I sahrane umiru,samo babe ostaju...

A desava se i da upokojeni za zivota naruci (ostavi u amanet) muziku uz koju ce ga ispratiti u "vecna lovista", u mom kraju je u takvim prilikama prilicno popularna pesma "Ovim shorom vise proci necu"...

Hahahaha,moram da se nasmejem.
Kad su mi sahranjivali rodjaka svirali su trubaci,posto on za zivota nije se veselio mnogo nit' is'o po satrama i svadbama,pa su resili da mu dovedu trubace kad je umro... :roll:
 
Ako je sahrana nekog zbog cijeg odlaska se iskreno zali, onda svaki takav scenario ispracaja uz neku vedru i zivahnu muziku mozda deluje strashnije od uobicajene ceremonije uz tuzne melodije, jer prisutnima prorade uspomene i na najsuroviji nacin shvataju koliko gube. Mada mene zgrozi bilo koja muzika, i pesme koje je pokojnik narucio za zivota, a koje su mu bile omiljene, i namenske pesme za ispracaj koje izvode duvacki bendovi (posmrtni marsevi i tako to) - kad grune "bleh" muzika bude jezivo kao i kada se na groblju zacuju tonovi neke fine popularne pesme... Zato mi je najlakse da prisustvujem tim sahranama ljudi na koje je dosao red da nas napuste, koje se kasnije pretvore u veselje u cast pokojnika.
 
Dobrodošli dragi gosti (gosti,gosti), khm, khm, khm...Nego,jeste li primetili da se na svakoj sahrani uvek dešava isti scenario...Imamo tzv. "glavne babe" (kažem babe,jer su to obično osobe ženskog pola,starije,elegantno popunjene s penzijskim primanjima i mnogo slobodnog vremena u preostalom im životu) ili "glavne glumice" koje igraju u ovoj našoj maloj predstavi...Elem,one su tu da ogovaraju druge s drugaricama,takmiče se međusobno koja bolje nariče,ocenjuju popa,ožalošćene,izgled sanduka i prisutnih (uključujući i izgled ožalošćenih),broje koliko je suza na sahrani,kakva je hrana,kakva je atmosfera,kukaju li ljudi i ako kukaju u kolikoj meri i zašto kukaju i naravno,da se potrude da sa što više empatije izjave saučešće,kakvi su muževi od drugarica i itd. ...A,kad se sahrana lepo završi,onda lepo pozovu kući drugaricu koja igrom slučaja nije mogla da dođe i sve joj lepo u sitne detalje ispričaju... I one su tu,na svakoj sahrani,one su te bez kojih naša mala predstava ne može,a ostali su "sporedni likovi".Posebna ciljna grupa su im sahrane ljudi koji su umrli mladi (40-50 godina) i velike tragedije,kada nažalost umru jako mladi ljudi... I,naravno,svaka od njih se satima priprema za ovaj "veseli" događaj (šminka,frizura i jedan te isti komplet koji oblače specijalno za sahrane...)Ova pojava,koja je u našem narodu prisutna od davnina,ova malograđanština (pošto se ovo po pravilu odigrava u manjim mestima gde se zna kad je Žika prdnuo,a Mika opet prevario ženu sa kumicom) me neverovatno izluđuje,a vas? :dash: Pišite svoja mišljenja...
skroz znam o čemu pričaš, jer sam čedo palanke...
kad baš moram da odem da zapalim sveću pokojniku (iako mi nije jasno čemu te sveće, al dobro), ne zadržavam se unutra duže od tog minuta koliko je potrebno da se oda počast pokojniku, jer kad babe počnu da kobajagiplaču, dobijem poriv za nasiljem...misim..svi znamo da je to teško foliranje, ali nekako su takve žene postale neizbežan inventar...
misim zamisli pokojnika koga nema ko da oplakuje, ili ne želi niko da ga oplakuje... a red je da se kane pokoja suza, jel...
e zato te babe služe...
 
U zadnje vreme je sve vise ispracaja bez crkvenog obreda i bez bendova, jer nema narod para za popove i muzikante, a to je zaista tuzno, odrzi se kratak govor pod uslovom da ima dovoljno relevantnih biografskih podataka o pokojniku i najblizi srodnici otplacu dok ga poslednji put pozdravljaju pri ukopu. Nema se ni za te rent a babe narikace, osiromasili su ljudi, od postenog rada se ne moze ziveti, tako da se ni za sahrane nema dovoljno sredstava.
 
