Игра деце или родитеља?

Tako i ja mislim,samo nije za svako dete pravo vreme isto.Znam dete koje je uvek bilo takmicarskog duha,zeljno uspeha i priznanja i kasnije je poslano u skolu nego sto bi njemu bilo dobro.Daleko je ispred ostalih,tempo ucenja mu je prespor,dosadno mu je i stalno pravi neke probleme.......

Ovo boldovano je slučaj sa mojim sinom, ali on još ide u vrtić. Ima još 2 godine do škole. Vaspitačice su tražile "da učinim nešto sa detetom" pa sam ga odvela psihologu. Psiholog je rekla da je on samo napredan, ali nije mi predložila ništa više od toga. Samo je rekla da je on zahtevno dete koje traži više angažovanja. Pošto vaspitačice ne mogu da se posvete samo jednom detetu, ostaje nama roditeljima da se više uključimo. Ali očito da ni stručna lica nisu za to da se dete forsira.
 
Ovo boldovano je slučaj sa mojim sinom, ali on još ide u vrtić. Ima još 2 godine do škole. Vaspitačice su tražile "da učinim nešto sa detetom" pa sam ga odvela psihologu. Psiholog je rekla da je on samo napredan, ali nije mi predložila ništa više od toga. Samo je rekla da je on zahtevno dete koje traži više angažovanja. Pošto vaspitačice ne mogu da se posvete samo jednom detetu, ostaje nama roditeljima da se više uključimo. Ali očito da ni stručna lica nisu za to da se dete forsira.

Nije mi namera da te na bilo sta nagovaram,samo razmenjujemo misljenja.
Mogu da kazem da meni nikada nije skolsko gradivo bilo problem,moji problemi su bili sto sam bila mirno i ozbiljno dete koje nije znalo da se nosi sa nestaslucima starije dece,to je kod mene bilo negativno iskustvo a ne nista u vezi ucenja,obaveza i sl.

Mislim da nema pravila,svako je dete razlicito i zbog toga znaju da budu bas slatki,svako na svoj nacin :heart:
 
Ovo boldovano je slučaj sa mojim sinom, ali on još ide u vrtić. Ima još 2 godine do škole. Vaspitačice su tražile "da učinim nešto sa detetom" pa sam ga odvela psihologu. Psiholog je rekla da je on samo napredan, ali nije mi predložila ništa više od toga. Samo je rekla da je on zahtevno dete koje traži više angažovanja. Pošto vaspitačice ne mogu da se posvete samo jednom detetu, ostaje nama roditeljima da se više uključimo. Ali očito da ni stručna lica nisu za to da se dete forsira.

Чекај, он сад у септембру тек пуни пет година?
Што значи да ће, кад пође у школу поћи са 6...и да ће свакако бити у млађој половини разреда...
Да је рођен у априлу, мају...па још и да издејствујете ранији полазак (знам за пар таквих примера, уз посебне дозволе школске управе и одобрења психолога), али овако, ако би кренуо годину дана пре своје генерације, то би значило да би он тада, календарски, још увек имао 5 година...а то је, колико знам, неизводљиво данас... (некад је и могло...давно...)
 
1. septembra. Kada sam krenuo u skolu napunio sam 6. godinicu :D

Уф, па то је било баш рано...:confused:
И моја сестра од стрица је кренула са 5 (тек у децембру пунила 6), али то је било још средином прошлог века, а њени су били просвети радници, па није имао ко да је чува код куће...:mrgreen:
 
Уф, па то је било баш рано...:confused:
И моја сестра од стрица је кренула са 5 (тек у децембру пунила 6), али то је било још средином прошлог века, а њени су били просвети радници, па није имао ко да је чува код куће...:mrgreen:

pa ja sam ishao u Svajcarskoj u osnovnu tako da svi krecu sa 6 a i sistem je prilagodjen deci, tako da nema problema. Josh da sa sam zavrshio i fax ali blah. :S Da ne spamujem.
 
