i šta posle 4 godine veze?

Dragi forumaši, i momci i devojke, želela bih da čujem vaše mišljenje o mom problemu, jer više ne znam da li sam luda, zbunjena ili blesava..
S mojim dragim sam u vezi sad okruglo četiri godine. U suštini se dobro slažemo, nismo nikad raskinuli pa se mirili, bilo je manjih trzavica i svađica ali ništa strašno. Nekako smo od početka znali da smo jedno za drugo i da je to to. Posle 4-5 meseci smo pričali o tome da živimo zajedno. Pričali. Jer nikako da nam se poklope sve kockice. Tj. njemu. Ja sam sve vreme imala posao i čekala. Da završi faks. Posle godinu i nešto, kad je i to prošlo, čekali smo da se zaposlli. Kao za maler, od posla ni p.
Ćale došao da živi s njim i bratom, da bi našao neki posao, keva ostala u drugom gradu odakle su jer je tamo imala posao. U međuvremenu sam abortirala, jer ne bismo imali od čega da podižemo dete. On odlučuje da ode u inostranstvo da radi bilo šta. Prvo je bila priča da se oženi tamo, da bude 5 godina (koliko već treba) da dobije državljanstvo, ja da ga čekam, da dođem ponekad da ga vidim (kad ponekad?, sigurno će me šef pitati koliko često želim da dobijam godišnji i slobodne dane da bih putovala). Hvala Bogu, odustao je od te ideje. Bio je 3 meseca, vratio se. Posle godinu i nešto, našao je i posao. Plata prosečno otužna, ali je bar nešto počelo da ide na bolje. E sad čekaj, ne može brata i ćaleta da ostavi same. Onda, njegovi prodaju stan tamo i kupuju drugi ovde u gradu. Sad čekaj da vrate dugove. On mora da im pomogne. I sad na kraju čeka veću platu...A ja ostarih čekajući Godoa..Biološki sat kuca, otkucava..Sačekaću ja još malo, nije problem kad sam toliko čekala, i nemam ništa protiv da on pomogne svojima, ali kad ćemo mi doći na red? svaki put kad spomenem budućnost, bilo šta vezano za nas, on dobije nervni slom i posvađamo se tako da me izvređa kao najgoru klošarku i na kraju ispadnem debil što razmišljam o zajedničkoj budućnosti posle 4 godine veze. To je tabu sve dok se ne dobiju svi potrebni uslovi koje je on zamislio ( a za koje ja ne smem da pitam koji su). Da li sam stvarno bezobrazna i da li stvarno treba da ćutim, sedim i čekam da on dođe jednog dana i kaže "evo, došao je taj dan, kockice su se poklopile..."??

Cuti i sto bi rekli u vojvodini sidi di si ni za di si nisi, tako sam i ja imao problem sa svojom zenom, kukala kako joj sat bioloski otkucava a ja glup da joj ispunim zelju, pristao da se vencamo i sad imamo desetomesecnu bebu a nemamo posao( ja u medjuvremenu ostao bez istog), i sad ona proklinje dan kad smo se vencali i sto me je upoznala uopste, sad smo podstanari kod mojih roditelja a bili smo podstanari normalni i ziveli sami, sad su svadje po ceo dan, jedni drugima sedimo na glavi. Hocu da ti kazem ako nemas uslova za bebu nemoj je praviti kumim te bogom, ja se kajem svaki dan (iako kazu da posle #### nema kajanja) Bebe i potomstvo su iskljucivo za bogate. Bolje ti je nadji nekog bogatog, izgled nije vazan, ja sam lep ko maneken al nema pas za sta da me ujede, a to zenama dosadi vrlo brzo, jer kad sesti dan budete jeli kacamak dopizdece ti i kajaces se celi zivot al posle je kasno, Zelim ti sve najbolje!
 
