i šta posle 4 godine veze?

Tako je to. Ne dozvoli da te iko kritikuje sto povlacis pitanje braka. Koji je ***** danasnjim zenama kao da je zelja za udajom i razgovor o braku nesto cega se treba stideti. To je trebalo mnogo, mnogo ranije da uradis. Naravno mnogo ranije bi se i zavrsila vasa veza. A kad ja ovde kazem da devojka uvek treba da bude sa 10 godina starijim muskarcem i da posle godinu, godinu i po dana insistira na braku (jer duge veze su besmislene), napadnu me. Ko ne moze da te ozeni posle godinu, dve maksimum, ne moze da te ozeni uopste i teraj ga u tri lepe.
hahaha
:amen:
samo sa nekima ne mozes o tome ni da razgovaras jer je prezauzet sopstvenim problemima
ili jednostavno ne zeli
 
Taj strah od neizvesnosti je obican izgovor.
Ne postoji nista izvesno, nista se ne podrazumeva i nista ne pada s neba. Za najbolje stvari u zivotu potrebno je mnogo rada, volje, zelje, strpljenja...
Najlakse je biti pasivan, plasiti se citav zivot i sebicno druge uvlaciti u sopstvene probleme.
To je slabic i nista drugo. I takve sistem nazalost eliminise ili se oni sami uniste.
Budi surovo iskrena prema sebi i izaberi kojim putem bi radje da ides. Da li ces se i sledece 4i godine natezati s njim, ili smatras da zasluzujes muskarca koji zna sta zeli, koji ce ti ukazivati postovanje i jedva docekati da bude sa tobom.

Pravi muskarac dodje, vidi, uhvati te za ruku i vodi kuci (gde god to bilo). I ne izmislja 1001 izgovor za sve kao poslednja pi.cka.

Inace se slazem sa @sarvas.

Slažem se i ja sa oboje.
A na boldovano bih dodao:
A ti to prihvatiš kao osoba tj žena i umeš da ceniš. I ne izvodiš besne gliste.
 
Vec sam negde napisao da mislim da ce se ona na taj nacin ostvariti sa nekim sposobnijim muskarcem, a on joj moze ostati ljubavnik (valjda vredi bar za to, ne bi ga trpela ako je i tu los).
Zasto je ne pusti? Nema hrabrosti da ostane bez nje, pa samo nju jos ima, ona mu je jedini oslonac u tom haosu od zivota, cetiri godine mu je zaledjina, kad bi i ona otisla bila bi to katastrofa.

mislim da niko nije toliko slab da bi se prepustio nekoj muci
uvek ima resenja, uvek od dva zla ima i ono manje
stvar je u tome sto se ljudi navikavaju i veruju u ljubav i sklad i ne znam ni ja sta i onda se jos vise vezuju
ako mogu sama sa sobom da izadjem na kraj, sta mi taj neko predstavlja problem
samo treba shvatiti na vreme neke stvari
sta zelis i kako
 
Taj strah od neizvesnosti je obican izgovor.
Ne postoji nista izvesno, nista se ne podrazumeva i nista ne pada s neba. Za najbolje stvari u zivotu potrebno je mnogo rada, volje, zelje, strpljenja...
Najlakse je biti pasivan, plasiti se citav zivot i sebicno druge uvlaciti u sopstvene probleme.

To je slabic i nista drugo. I takve sistem nazalost eliminise ili se oni sami uniste.
Budi surovo iskrena prema sebi i izaberi kojim putem bi radje da ides. Da li ces se i sledece 4i godine natezati s njim, ili smatras da zasluzujes muskarca koji zna sta zeli, koji ce ti ukazivati postovanje i jedva docekati da bude sa tobom.

Pravi muskarac dodje, vidi, uhvati te za ruku i vodi kuci (gde god to bilo). I ne izmislja 1001 izgovor za sve kao poslednja pi.cka.

Inace se slazem sa @sarvas.
tako je napokon nesto pametno...
 