Ne, nego je tuzno sto neki nemaju novca za uobicajeni ispracaj, jer kad neko ode tako gluvo carsija o tome klepece, sramota je biti siromasan - to je usadjeno ljudima u podsvest, vecina tako rezonuje, kao sto misle i da nije sramota biti svestenik, a ziveti na visokoj nozi, sto kazu klinci bahatiti se.
 
Ako je sahrana nekog zbog cijeg odlaska se iskreno zali, onda svaki takav scenario ispracaja uz neku vedru i zivahnu muziku mozda deluje strashnije od uobicajene ceremonije uz tuzne melodije, jer prisutnima prorade uspomene i na najsuroviji nacin shvataju koliko gube. Mada mene zgrozi bilo koja muzika, i pesme koje je pokojnik narucio za zivota, a koje su mu bile omiljene, i namenske pesme za ispracaj koje izvode duvacki bendovi (posmrtni marsevi i tako to) - kad grune "bleh" muzika bude jezivo kao i kada se na groblju zacuju tonovi neke fine popularne pesme... Zato mi je najlakse da prisustvujem tim sahranama ljudi na koje je dosao red da nas napuste, koje se kasnije pretvore u veselje u cast pokojnika.

I meni su te pesme katastrofa,il' kad narucuju...Uopste muzika na sahrani... :roll:

- - - - - - - - - -

dodaj i počasne plotune

I jos nam samo ukrasavanje sanduka fali...Stavite na sanduk grb omiljenog kluba,sliku omiljenog benda i itd. :zcepanje:
 
U zadnje vreme je sve vise ispracaja bez crkvenog obreda i bez bendova, jer nema narod para za popove i muzikante, a to je zaista tuzno, odrzi se kratak govor pod uslovom da ima dovoljno relevantnih biografskih podataka o pokojniku i najblizi srodnici otplacu dok ga poslednji put pozdravljaju pri ukopu. Nema se ni za te rent a babe narikace, osiromasili su ljudi, od postenog rada se ne moze ziveti, tako da se ni za sahrane nema dovoljno sredstava.

Ne slusas na casu! :rtfm:
Babe narikace to rade iz ljubavi,hobija,nece valjda jos i da mi naplacuje sto isfolirano kukumace na sarani??
Ko kod da je umro,treba ga ispratiti dostojanstveno.

- - - - - - - - - -

a šta fali da se ispoštuje želja pokojnika i da se opiči muzika dok ga saranjuju...? :/

Ko voli,nek' izvoli.Nase Express sarana ima i to u paketu! :cool: Ali meni se ne svidja... :neutral:
 
šta je tužno...što pop ne peva na saranama...?
pa to je super...
aj da ne navodim sad šta ću sve da tražim da izbace od "običaja" kad ja jednog dana ja budem došao na red...

Sto se tice popova,oni su,bozemeoprosti,postali gori od narikaca i zderaca...
Papreno su skupi,naplacuju za patrijarsiju,a nista ne urade...Evo cist primer na sahrani mog pradede,dos'o pop i istrtljo ono sto ne treba za vreme govora i ispade k'o da su najblizi ubili dedu,mislim nama super jer je pop bio u pravu,al' ozalosceni oce da ga lincuju...
 
Ako ispunjavate i zelje nevezano za sahrane ja bi npr. da budem intiman sa Sekom Aleksic, ako moze... :rumenka:

:lol:

Jok,samo sarane radimo... :manikir:

- - - - - - - - - -

pa štaznam...nisam još planiro da mrem...
al ako mi forumaši organizuju, bolje ću mrem u šumu barem da naranim vukove...

Pa nisam ni ja,al rodbini da dostavim spisak zelja na vreme... :mrgreen:
 
Hahahaha,moram da se nasmejem.
Kad su mi sahranjivali rodjaka svirali su trubaci,posto on za zivota nije se veselio mnogo nit' is'opo satrama i svadbama,pa su resili da mu dovedu trubace kad je umro... :roll:
Znači em su ga kinjili celoga života pa je bio neveseo, em su mu i posthumno uvalili.