Скоро сам имала расправу са другарицом о томе кад је право време за полазак у школу.
Наиме, она жели да свог сина остави још годину дана да се игра...
Сматра да је штета да му сад прекида детињство (а можда ће и да се селе ове године, па не било баш згодно, је л’).
Иначе, дечак је рођен средином децембра (чак истог дана као и мој син, који је сад пети разред), па она мисли да може да сачека још годину...
Питала сам је како то мисли да изведе.
Па лако. Замолиће психолога.
То сви раде.
Ма излазе они у сусрет.
Шта их се тиче.
Уосталом, ко не жели да му се дете игра још годину дана... :eek::eek::eek:

Сматрам да је то погрешно. Постоји тренутак кад дете, не само да је спремно, већ треба да пође у школу. То је тренутак кад га морамо пустити да крене даље, да напредује. И да детињство и игра не престају са поласком у школу.
Као одговор сам добила само :roll: : ма дај, не преувеличавај...

И нађоше се ту још неке маме које су је подржале у томе.
На крају ја испадох лоша мајка. :evil:

И ето, сад ја питам шта ви мислите о томе.
Да ли ја преувеличавам целу ствар или можда све то и није толико важно?

Rođena sam 31.12.
Moji su hteli da me ostave kod kuće još jednu godinu, pa tek onda da krenem sa 92. generacijom.
E sad priča kako sam ja zapravo završila u školi?
Mama me odvede kod lekara koji me pošalje na sistematski pregled (zašto me odvela napisaću kasnije, jer trenutno ne znam). Tamo me pošalju kod školskog pedagoga. Pitao me koja je koja boja, koji je koji oblik, ako imamo pet ptica na grani i odu tri koliko će ostati i tako nekakve slične gluposti. Rekli su samo: "Čestitamo, dobili ste prvačića."
U osnovnoj školi sam bila preterano asocijalna, izbegavala sam drugu decu, a mogu slobodno reći da su i ona izbegavala mene.
Tadašnja učiteljica me je zanemarivala. U trećem razredu je trebalo da počnem da učim engleski, da bih od petog bila dvojezično odeljenje. Moji mi to nisu nametali, jednostavno sam htela učiti. Učiteljica je rekla da sam ja previše spora i da neću stizati ostalu decu. Ovo pišem čisto da bi ste videli kakav je ta žena imala stav o meni. Generalno su svi zanemarivali maltretiranje koje sam trpela. Koliko god su se moji roditelji obraćali njoj, ostalim ljudima zaposlenoj i zaduženima da se bave decom u toj školi, nikakvih promena nije bilo. Jednstavno osnovna škola je bila pakao za mene.
E sad... da li je trebalo da ja sačekam još godinu dana? Iskreno ne, ja sam bila zrela za školu i intelektualno i što se godina tiče... Problem priče je taj što sam ja preskočila predškolsko, što se nikada mnogo nisam družila sa decom, što je ta škola generalno poznata po šikaniranju i maltretiranju dece... A poenta prethodnog texta jeste što je upravo asocijalnost (bar koliko su nas iz psihologije učili) jedan od glavnih problema dece koja pođu u školu ranije. To su traume koje ostaju, tako da treba biti vrlo oprezan.
 
Poslednja izmena:
Не могу да издржим, а да не пишем прво о терминима ,,квоцијент'' и ,,коефицијент''.
Вујаклијин Речник страних речи и израза изашао је док је важио Правопис српскохрватског језика. По том правопису у српскохрватском језику било је правилно рећи ,,тачка'' (српски) а не ,,точка''(хрватски), и ,,зарез''(хрватски), а не ,,запета''(српски). Такође су речи ,,подмет и прирок'' замењене речима ,,субјекат и предикат''. Елем, Правопис српскохрватског језика био је компромис, те се тако у Вујаклијином речнику нашла реч ,,квоцијент'' која се употребљавала дуги низ година.
Исто тако, што се саме психологије тиче, регуларно су коришћени изрази ,,кретен'' и ,,дебил'', на пример, а касније су избачене из употребе. Термин ,,идиот савант'' коришћен је за оне који се сад називају ,,аутистични''.
Значи, овде није реч о правилним изразима, него о тренутно актуелној терминологији, која ће се и даље мењати.
Толико од мене, хвала на пажњи! :hvala:
 
