Igra - sastavi priču

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
...Topao letnji vetar me je opijao njenim mirisom...slatko- gorkim,ruze i mocvare...dodiri su polako postajali grabljenje svega,njenog tela - mirisa - usijane avgustovske noci...Glad je samo rasla,prevazilazila zagrljaj,staru drvenu klupu i stizala do zvezda...
Dz.oint
Bluz
Znoj
Filter s` otiskom ruza
Kisa
Tama
Neon
 
Pod drhtavim svetlom neona,kisa je dobovala ujednacenim,dosadnim ritmom po prasnjavom asfaltu. Sveza i plaha treznila je misli i mesala se sa znojem njenog tela. Iz obliznjeg bara cula se muzika...bluz...uteha i niz zavodljivih, izdajnickih uzdaha. Da je ikada samo pozelela,imala bi,mada to sada vise nije vazno.Sada joj je trebala samo tama,mozda jedan dz.oint, to je sve. Ali kuda? Sve sto je imala,sve sto joj je ikada pripadalo na ovome svetu beskrajnih otudjenja,ostavila je....jedan opusak i filter s'otiskom ruza....

Perle
Furija
Laksativ
Ponoc
Plis
Uspavanka
Koleno
 
Imaginarni laskativ zapravo ima veličanstvenu moć. Uspavljuje glave budnih dežuranata prokletih od svog prestiža i borbe za što veći uticaj. Unapred već znaš šta možeš očekivati. Nižeš perlu po perlu njihove buduće sudbine. Ako ih prebaciš preko kolena nećeš mnogo postići, zato požuri, za njih je pliš idelan. Postaviš ga na svaku manu, furiju tačno u ponoć čekajući reakciju, čekajući odgovor. Sujeta će neminovno progovoriti.

regresija
anestezija
sećanje
vrtlog
povratak
klađenje
 
...ledeni dodir i sok...kao anstezija sirilo se njegovim telom.Obamrlost i lagani osmeh, to je bila poslednja slika danasnjice.Vrtlog misli i secanja vodili su ga onome sto je bio...onome sto je ocajnicki zeleo natrag. Ali nazad se nije moglo. Jer taj povratak, to osvezenje duha i detinje nevinosti znacilo je brisanje stranica danasnjice, uzasna regresija staleza i svega toliko prokleto materijalnog da ga je sama pomisao uzasavala. Zeleo je da se vrati,da pobegne iz tog monstruma unutar koga je ziveo, sve obrise i ponovo usnije san na ono sto je u njemu blistalo,sto je nekada zivelo. Zeleo je makar da sanja dane kada je sve bilo igra i da opet bude sposoban za uporno kladjenje u sebe,u sutra....
eradikacija
lom
folija
prasak
lezija
stolica
 
Sa blazenim smeskom poceo je da eradikuje suvisno...Prasak tv ekrana pocepao mu je folije sa ociju...ostavio je stolicu da viri iz njega,estetike radi...Uzdrhtao od orgazmickog osecaja prociscenja nastavio je da ponistava secanja,lomi uspomene...
Ona je dosla sa smirajem dana...Zatekla je gole zidove,nagoreo parket i voljeno telo u gomili krsa...Bio je ponovo miran u njenim rukama,kao sto toliko dugo nije bio...Kroz suze je shvatala gledajuci u njegove tamne,mirne oci...izlecio je leziju u svom razumu na jedini moguc nacin...dok je ona u njenom srcu pocela da raste do u beskraj...
Golub
Lanac
Resetke
Iskupljenje
Prah
Vuk
Oprostaj
 
On je bio vuk u golubljem pernatom krznu koji bi se učinio takvim onda kada više nije bilo onih zbog kojih su postojale staklenaste oči. Simboli su izmicali pod prstima dok su spremni da polete svaki čas, bez zakasnelog oproštaja kidali krila sa umornih leđa. Ledeni lanci su otresli prah sa svoje večite tajne uobrazije. Još jedno iskupljenje pred neminovan greh. Rešetke su zadržale male ptice u njihovim od bola okovanim očima.

ludak
insomnia
platno
otrov
inspiracija
zvukovi
 
Kaa:
Sa blazenim smeskom poceo je da eradikuje suvisno...Prasak tv ekrana pocepao mu je folije sa ociju...ostavio je stolicu da viri iz njega,estetike radi...Uzdrhtao od orgazmickog osecaja prociscenja nastavio je da ponistava secanja,lomi uspomene...
Ona je dosla sa smirajem dana...Zatekla je gole zidove,nagoreo parket i voljeno telo u gomili krsa...Bio je ponovo miran u njenim rukama,kao sto toliko dugo nije bio...Kroz suze je shvatala gledajuci u njegove tamne,mirne oci...izlecio je leziju u svom razumu na jedini moguc nacin...dok je ona u njenom srcu pocela da raste do u beskraj...
Golub
Lanac
Resetke
Iskupljenje
Prah
Vuk
Oprostaj
Лет голубова посматрао је без ланца и решетки које су га онемогућавале да затражи искупљење од грешних мисли и дела и сазнања. Ту испашта у свом приватном крематоријуму душа, које претвара у прах, пошто затраже опроштај на погрешном месту. И пошто их растргне вук у човечјем лику.