U zadnje vreme je sve vise ispracaja bez crkvenog obreda i bez bendova, jer nema narod para za popove i muzikante, a to je zaista tuzno, odrzi se kratak govor pod uslovom da ima dovoljno relevantnih biografskih podataka o pokojniku i najblizi srodnici otplacu dok ga poslednji put pozdravljaju pri ukopu. Nema se ni za te rent a babe narikace, osiromasili su ljudi, od postenog rada se ne moze ziveti, tako da se ni za sahrane nema dovoljno sredstava.
Ma i šta će ti ta muzika? Meni to bezveze. Ne znam šta bih odabrao. Najbolje u tišini, kobajagi dostojanstveno. Znate, danas se sve sarane snimaju onim kamerama. I zamisli ja izaberem neku stvar koja će se u budućnosti pokazati kao najveći šit? Celu večnost bi me pratio taj video zapis.
Eto, da su mog kuma sa 18 pitali šta bi hteo da mu sviraju na sarani on bi reko Kerles vispers. Lažem, znam da je uvek kad se napije tražio onu meksičku - Samo jedan dan života. E to bi sigurno tražio i na sarani.

A imao sam nažalost relativno skoro jednu situaciju u vezi sa tim neprijatnim osećajem o kojem si pričao kada je muzika u pitanju, doduše nije baš sa muzikom, al sad ću ispričati - naime, otišao je moj školski drug. Bio je spadalo, uvek izvaljivao originalne gegove, neka ovo bude mali omaž njemu, neće mi valjda zameriti ako se još šmuca po ovoj dimenziji.
A pored toga bio je pecaroš, a bio je i dobrovoljni vatrogasac.
I sad, kao u svakom dobrom filmu jugoslovenske kinematografije, matori predsednik Matice (vatrogasno društvo) drži govor kao da je nad Krcunovim grobom. Znači od sve rodbine i prijatelja on se našao. Ma neverovatno. Ali ima takvih likova koji se nude da govore, znam jednog, ali o njemu ću drugi put. S njim tek ima doživljaja po saranama.

E da, sve u svemu čiča završio govor, tek odjedared iz one tišine iza naših leđa poče nešto da zavija. Ja se usrah. Okrenem se i imam šta i da vidim - doterali oni kombi na onaj putić, a jedan iz njega izvadio sirenu, kleknuo na jedno koleno sve sa onim šlemčićem i vergla li vergla. Znači osećao sam se glupo i neprijatno.
Ali s obzirom na to da je ovaj moj drugar kao što rekoh bio spadalo, možda je sve sam namestio.
 
Dobrodošli dragi gosti (gosti,gosti), khm, khm, khm...Nego,jeste li primetili da se na svakoj sahrani uvek dešava isti scenario...Imamo tzv. "glavne babe" (kažem babe,jer su to obično osobe ženskog pola,starije,elegantno popunjene s penzijskim primanjima i mnogo slobodnog vremena u preostalom im životu) ili "glavne glumice" koje igraju u ovoj našoj maloj predstavi...Elem,one su tu da ogovaraju druge s drugaricama,takmiče se međusobno koja bolje nariče,ocenjuju popa,ožalošćene,izgled sanduka i prisutnih (uključujući i izgled ožalošćenih),broje koliko je suza na sahrani,kakva je hrana,kakva je atmosfera,kukaju li ljudi i ako kukaju u kolikoj meri i zašto kukaju i naravno,da se potrude da sa što više empatije izjave saučešće,kakvi su muževi od drugarica i itd. ...A,kad se sahrana lepo završi,onda lepo pozovu kući drugaricu koja igrom slučaja nije mogla da dođe i sve joj lepo u sitne detalje ispričaju... I one su tu,na svakoj sahrani,one su te bez kojih naša mala predstava ne može,a ostali su "sporedni likovi".Posebna ciljna grupa su im sahrane ljudi koji su umrli mladi (40-50 godina) i velike tragedije,kada nažalost umru jako mladi ljudi... I,naravno,svaka od njih se satima priprema za ovaj "veseli" događaj (šminka,frizura i jedan te isti komplet koji oblače specijalno za sahrane...)Ova pojava,koja je u našem narodu prisutna od davnina,ova malograđanština (pošto se ovo po pravilu odigrava u manjim mestima gde se zna kad je Žika prdnuo,a Mika opet prevario ženu sa kumicom) me neverovatno izluđuje,a vas? :dash: Pišite svoja mišljenja...