Rođena sam 31.12.
Moji su hteli da me ostave kod kuće još jednu godinu, pa tek onda da krenem sa 92. generacijom.
E sad priča kako sam ja zapravo završila u školi?
Mama me odvede kod lekara koji me pošalje na sistematski pregled (zašto me odvela napisaću kasnije, jer trenutno ne znam). Tamo me pošalju kod školskog pedagoga. Pitao me koja je koja boja, koji je koji oblik, ako imamo pet ptica na grani i odu tri koliko će ostati i tako nekakve slične gluposti. Rekli su samo: "Čestitamo, dobili ste prvačića."
U osnovnoj školi sam bila preterano asocijalna, izbegavala sam drugu decu, a mogu slobodno reći da su i ona izbegavala mene.
Tadašnja učiteljica me je zanemarivala. U trećem razredu je trebalo da počnem da učim engleski, da bih od petog bila dvojezično odeljenje. Moji mi to nisu nametali, jednostavno sam htela učiti. Učiteljica je rekla da sam ja previše spora i da neću stizati ostalu decu. Ovo pišem čisto da bi ste videli kakav je ta žena imala stav o meni. Generalno su svi zanemarivali maltretiranje koje sam trpela. Koliko god su se moji roditelji obraćali njoj, ostalim ljudima zaposlenoj i zaduženima da se bave decom u toj školi, nikakvih promena nije bilo. Jednstavno osnovna škola je bila pakao za mene.
E sad... da li je trebalo da ja sačekam još godinu dana? Iskreno ne, ja sam bila zrela za školu i intelektualno i što se godina tiče... Problem priče je taj što sam ja preskočila predškolsko, što se nikada mnogo nisam družila sa decom, što je ta škola generalno poznata po šikaniranju i maltretiranju dece... A poenta prethodnog texta jeste što je upravo asocijalnost (bar koliko su nas iz psihologije učili) jedan od glavnih problema dece koja pođu u školu ranije. To su traume koje ostaju, tako da treba biti vrlo oprezan.

E meni je srednj bila pakao. :D Ne zbog asocijalnosti, vec zbog prozivanja, sikaniranja itd. Uh kako je lepo shto je to gotovo pre puno punooooo godina :D
 
Могу да причам из искуства. Моје лично искуство, као неког ко је кренуо раније - изразито позитивно. Била сам и емотивно и интелектуално зрела. И још сам се дружила са старијима од другара из одељења, иако сам увек била најмлађа у одељењу. Никад ми није засметало што сам кренула у школу са 6 ипо година.
Но, нешто о тестовима: дете ради тест спремности за школу. Није само интелигенција у питању, ти тестови не мере интелигенцију. Уосталом, што се интелигенције тиче, она је скуп различитих способности.
Моја искуства са децом која су кренула раније веома су позитивна.
Прво, та деца су најчешће спремна за школу, јер су посебно тестирана, па се за њих зна. Остала деца прођу тест, али не крећу у школу само ако постоји разлог за одлагање поласка. С обзиром на садашњи дебилни став нашег министарства просвете, сви крећу у школу, били спремни или не! ТО је страшно!!!
Одговорно тврдим да су троје мојих ђака (из последње генерације) који су кренули раније далеко зрелији и способнији од већине ученика у одељењу.
 
Уф, па то је било баш рано...:confused:
И моја сестра од стрица је кренула са 5 (тек у децембру пунила 6), али то је било још средином прошлог века, а њени су били просвети радници, па није имао ко да је чува код куће...:mrgreen:

Isti slučaj kod mene, nije imao ko da me čuva pa mama rešila da me "udomi" u školu. Tada nisu psiholozi odlučivali, ali se sećam da sam morala neki test da rešavam, sa nekim kockicama, lopticama... nisam biaš sigurna, mama je rekla da je presudilo to što sam znala da čitam.
Ne sećam se da mi je nešto posebno smetalo, čak sam nešto kao bila i sva važna što idem u isti razred sa starijima. Ali kada je moj sin trebao da krene u prvi razred, rođen je u Februaru, konsultovali smo se sa psihologom i zamolili da krene kasnije, sa sedam ipo, baš mi je nekako bilo žao da ga odvojim od igre, a posle nam je ne jedared to zamerio. Pa sad budi pametan.
 
Кренули смо са седам година + неки месец. прво ја па доцније и сестре.
Једном, бесконачно касније, на прослави крсне славе, када смо сви били на окупу, питао сам оца зашто нисмо кренули годину дана раније као добар део наших другара?
,,Види, једном када вам крену обавезе имаће те их на леђима до пензије, овако имали сте још годину дана слободе и играњца."!
Хвала им!
 