шаховска табла
генитални секс
зид
гора
видовито
мисао
испијена
 
sve je igra, kao trka po sahovskoj tabli, kao lepota genitalnog seksa gde vidovita misao odredjuje zid. to je kao ljubav sa ispijenom vilom u mracnoj gori.

benzin
mrzeti
sunce
majka
muzicka kutija
srce
plesati
 
Mrzeti...olako izgovaramo tako zastarusujuce stvari...Jednom ugnjezdena u grudima svakoga dana opseda,steze vrat i podseca,njena je karta u jednome smeru i ona tone zajedno sa brodom koje je zaposela. Uporno razdire,unistava...Zalud se trudimo i lecimo je secanjima na najcistije sto smo u sebi gajili...Drhtaj pri secanju na sliku majke koja plese uz muziku muzicke kutije,bljestavo majsko sunce dok uokviruje dragi lik,osecaj punog srca nad kolevkom. Kao nova centrala u mozgu ona razumu sada diktira...Sve povezuje ponovo i naopako...samo da bi razdirala prezire nevinost i cistotu trazeci krivca...Sve dok ne pobedi i preuzme,budeci se jednoga jutra sa mislju "kako je sladak miris benzina"...
cep
lomljeno staklo
mermer
lipa
promaja
fosfor
siba
 
Srcha pravi mozaik po mermernim plocicama....lomljeno staklo flasa,casa i cepovi razasuti po glatkom podu,pokoja kap krvi...Zabava je gotova....Promaja donosi topli nocni vetar i otuzno slatki miris lipe koji tek povecava mucninu...Poluotvorene oci male konobarice fosforesciraju u polumraku i cuje se jos samo mukli zvuk grana lipe koje vetar sve surovije siba...
Kliker
Borovnica
Med
Blato na kolenima
Trska
Asfalt
Leto
 
Leto...zarko i sparno...ponovo leto u istom kavezu. Zidine betonskog cudovista poprimaju magicne oblike usijani suncem koje kao da se supusilo nadomak tla i nad sobom zatvorilo kakav poklopac. Covek nemoze ispravo misliti na takvom mestu,klikeri u glavi se kotrljaju koliko i oni stakleni na jastuku od paperja. Prosto da proklinjes onoga koji je trsku zamenio asfaltom. Mada bi trositi zivce na to bilo i suvise,sve je samo po sebi dovoljno depresivno. Ludacki osecaj..kao da kljucas iznutra..i onaj cudni ukus u ustima....blago metalan..sladak i kiseo..izmedju borovnica, limuna i meda...Samo da je jedan mali pljusak,da se kao dete bacis dole u prasinu,i otrcis dalje srecan sa malo blata na kolenima.
lovac
kosulja
led
slama
lan
devojka
plavo
zvezda
svitanje
 
Osetio je led oko srca. Hladnoću, koja je učinila njegovu kosulju nekako tesnom. Bilo bi mu lakše da je tudja. Kao da se led širio oko srca, kao da mu je i vlastita koža odjednom postala tesna.A, srce hoće napolje. Misli su bile uz devojku sa kosom kao lan, dok je skidajući sa sebe košulju poželeo da skine i svoju teskobu s njom. Ne, to nije mogao. Mozak je osećao miris slame i podsećao ga na dane sreće sa njom. Njegovom zvezdom, njegovim plavim noćima i svitanju u njenom naručju.Ne, teskoba je još tu, a nekad je bio poznati lovac.

- tužno,
- ljubim,
- oči,
- pesma,
- uspomene,
- sutra;
 
“ … Sletela je na njegove kapke nezno, kao bojazljivi leptir. Znala je da je tu, da je ceka … nestrpljivo i zeljno, i sa pritajenom tugom. Sklopio je oci u laganom iscekivanju. Miris njenih dlanova, barsunatost bokova i uzavreli dodiri ispunili su svaki kutak sobe. Ljubio je s tugom kao da je poslednji put, zeleci da mu ostane u secanju svaki dragoceni trenutak tog ukradenog vremena. Sta ako sutra ne dodje, izbledi, nestane …?”

Probudila ga je pesma iz obliznjeg restorana. Na ulici su se dvoje svadjali. Deca igrala u dvoristu. Sutra, sutra ce je opet sanjati! Pripremiti sve za njegov mali ritual: plavu pidzamu, zajednicku sliku sa putovanja I pregrst ostalih uspomena koje su ih nekad spajale. Nece dozvoliti da uspomene isceznu.

Bokal
Strah
Jutro
Bes
Travnjak
 
Očima punim ljubavi gledam u bokal na stolu iz kog smo sinoć, ljubeći se, pili vino. Stoji pored njega i čaša sa tragovima tvojih usana. Strah me je da je dodirnem.Strah da slučajno ne obrišem njihov trag, svedoke moje sreće. Jutro je, a ja sam još uvek topla i snena, i beskrajno zaljubljena u tebe. Gledam u suncem obasjan travnjak na kome vidim tvoje korake, tvoje stope. Zbog tebe, ja ne znam više za bes, ljutnju, patnje....

- kiša,
- lepota,
- usamljenost,
- poezija,
- čovek;
 
Zarad tebe prokopao sam zidove samice golim sakama ,ostavljajuci krvave otiske i slomljene nokte...Sloboda je bila detalj,jurio sam tvoj trag...pratio tvoju senku...Bila si linija munje urezana u pesimisticno sivilo oblaka...Bila si bekstvo,obecanje...I kada te konacno nadjoh,neznim pokretima si stavila okove na moje krvave sake i Judin poljubac na moje usne...Polako krenusmo poznatim putem nazad...povratak...

Ja
Ti
Povrsina vode
Budjenje
Kristal
Vodeni cvet
 
Ja i ti spojenih, isprepletanih tela, ljubili smo se žestoko. Na blistavoj površini vode , ličili smo na vodeni cvet. Jutro je pozvalo budjenje, a na našim telima so se presijavala kao kristal. Samo sam ja još osećala miris vodenog cveta, praveći usnama šare od kristala po tvom usnulom telu.

- noć,
- biser,
- plač,
- nade,
- sutra;
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top