Legendarno, hahahahahahah :hahaha:
 
ccc, sjatile se babe da planiraju svoje sa'rane :lol:

btw, narikache sam prvi put cuo na dedinoj sahrani, zapad zapadne srbije, oni i onako melodicno pricaju :lol: pa je naricanje samo umetnicka forma tog govora
ali nisu zvucale neprijatno, niti to rade ceo dan, niti su nesto teatralne sa cupanjem kosa i sl. sve to ima neku umetnicku formu, videlo se da su profi :lol: kao glumci na sceni.....zavrse valjda part one, pa piju kafu, sve cool, onda se opet ubace u ulogu ide part two itd
 
Znači em su ga kinjili celoga života pa je bio neveseo, em su mu i posthumno uvalili.

:D Pomislih i ja to, ispratise ga na onaj svet predstavljajuci ga onakvim kakav nikada nije bio.
Neka moja komsinica kad se posvadja s muzem prebacuje mu kako ce se potruditi da mu nad grobom stalno svetli sijalica, posto je dzimrija, svaki cas im gasi svetla po kuci da bi racun za struju bio manji. :D


Ma i šta će ti ta muzika? Meni to bezveze. Ne znam šta bih odabrao. Najbolje u tišini, kobajagi dostojanstveno. Znate, danas se sve sarane snimaju onim kamerama. I zamisli ja izaberem neku stvar koja će se u budućnosti pokazati kao najveći šit? Celu večnost bi me pratio taj video zapis.
Eto, da su mog kuma sa 18 pitali šta bi hteo da mu sviraju na sarani on bi reko Kerles vispers. Lažem, znam da je uvek kad se napije tražio onu meksičku - Samo jedan dan života. E to bi sigurno tražio i na sarani.

A imao sam nažalost relativno skoro jednu situaciju u vezi sa tim neprijatnim osećajem o kojem si pričao kada je muzika u pitanju, doduše nije baš sa muzikom, al sad ću ispričati - naime, otišao je moj školski drug. Bio je spadalo, uvek izvaljivao originalne gegove, neka ovo bude mali omaž njemu, neće mi valjda zameriti ako se još šmuca po ovoj dimenziji.
A pored toga bio je pecaroš, a bio je i dobrovoljni vatrogasac.
I sad, kao u svakom dobrom filmu jugoslovenske kinematografije, matori predsednik Matice (vatrogasno društvo) drži govor kao da je nad Krcunovim grobom. Znači od sve rodbine i prijatelja on se našao. Ma neverovatno. Ali ima takvih likova koji se nude da govore, znam jednog, ali o njemu ću drugi put. S njim tek ima doživljaja po saranama.

E da, sve u svemu čiča završio govor, tek odjedared iz one tišine iza naših leđa poče nešto da zavija. Ja se usrah. Okrenem se i imam šta i da vidim - doterali oni kombi na onaj putić, a jedan iz njega izvadio sirenu, kleknuo na jedno koleno sve sa onim šlemčićem i vergla li vergla. Znači osećao sam se glupo i neprijatno.
Ali s obzirom na to da je ovaj moj drugar kao što rekoh bio spadalo, možda je sve sam namestio.

Ja kukam da je muzika jeziva, a da me tako isprepadalo sirenom na groblju imao bih posle fobiju i od zvonceta na biciklu. Koji likovi... :D
Ima na pdf-u Muzika tema o poslednjoj pesmi, vec sam se opredelio za GN'R, za moju najomiljeniju numeru "Sweet Child O' Mine"...
E da, ti dezurni govornici su zanimljivija sorta od narikaca, oni su provereni volonteri, dobro uvezbani amateri, a narikace mogu biti i profesionalno angazovane. Rekoh vec da problem moze predstavljati nedostatak relevantnih, zapravo dovoljno reprezentativnih biografskih podataka o pokojniku, jer vecinom su to obicni, prosecni gradjani ciji se zivoti mogu opisati sa dve, tri recenice, upravo tu talenat i vestina dezurnih govornika dolaze do punog izrazaja. Jednom sam prisustvovao sahrani nekog coveka kome je govor drzao kolega iz bivse firme, tu se culo i kada je i pod kojim okolnostima iskljucen iz Partije, pa kako se i kada ponovo svrstao u redove avangarde, pa kad je po drugi put iskljucen iz Partije i kako je ostao u tom statusu svojevrsnog disidenta mimo svoje volje... Onima ciji su zivoti bili ispunjeniji drzi se i po nekoliko govora, osim kolege bude tu i komsija, pa cak i neko od rodjaka. Ali sirotinji koja nema ni za popa ni za muziku jedva se nadje i taj neki dobrovoljac da kaze nekoliko reci, obicno istakne koga od najblizih pokojnik ostavlja za sobom i to bude sve.
 

Back
Top