Nije mi namera da te na bilo sta nagovaram,samo razmenjujemo misljenja.
Mogu da kazem da meni nikada nije skolsko gradivo bilo problem,moji problemi su bili sto sam bila mirno i ozbiljno dete koje nije znalo da se nosi sa nestaslucima starije dece,to je kod mene bilo negativno iskustvo a ne nista u vezi ucenja,obaveza i sl.

Mislim da nema pravila,svako je dete razlicito i zbog toga znaju da budu bas slatki,svako na svoj nacin :heart:
Naravno, zato sam i otvorila temu, da čujem različita mišljenja i hvala ti što učestvuješ pogotovo što imaš lično iskustvo.
Чекај, он сад у септембру тек пуни пет година?
Што значи да ће, кад пође у школу поћи са 6...и да ће свакако бити у млађој половини разреда...
Да је рођен у априлу, мају...па још и да издејствујете ранији полазак (знам за пар таквих примера, уз посебне дозволе школске управе и одобрења психолога), али овако, ако би кренуо годину дана пре своје генерације, то би значило да би он тада, календарски, још увек имао 5 година...а то је, колико знам, неизводљиво данас... (некад је и могло...давно...)
Pa izgleda da se nismo razumeli. Mene nagovaraju da ga upišem u predškolsko, da vidim sa psihologom/pedagogom u vrtiću, jer smo sa njom već razgovarali i ona je rekla da možemo uraditi testove, ali isključivo na inicijativu nas roditelja.
Znači, ja treba da odlučim da li ću detetu uzeti jednu godinu igre sa vršnjacima.:confused:
Jer ja to zaista tako doživljavam. Ali sa druge strane, dobijam argumente da svuda u svetu deca kreću u školu sa 6 godina i ako je moje dete već spremno, zašto da ga sputavam. To mi naravno govore "stručnjaci", prijatelji i poznanici koji imaju dobru nameru, ali su me totalno zbunili i više ne znam šta da mislim.
 
I da pojasnim: moj klinac u septembru puni 5 godina, ako krene sad u predškolsko, u školu bi krenuo sa punih 6 godina. Znači ne sa 6 i po ili sa 6 godina i 9-10 meseci nego sa 6 godina koje će zapravo napuniti tek 21.septembra.
Ja sam krenula u školu sa 6 godina i 9 meseci, ali sam krenula sa svojom generacijom i to nije ništa sporno.

Значи, календарски - са 5 година (непуних 6).
Тешко да би то одобрили...стварно је рано.
У том узрасту и пола године игра велику улогу.
 
Naravno, zato sam i otvorila temu, da čujem različita mišljenja i hvala ti što učestvuješ pogotovo što imaš lično iskustvo.

Pa izgleda da se nismo razumeli. Mene nagovaraju da ga upišem u predškolsko, da vidim sa psihologom/pedagogom u vrtiću, jer smo sa njom već razgovarali i ona je rekla da možemo uraditi testove, ali isključivo na inicijativu nas roditelja.
Znači, ja treba da odlučim da li ću detetu uzeti jednu godinu igre sa vršnjacima.:confused:
Jer ja to zaista tako doživljavam. Ali sa druge strane, dobijam argumente da svuda u svetu deca kreću u školu sa 6 godina i ako je moje dete već spremno, zašto da ga sputavam. To mi naravno govore "stručnjaci", prijatelji i poznanici koji imaju dobru nameru, ali su me totalno zbunili i više ne znam šta da mislim.

Па уредите тестирања. Ништа вас не кошта и ни на шта не обавезује. Па ћете после размишљати о томе шта даље.
 
I da pojasnim: moj klinac u septembru puni 5 godina, ako krene sad u predškolsko, u školu bi krenuo sa punih 6 godina. Znači ne sa 6 i po ili sa 6 godina i 9-10 meseci nego sa 6 godina koje će zapravo napuniti tek 21.septembra.
Ja sam krenula u školu sa 6 godina i 9 meseci, ali sam krenula sa svojom generacijom i to nije ništa sporno.

Мислим да би му било прерано да крене у школу кад тек напуни 6 година. Односно, да крене у школу, па напуни 6. Без обзира на припремљеност, емотивно не може бити толико зрео. Односно, може, можда ће у почетку бити бољи од осталих, али ће да се умори. Тешко је малој деци да држе пажњу толико колико часови то захтевају.
 

Back
Top