Dragi forumaši, i momci i devojke, želela bih da čujem vaše mišljenje o mom problemu, jer više ne znam da li sam luda, zbunjena ili blesava..
S mojim dragim sam u vezi sad okruglo četiri godine. U suštini se dobro slažemo, nismo nikad raskinuli pa se mirili, bilo je manjih trzavica i svađica ali ništa strašno. Nekako smo od početka znali da smo jedno za drugo i da je to to. Posle 4-5 meseci smo pričali o tome da živimo zajedno. Pričali. Jer nikako da nam se poklope sve kockice. Tj. njemu. Ja sam sve vreme imala posao i čekala. Da završi faks. Posle godinu i nešto, kad je i to prošlo, čekali smo da se zaposlli. Kao za maler, od posla ni p.
Ćale došao da živi s njim i bratom, da bi našao neki posao, keva ostala u drugom gradu odakle su jer je tamo imala posao. U međuvremenu sam abortirala, jer ne bismo imali od čega da podižemo dete. On odlučuje da ode u inostranstvo da radi bilo šta. Prvo je bila priča da se oženi tamo, da bude 5 godina (koliko već treba) da dobije državljanstvo, ja da ga čekam, da dođem ponekad da ga vidim (kad ponekad?, sigurno će me šef pitati koliko često želim da dobijam godišnji i slobodne dane da bih putovala). Hvala Bogu, odustao je od te ideje. Bio je 3 meseca, vratio se. Posle godinu i nešto, našao je i posao. Plata prosečno otužna, ali je bar nešto počelo da ide na bolje. E sad čekaj, ne može brata i ćaleta da ostavi same. Onda, njegovi prodaju stan tamo i kupuju drugi ovde u gradu. Sad čekaj da vrate dugove. On mora da im pomogne. I sad na kraju čeka veću platu...A ja ostarih čekajući Godoa..Biološki sat kuca, otkucava..Sačekaću ja još malo, nije problem kad sam toliko čekala, i nemam ništa protiv da on pomogne svojima, ali kad ćemo mi doći na red? svaki put kad spomenem budućnost, bilo šta vezano za nas, on dobije nervni slom i posvađamo se tako da me izvređa kao najgoru klošarku i na kraju ispadnem debil što razmišljam o zajedničkoj budućnosti posle 4 godine veze. To je tabu sve dok se ne dobiju svi potrebni uslovi koje je on zamislio ( a za koje ja ne smem da pitam koji su). Da li sam stvarno bezobrazna i da li stvarno treba da ćutim, sedim i čekam da on dođe jednog dana i kaže "evo, došao je taj dan, kockice su se poklopile..."??

Da ne bi ja sad ovde mnogo drmoserala samo u jednoj rečenici ću ti reći....ko hoće taj nađe način-ko neće nađe izgovor.
 
Suma sumarum... On te vise ne voli dovoljno!!
1. Njemu je lakse bilo da se ozeni drugom na 5 godina, za koje vreme naravno nece imati sa njom nikakve veze, iako ZNAM (verovatno i ti) da to tako ne ide i da imigraciona policija proverava sve i jako je teeeesko provuci se odvojenim zivotom (nije lako samo odneti 2 para obuce i 3 majice i bokserice) jer su zapadnjaci naucili lekciju, drugar ti lepo rece da se nije vratio sto te voli nego sto nije nasao budalu koja bi ga uzela, da je imao koji mesec vise ne bi se vratio sigurno, ni posle 5 godina!!
2. Ne razumem sta mnogima ovde nije jasno pa zastupaju njegovu stranu jer "nema sredstva... od ljubavi se ne zivi...", nemam ni ja sredstva pa zivim sa devojkom/verenicom i nasom cerkicom i snalazimo se, a on bi da pomogne svojima da zatvore terasu, sto nije ispod par soma EURA, znam jer mi je to struka, i nema para da iznajmi stan? Ali ima da renovira stan svojima???
Ako ona vec zivi sa sestrom, sto ne bi dosao kod njih, nek bude sa njom u sobi, vremenom ce se oni iseliti u drugi stan ili ce se sestra udati ali da ga branite da nema za zajednicki stan a ima za renoviranje caletovog i kevinog stana je cinizam!!!
3. Naterao te da abortiras, ili si ti sama smislila, svejedno... EEEEJ ubila si svoje potomstvo zbog necije ZELjE da ostane momak jos godinu-dve, apsolutno sam protiv toga, ja sam se nasao u takvoj situaciji da sam se vratio na faks i najmanje 2 godine me cekalo a onda me posle 8-9 meseci devojka obradovala da cemo biti roditelji za koji mesec, i znam kako mi je bilo i prosto ne moze da se razmislja na taj nacin daj ga uklonimo problem, a tek ne moze ako je on vec zavrsio faks i ti si, i bar jedno od vas je radilo!!
4. Ako ti trpis da se on izdire na tebe i vredja te kao klosarku onda si budala!! Izvini na izrazu ali jesi, vracam se na prvu izjavu da to nije to vise i da covek koji te voli to NE BI RADIO!!! Seo bi sa tobom i lepo bi ti objasnio da se plasi toga, da se dvoumi da li si ti prava, da se dvoumi da li ce roditelji moci sami da se snadju (neko te je pitao da li brat radi ili on hoce da pomogne njih jer samo radi keva), i da znas na cemu si, a ti sestro trpis sve to jer ste 4 godine zajedno? Ja to nisam ni nakon skoro 10 godina, raskinuli smo dok nismo napravili kompromis da ne moze sve po njenom nego kako se dogovorimo, sta je problem da vi to uradite?
5. Da ne pisem dalje, rece ti da ides danas na razgovor (juce), napisi prvo sta je bilo sa tim da vidim ima li svrhe da bacim sad koji savet ili da ne trosim tastaturu ovog mog krsa badava...
 
Jeste, sve tako, od reci do reci. Dzukeletina sebicna, upropastice joj zivot. A kad ukapira s kim je provela sve te godine ima da se pita sta joj se desilo s mozgom i kako se ranije nije setila da ga sutne. No, mozda svako treba sam da prodje zivotnu skolu. U svakom slucaju, posledice svojih odluka svako snosi sam.
 

Back
Top