrzaj i varijacije uslovljene vremenskim trenutkom samo su maska, rukavice za ruke iza kojih se uvek krije ista koza.Prosta sreca gubljenja sebe kroz noc,ritual.Glad za nedoseznim,daleko iza,sa one strane dobra i zla.

Kosti
prah
svece
smrt
charshafi
krv
smrad
 
Stajao je nepomicno 20ak minuta, a onda je esid poceo da deluje. Prozimao ga je do kosti i odvodio ga dalje i blize... osecao je strasan deja vu, samo ovaj put je bilo nesto strasno, nesto tesko i crno. Poslednjim svesnim mislima je shvatio da pocinje bad trip - povratka nije bilo. Poceo se pretvarati u prah. Cestice njega su letele na sve strane i pokusavao je da se sastavi, ali nije uspeo. Odjednom se ponovo materijalizovao u nekoj sobi koju su obasjavale dve svece visoko na zidovima. Osetio se neki miris. Miris trulezi i propadanja. Miris smrti. Crveni carsafi su prekrivali krevet nedaleko od njega. Pokusao je da mu se priblizi ali nije uspeo. Krevet je stalno bezao od njega, a on je plakao i molio krevet da se vrati, ali krevet ga nije slusao, stalno je bezao i bezao. Odjednom se okliznuo na lokvu krvi, te pade na ledje, a krevet stane i pocne se glasno smejati. Podigao se i pogledao u lokvu krvi bila je to njegova krv. Krvario je. Svaka pora na njegovom telu je krvarila i krv je lila i lila. Poceo se hvatati po telu u pokusaju da zaustavi krv, ali krv je tekla i tekla. More krvi se stvori koje je prilo da ga udavi. Pokusao je da ustane, ali se okliznuo. Krv mu je bila preko glave, a on je otvorio usta da je proba. Imala je ukus Coca- Cole, kad je on shvatio da je on u stvari Automat! Pitao se imali Sprajta u sebi i pokusao je da se otvori, medjutim vrata su bila zatvorena i trudio se i trudio, a onda je poleteo. Leteo je pod oblacima i upoznao je andjele i bilo mu je lepo. Hodao je po oblacima, dok mu noga ne propadne kroz jedan supalj oblak, poceo je da vice i da zove andjele u pomoc i oni pokusase da mu pomugnu, medjutim nisu uspeli i on propade i padao je dugo i dugo, cinilo mu se stotinama godina i odjednom pade. Otvorio je oci. Glava ga je strasno bolela, a soba je bila totalno unistena. Osetio je neki neprijatan smrad. Ostali su lezali okolo, neki su se malo mrdali. Onda se na vratima od kuhinje pojavila ona. Prisla mu je i nezno ga poljubila. Sta sam ja radio sinoc, ******? Pomisli on u sebi...

Voz
Kolovoz
Lokomotiva
Aerodrom
Indijanci
Vanzemaljci
Lovina
Ljubav
Mrznja
Suza
 
Kroz zamagljeno staklo voza gledam prema cesti. Mokar kolovoz odbija slabasne sunceve zrake. Osjetim dim iz lokomotive. Pomalo gusi kroz poluotvoren prozor kupea… Zena sivih ociju prilazi vratima I pita da li je slobodno… “Ja sam Simon. Ovo je moj sin.”, rece pruzajuci mi stisak ledene ruke. “Sid, ako si umoran, imas dovoljno vremena da se naspavas dok stignemo do aerodroma”, smjestajuci se na izlizano kozno sjediste, ponudi mu svoje krilo za uzglavlje. “Da, da, probudicu te kad stignemo. Ne znam da li cemo ovoga puta vidjeti IndijanceVanzemaljci? …Sid, spavaj…”. Pokrivsi ga svojim kaputom, zena sa sivim ocima okrenu se ka meni: :Jeste li ikada razmisljali o tome kako covjek vremenom postane lovina sam sebi??”. Pogled joj se gubio negdje iza zamagljenog prozora, ali sam ipak, u njenim sivim ocima, mogao vidjeti predstavu njenog zivota… Na sceni su glavni glumci: Ljubav I Mrznja, ali Suza ipak dobija najveci aplauz….


Pogodak
Sreca
Dnevne novine
Palica
Izlog
Zelja
 
Nadala sam se da ću te preboleti. Verovala u godine koje dolaze, i ono vreme što leči sve. I sad, dok drhtavom rukom uvijam već osedelu kosu, čujem u duši kako odzvanjaju tvoji koraci mojom ulicom i glas tvoj kako se prenosi do mog srca, kao eho. Ne, ni godine, ni vreme nisu učinili ništa. Kroz katarzu kao čistilište, nisam prošla. Možda, jer nisam htela. Možda, jer je lepo živeti sa uspomenom na tebe.

- danak,
- crno,
- jutro,
- vetrenjača,
- poziv
 
"Zaustavi usnama ovo jutro,da traje ..." saputao sam joj,usnuloj.Znao sam da me ne cuje...
--Nije cula ni lepet krila golubova koji su na terasi pozivali novi dan.Dan koji je vec poceo da uzima danak - u mojim borama na celu,prvoj zapaljenoj cigari i neobjasnjenoj tuzi dok sam je gledao kako mirno spava... suvise lepa i suvise mlada za mene.Gledao sam kolaz zuljeva i oziljaka na svojim dlanovima dok su mi kroz glavu prolazile poluzaboravljene reci pesme "...Echo in the distance, like the sound of a windmill goin round..." - o zvuku vetrenjaca, koji se gubi u daljini -poput dana i godina koji nestaju u crnilu zaborava...

88ica

znojavi dlanovi

anksioznost

potreba

pero lastavice

osmeh
 
Uleteo sam u 88icu kao lud od nesrece koja me je zadesila.ti si kriva za sve.kriva si za lozove koji nisu dobitni, za sve neispeglane kosulje i lose snicle u restoranima.kriva si sto mi se znoje dlanovi kada ti dodirnem kosu dok se mrstis.i pero lastavice koje potseca na tvoju nemirnu zenicu aktivira moju anksioznost.tada padam(mrzim autobuse,svi gledaju nacin na koji ti je lose)...a mislio sam da ne moze dublje...padam polako kako bi bilo teze.fale mi potrebe koje nemaju tvoje ime...fali mi osmeh slucajnog prolaznika.

krastavac
jezero
frojd
lepeza
miraz
 
ofelija:
krastavac
jezero
frojd
lepeza
miraz
Tvoj miraz?! Haha,ne,nisi ga imala...Mozda samo ona lepeza koja mi je pomogla jednom u zivotu-secas li se? Naravno da se secas,moras se secati-poklonio sam je devojci sa prelepim ocima boje jezera...Da,to je ona koja je mislila da sam odusevljen njenom pricom i time da su nasa misljenja ista-Frojd je iznad svih... Ah,mozes mi spremiti taj krastavac za veceru,ti i ne umes nista bolje... :razz:

hleb
ludnica
raskol
Hristos
zaba
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top