Plja i Brando dva nadrkitisa na ceo svet. Ko vam je stao na rep?

nije on brando, ja sam :lol:... a na temu, posle 4 godine veze ide ili peta ili razlaz... malo je gnjilo pitanje jer nekim zenama i muskarcima je dosadno i smorno posle 4 nedelje veze a ne posle 4 godine... u vezi sve zavisi od mozga i sposobnosti partnera da naprave emotivni i onaj drugi zivot konstantno zanimljivim... to sto su mnogi smoreni to je crta karaktera a pre ce biti nesposobnosti da sebe pronadju u bilo cemu i u takom saznanju mnogi odu bogu na istinu
 
Brando, sacuvaj to sranje za devojku iz svog ziivota, koja te ocigledno toliko maltretira da si ljut na ceo zenski rod. Ali, njoj cutis i nosis papuce, tipicno :P
Alteregona, ja sa takvim likom ne bih izdrzala ni 6 meseci. Svaka cast na izdrzljivosti. Sto se tvoje situacije tice, sve jasno govori da mu nije stalo do tebe nego ceka da vidi hoce li uleteti neka bolja prilika. ti mu dodjes kao neki emotivni backup dok ne uleti neka bolja/lepsa/mladja/bogatija a onda ce da se ozeni u roku od 3 meseca i odjednom nece imati nikakvih obaveza... Ako prilika ne uleti do odredjenih godina, ti si tu, on ne gubi nista. Iskreno, ne bi me cudilo da sad odjednom pocne da se ponasa i oseca kao slobodan momak... u sakom slucaju, puno srece zelim...
 
Dragi forumaši, i momci i devojke, želela bih da čujem vaše mišljenje o mom problemu, jer više ne znam da li sam luda, zbunjena ili blesava..
S mojim dragim sam u vezi sad okruglo četiri godine. U suštini se dobro slažemo, nismo nikad raskinuli pa se mirili, bilo je manjih trzavica i svađica ali ništa strašno. Nekako smo od početka znali da smo jedno za drugo i da je to to. Posle 4-5 meseci smo pričali o tome da živimo zajedno. Pričali. Jer nikako da nam se poklope sve kockice. Tj. njemu. Ja sam sve vreme imala posao i čekala. Da završi faks. Posle godinu i nešto, kad je i to prošlo, čekali smo da se zaposlli. Kao za maler, od posla ni p.
Ćale došao da živi s njim i bratom, da bi našao neki posao, keva ostala u drugom gradu odakle su jer je tamo imala posao. U međuvremenu sam abortirala, jer ne bismo imali od čega da podižemo dete. On odlučuje da ode u inostranstvo da radi bilo šta. Prvo je bila priča da se oženi tamo, da bude 5 godina (koliko već treba) da dobije državljanstvo, ja da ga čekam, da dođem ponekad da ga vidim (kad ponekad?, sigurno će me šef pitati koliko često želim da dobijam godišnji i slobodne dane da bih putovala). Hvala Bogu, odustao je od te ideje. Bio je 3 meseca, vratio se. Posle godinu i nešto, našao je i posao. Plata prosečno otužna, ali je bar nešto počelo da ide na bolje. E sad čekaj, ne može brata i ćaleta da ostavi same. Onda, njegovi prodaju stan tamo i kupuju drugi ovde u gradu. Sad čekaj da vrate dugove. On mora da im pomogne. I sad na kraju čeka veću platu...A ja ostarih čekajući Godoa..Biološki sat kuca, otkucava..Sačekaću ja još malo, nije problem kad sam toliko čekala, i nemam ništa protiv da on pomogne svojima, ali kad ćemo mi doći na red? svaki put kad spomenem budućnost, bilo šta vezano za nas, on dobije nervni slom i posvađamo se tako da me izvređa kao najgoru klošarku i na kraju ispadnem debil što razmišljam o zajedničkoj budućnosti posle 4 godine veze. To je tabu sve dok se ne dobiju svi potrebni uslovi koje je on zamislio ( a za koje ja ne smem da pitam koji su). Da li sam stvarno bezobrazna i da li stvarno treba da ćutim, sedim i čekam da on dođe jednog dana i kaže "evo, došao je taj dan, kockice su se poklopile..."??

Cetiri godine je previse za predbracnu vezu. Ako se nakon toga udje u brak takvi brakovi nisu stabilini i obicno su kratkotrajni.
 
Najbolje bi bilo da se sa njim nateže još toliko, dakle još 4 godine, punih 8 koliko sam se ja natezao, da bi shvatio da sam zaljubljena budala,da devojka gradi svoju karijeru i mašta o još boljem životu,da mene drži kao back up siguricu.
Ali nisam ni ja bio naivan u toj prici ;)
Samo zaljubljen ...
 
Sve sto je dugo cini se da ce zauvek ostati, ma kako bilo lepo jer je lepota u ocima posmatraca:-)
odnosno sto da zivot upropascavas brakom pa posle da kazes dala sam ti svoju mladost, idi daj svoju mladost zivotu ma kako god se zvao taj tvoj zivot :-)
 
Ako nisi potpuno sigurna,nemoj da upropastis i svoj i njegov zivot :) ne treba siliti neku vezu ako ne ide...i tacno je ovo sto kaze za materijalnu situaciju Arkadijanac,samo svadje ako nemate uslove za bebu,ni za sebe zapravo,a kamoli za to neduzno stvorenje...
 
Dragi forumaši, i momci i devojke, želela bih da čujem vaše mišljenje o mom problemu, jer više ne znam da li sam luda, zbunjena ili blesava..
S mojim dragim sam u vezi sad okruglo četiri godine. U suštini se dobro slažemo, nismo nikad raskinuli pa se mirili, bilo je manjih trzavica i svađica ali ništa strašno. Nekako smo od početka znali da smo jedno za drugo i da je to to. Posle 4-5 meseci smo pričali o tome da živimo zajedno. Pričali. Jer nikako da nam se poklope sve kockice. Tj. njemu. Ja sam sve vreme imala posao i čekala. Da završi faks. Posle godinu i nešto, kad je i to prošlo, čekali smo da se zaposlli. Kao za maler, od posla ni p.
Ćale došao da živi s njim i bratom, da bi našao neki posao, keva ostala u drugom gradu odakle su jer je tamo imala posao. U međuvremenu sam abortirala, jer ne bismo imali od čega da podižemo dete. On odlučuje da ode u inostranstvo da radi bilo šta. Prvo je bila priča da se oženi tamo, da bude 5 godina (koliko već treba) da dobije državljanstvo, ja da ga čekam, da dođem ponekad da ga vidim (kad ponekad?, sigurno će me šef pitati koliko često želim da dobijam godišnji i slobodne dane da bih putovala). Hvala Bogu, odustao je od te ideje. Bio je 3 meseca, vratio se. Posle godinu i nešto, našao je i posao. Plata prosečno otužna, ali je bar nešto počelo da ide na bolje. E sad čekaj, ne može brata i ćaleta da ostavi same. Onda, njegovi prodaju stan tamo i kupuju drugi ovde u gradu. Sad čekaj da vrate dugove. On mora da im pomogne. I sad na kraju čeka veću platu...A ja ostarih čekajući Godoa..Biološki sat kuca, otkucava..Sačekaću ja još malo, nije problem kad sam toliko čekala, i nemam ništa protiv da on pomogne svojima, ali kad ćemo mi doći na red? svaki put kad spomenem budućnost, bilo šta vezano za nas, on dobije nervni slom i posvađamo se tako da me izvređa kao najgoru klošarku i na kraju ispadnem debil što razmišljam o zajedničkoj budućnosti posle 4 godine veze. To je tabu sve dok se ne dobiju svi potrebni uslovi koje je on zamislio ( a za koje ja ne smem da pitam koji su). Da li sam stvarno bezobrazna i da li stvarno treba da ćutim, sedim i čekam da on dođe jednog dana i kaže "evo, došao je taj dan, kockice su se poklopile..."??

1. Ti si OK. Želiš decu s tim čovekom i to je OK.
2. On ne živi s tobom, nego sa svojima. Kukavica i nula.
3. Postoji još mnogo neistraženih svetova. Samo ako hoćeš da ih upoznaš, u svakom svetu se kriju buduća dečica i sreća.
4. Prestani da se plašiš, počni da živiš, devojko.
 

Back
Top